Georaznolikost

O georaznolikosti

Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova prirode.

Georaznolikost je u smislu navedenog Zakona raznolikost nežive prirode, a čine je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih objekata i struktura te prirodnih pojava i procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja, a stvaraju ih i danas.

Navedene sastavnice georaznolikosti imaju znanstvenu, obrazovnu, krajobraznu, ekološku, estetsku, kulturnu, ekonomsku i/ili vlastitu vrijednost, koju treba očuvati i prenijeti na buduće naraštaje.

Pojedini geoobjekti i geolokaliteti te druge sastavnice georaznolikosti, kao prirodne vrijednosti od interesa za Republiku Hrvatsku, mogu biti proglašeni zaštićenim dijelom prirode od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode u odgovarajućoj kategoriji zaštite prirode, na temelju stručne podloge ili stručnog obrazloženja koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode na zahtjev Ministarstva.

Dugoročni ciljevi i smjernice očuvanja georaznolikosti te način njihovog provođenja određuju se Strategijom i akcijskim planovima zaštite prirode Republike Hrvatske .

Hrvatska baštini dugu zakonodavno-pravnu tradiciju u području zaštite prirode, odnosno zaštite i očuvanja georaznolikosti. Tako je još 1900. godine donesen Zakon o zaštiti pećina, a 1948. godine su geolokaliteti Rupnica-Voćin (danas u Parku prirode 'Papuk') i Hušnjakovo-Krapina proglašeni prvim geološkim/paleontološkim spomenicima prirode.

U novije vrijeme zaštita i očuvanje nežive prirode značajno zaostaju za zaštitom živog svijeta, iako je očuvanje georaznolikosti preduvjet za očuvanje bioraznolikosti.

Dosad je zaštićeno 50 geoobjekata/geolokaliteta i to 49 u kategoriji 'spomenik prirode' (1 pod preventivnom zaštitom) i 1 u kategoriji 'posebni rezervat' što čini oko 12 % od ukupnog broja zaštićenih područja Republike Hrvatske. Zaštićen je i jedan mineral/nakupina minerala.

Ključni problemi zaštite i očuvanja georaznolikosti su:

  • nedovoljna spoznaja o vrijednosti i značaju georaznolikosti i njezinih sastavnica,
  • neodgovarajuće obrazovanje o georaznolikosti na svim razinama,
  • neobnovljivost i lakoća oštećivanja i uništavanja te trajnog nestanka sastavnica georaznolikosti.

U svrhu unapređenja zaštite i očuvanja georaznolikosti Ministarstvo zaštite okoliša i prirode osnovalo je Nacionalno povjerenstvo za zaštitu georaznolikosti i geokonzervaciju.

Značajan doprinos očuvanju georaznolikosti je uspostava UNESCO-ove Globalne mreže geo-parkova (Global Geopark Network-GGN) i Asocijacije europskih geoparkova (European Geopark Network-EGN).

Park prirode 'Papuk' je 2007. godine postao punopravni član navedene mreže geoparkova kao prvi geopark u Republici Hrvatskoj i uspješno potvrđuje status geoparka.

Speleološki objekti

Speleološki objekti u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) su prirodno formirane podzemne šupljine (špilje, jame, ponori i dr.), kao i njihovi dijelovi. Navedeni objekti su dio nežive prirode i sastavnica georaznolikosti. Od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

Za speleološke objekte izrađuje se katastar koji uspostavlja i vodi Državni zavod za zaštitu prirode u sklopu Informacijskog sustava zaštite prirode.

Zabranjene aktivnosti vezane uz speleološke objekte

Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu.

Otkriće speleološkog objekta i obveze nalaznika

O otkriću speleološkog objekta nalaznik je dužan obavijestiti Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Upravu za zaštitu prirode i Državni zavod za zaštitu prirode i to:

  • u roku od 8 dana od otkrića ako se otkriće dogodilo tijekom boravka u prirodi,
  • odmah, bez odgađanja pisanim putem ako se otkriće dogodilo tijekom izvođenja građevinskih ili drugih radova na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru uz obvezu prekidanja svih radova na lokaciji otkrića speleološkog objekta.

Za daljnje postupanje s otkrivenim speleološkim objektom, odnosno o nastavku ili obustavi radova na lokaciji otkrića speleološkog objekta Ministarstvo donosi rješenje po službenoj dužnosti.

Nalaznik speleološkog objekta i nositelj zahvata, odnosno osoba koja izvodi građevinske ili druge radove dužna je poduzeti nužne mjere zaštite otkrivenog speleološkog objekta do donošenja rješenja Ministarstva.

