Genetska raznolikost

O genetskoj raznolikosti

Osebujnost i bogatstvo biološke raznolikosti potiču iz bogate lepeze genetske raznolikosti i bogatstva genetskih resursa. Genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija. Očuvanje genetske raznolikosti je neophodan preduvjet u održanju i očuvanju biološke raznolikosti nekog prostora kao i pojedinačnih vrsta i podvrsta biljnog i životinjskog svijeta.

U prirodi, vrijednost svakog genoma je jedinstvena i neprocjenjiva, pa tako gubitak pojedine vrste, podvrste ili njena modifikacija nije samo nenadoknadivi gubitak određene vrste već ujedno može značiti i trajan gubitak biološke ravnoteže unutar nekog staništa, gubitak važne karike u hranidbenom lancu pojedinih vrsta i slično.

Genetski resursi obično se svrstavaju u tri široke kategorije: biljni, životinjski i mikrobiološki genetski resursi. Oni su od temeljne važnosti za mnoga područja znanstvenih istraživanja, na području poljoprivrede (npr. u oplemenjivanju biljaka), hortikulture, botanike, botaničke medicine i za sve veći broj industrijskih sektora, uključujući farmaceutsku, prehrambenu i kozmetičku industriju. Ovi sektori već su iskoristili širok raspon primjene genetskih resursa, a neki od njih napravili su znatne investicije u biološka istraživanja u svrhu otkrivanja mogućih novih primjena genetskog materijala. Jedan od dobro poznatih primjera primjene genetskih resursa je uporaba ljekovitih biljaka iz Južne Afrike, npr. Aspalathus linearis (Rooibos) i Cyclopia Intermedia (Honeybush) koje se koriste za pripremu čajeva u svrhu jačanja imuniteta organizma, a njihovi derivati i ekstrakti koriste se u kozmetičke svrhe, Jedan od slabije poznatih primjera primjene genetskih resursa odnosi se na širok spektar mikroba za pročišćavanje, konzumiranje i uništavanje otpada pa je tako poznato da nekoliko različitih vrsta gljiva iz amazonskih šuma npr. na području Ekvadora, a posebno ona pod imenom Pestalotiopsis microspora može razgraditi plastiku, poliuretan. Raspon primjene genetskih resursa je neograničen i potpuno nepredvidljiv, te još uvijek nedovoljno istražen pa predstavlja veliki izazov znanstvenicima i ostalim zainteresiranim stranama.

Poznato je da gubitak vrsta umanjuje genetsku raznolikost u biljnom i životinjskom svijetu, ugrožava sigurnost opskrbe čovječanstva hranom, te sposobnost ekosustava da obavlja osnovne funkcije o kojima ovise ljudski životi (održavanje vitalnosti vodenih ekosustava, pristup pitkoj vodi, sprečavanje erozije tla, ublažavanje posljedica globalnog zatopljenja i utjecaja ostalih klimatskih promjena). Stoga je svijest o potrebi očuvanja genetske raznolikosti kao osnovnog preduvjeta bioraznolikosti sve više prisutna, kako na globalnoj razini, tako i na razini država u svrhu očuvanja njihovih vlastitih genetskih resursa.

Predmet aktivnosti bioloških istraživanja i bogati genetski resursi upravo se nalaze u zemljama koje posjeduju najbogatiju biološku raznolikost na planeti i pripadaju grupi tzv. mega-bioraznolikih zemalja svijeta koje su uglavnom smještene u Latinskoj Americi, jugoistočnoj Aziji, Oceaniji i Africi. Činjenica je da se korisnici genetskih resursa uglavnom nalaze u razvijenom svijetu, dok se izvori genetskih resursa i genetskog materijala, kao i pružatelji usluga i vlasnici bogatih genetskih resursa nalaze u zemljama u razvoju.

Europa je povijesno važan korisnik genetskih resursa kako za bazična istraživanja tako i za istraživanja u svrhu razvoja novih proizvoda i procesa. Europa je također i pružatelj tih resursa, izvor bogate bioraznolikosti naročito na području Mediterana, te sjedište velikog broja ex situ kolekcija, uključujući i poljoprivredne zbirke, zbirke mikrobnih kultura, zoološke i botaničke vrtove. Ove zbirke imaju visok potencijal za očuvanje genetskog materijala i resursa te genetske raznolikosti jer često sadrže rijetke i ugrožene vrste.

Republika Hrvatska uslijed svog specifičnoga