Proglašenje speleoloških objekata zaštićenim dijelom prirode

Pojedini speleološki objekti ili njihovi dijelovi mogu biti proglašeni zaštićenim dijelom prirode/zaštićenim područjem od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode u odgovarajućoj kategoriji zaštite prirode, na temelju stručne podloge koju izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode na zahtjev Ministarstva, a po provedenom javnom uvidu u prijedlog akta o zaštiti.

Zaštićeni speleološki objekti upisuju se u Upisnik zaštićenih područja kojeg vodi Uprava za zaštitu prirode Ministarstva.

Upravljanje i korištenje speleoloških objekata

Speleološkim objektom koji se nalazi na zaštićenom području i/ili je posebno zaštićeno područje i/ili dio područja ekološke mreže upravlja nadležna javna ustanova sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode i posebnog propisa.

Za korištenje speleoloških objekata u komercijalne svrhe, odnosno za obavljanje djelatnosti u speleološkim objektima u kojima je to dopušteno sukladno Zakonu o zaštiti prirode potrebno je ishoditi:

  • koncesijsko odobrenje nadležne javne ustanove,
  • koncesiju Ministarstva ili nadležnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave.

Koncesijsko odobrenje daje se na vrijeme do 5 godina za korištenje speleoloških objekta koji se nalaze na zaštićenom području ili su posebno zaštićeni dijelovi prirode sukladno pravilniku kojeg propisuje Ministar.

Koncesija za korištenje speleoloških objekata koji nisu posebno zaštićeni i nalaze se izvan zaštićenog područja te nisu dio područja ekološke mreže daje se na rok od 6 do 55 godina na temelju provedenoga javnog nadmetanja sukladno Zakonu o koncesijama.

Obveza ishođenja dopuštenja za zahvate, radnje i istraživanja u speleološkim objektima

Pravna i fizička osoba koja planira provedbu zahvata (za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja) ili obavljanje radnji i znanstvenih i/ili stručnih istraživanja u speleološkom objektu ili njegovu nadzemlju koji utječu na temeljna obilježja, uvjete i živi svijet u speleološkom objektu dužna je ishoditi dopuštenje nadležnog upravnog tijela. 

Zahtjev za izdavanje dopuštenja treba sadržavati podatke o:

  • izvoditelju zahvata, radnji ili istraživanja,
  • lokaciji zahvata, radnji ili istraživanja,
  • načinu izvođenja zahvata, radnji ili istraživanja,
  • vremenu u kojem će se izvoditi zahvat, radnja ili istraživanje,
  • korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

Ministarstvo izdaje dopuštenje za provođenje zahvata, radnji i istraživanja u speleološkim objektima koji nisu proglašeni zaštićenim područjem kao i za provođenje zahvata i istraživanja u speleološkim objektima koji se nalazi na području strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode.

Upravno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave nadležno za zaštitu prirode izdaje dopuštenje za provođenje zahvata i istraživanja u speleološkim objektima koji su proglašeni spomenicima prirode i/ili se nalaze na području regionalnog parka, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.

Prava i obveze vlasnika ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt

Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt:

  • dužan je omogućiti pristup speleološkom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje i/ili istraživanja za koje je ishođeno dopuštenje nadležnog upravnog tijela,
  • ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut zbog korištenja speleološkog objekta razmjerno umanjenom prihodu.

Napomene:
Odredbe Zakona o zaštiti prirode koje se, između ostalog, odnose i na speleološke objekte ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske.

 

Minerali i fosili

Minerali

Minerali su u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) prirodne tvorevine i sastavni dijelovi litosfere, određenog i stalnog kemijskog sastava i fizičkih svojstava stabilnih u određenim uvjetima tlaka i temperature. Mineralima se smatraju i nakupine ili tvorevine minerala.

U smislu navedenog Zakona minerali su sastavnice georaznolikosti i nisu mineralne sirovine. 

Fosili

Fosili su u smislu Zakona o zaštiti prirode ostaci živih organizama iz geološke prošlosti, kao i otisci njihovih životnih aktivnosti/ihnofosili. 

Pronalazak iznimnih minerala i fosila i obveze nalaznika

Pronalazak minerala i fosila iznimnog zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značaja nalaznik je dužan prijaviti Ministarstvu u roku od 8 dana od dana pronalaska.

Na mjestu nalaza se ne smiju obavljati nikakvi zahvati niti djelatnosti koje bi mogle dovesti do uništenja ili oštećenja nalaza, ako Ministarstvo ne odluči drugačije.

Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili dužan je omogućiti istraživanje nalazišta u skladu s rješenjem Ministarstva.

Ako Ministarstvo utvrdi da minerali ili fosili predstavljaju prirodnu vrijednost koju je potrebno zaštititi donosi rješenje po službenoj dužnosti o nužnim mjerama zaštite nalazišta u svrhu sprječavanja uništenja, oštećenja ili krađe nalaza u roku od 30 dana od dana prijave nalaza. Rješenje dostavlja nadležnoj javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.

Proglašenje minerala i fosila zaštićenim dijelom prirode

Minerale/mineralne tvorevine i nakupine te fosile/ihnofosile koji su značajni zbog svoje rijetkosti, veličine, izgleda ili obrazovnog i znanstvenog značenja, utvrđuje i proglašava zaštićenim dijelovima prirode Ministarstvo rješenjem na temelju stručnog obrazloženja kojeg izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode na zahtjev Ministarstva.

Zaštićeni fosil i zaštićeni mineral upisuje se u Upisnik zaštićenih minerala i fosila kojeg vodi Uprava za zaštitu prirode Ministarstva. Rješenje o zaštiti se objavljuje u 'Narodnim novinama'. 

Zabranjene aktivnosti vezane uz zaštićene minerale i fosile i njihova nalazišta

Zabranjeno je zaštićene minerale i fosile:

  • uništavati,
  • provoditi zahvate i/ili radnje koji mogu dovesti do oštećenja njih ili njihovih nalazišta,
  • stavljati u promet,
  • uzimati iz prirode i istraživati njihova nalazišta bez dopuštenja Ministarstva,
  • izvoziti/iznositi bez dopuštenja Ministarstva. 

Zaštita i očuvanje minerala i fosila (in situ i ex situ)

Zaštićeni minerali i fosili čuvaju se na mjestu nalaza (in situ).

Ako zaštićene minerale i fosile nije moguće zaštititi na nalazištu daju se na čuvanje pravnoj ili fizičkoj osobi koja će osigurati njihovu stručnu zaštitu (ex situ) i omogućiti njihovu uporabu u svrhu obrazovanja, muzejske djelatnosti, znanosti i zaštite prirode.

Uvjete pod kojima se zaštićeni minerali i fosili mogu dati pravnoj ili fizičkoj osobi na zaštitu i čuvanje utvrđuje Ministarstvo. 

Istraživanje i uzorkovanje zaštićenih minerala i fosila

Pravna i fizička osoba koja planira uzimanje iz prirode zaštićene minerale i fosile ili provoditi znanstvena i/ili stručna istraživanja nalazišta zaštićenog minerala i fosila dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva. 

Zahtjev za izdavanje dopuštenja sadrži osobito podatke o:

  • izvoditelju istraživanja i/ili uzorkovanja,
  • lokaciji uzimanja uzoraka i/ili istraživanja,
  • količini i vrsti minerala i fosila,
  • svrsi istraživanja i/ili uzorkovanja,
  • trajanju i vremenu provođenja istraživanja i/ili uzorkovanja
  • načinu provođenja istraživanja i/ili uzorkovanja
  • korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.

Ministarstvo izdaje dopuštenje ako utvrdi da uzorkovanje, istraživanje i/ili izvoz neće štetiti stanju i očuvanosti zaštićenih minerala i fosila i njihovih nalazišta.

Izvoz/iznos zaštićenih minerala i fosila

Pravna i fizička osoba koja planira uzimanje iz prirode i/ili izvoz zaštićenog minerala i fosila, u svrhu znanstvenog i stručnog istraživanja, obrazovanja, izlaganja na izložbama i sl. dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva.

Zahtjev za izdavanjem dopuštenja sadrži osobito podatke o:

  • lokaciji uzimanja,
  • količini i vrsti minerala i fosila,
  • svrsi uzimanja i/ili izvoza.

Ministarstvo izdaje dopuštenje ako utvrdi da uzorkovanje i/ili izvoz neće štetiti stanju i očuvanosti zaštićenih minerala i fosila i njihovih nalazišta.

Stavljanje u promet minerala i fosila koji nisu zaštićeni

U promet se mogu stavljati samo minerali i fosili koji nisu zaštićeni sukladno Zakonu o zaštiti prirode.

Pravna i fizička osoba koja namjerava uzimati minerale ili fosile iz prirode radi stavljanja u promet dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva. 

Zahtjev za dopuštenjem sadrži osobito podatke o:

  • lokaciji uzimanja minerala i fosila,
  • vrsti i količini minerala ili fosila,
  • vremenu uzimanja.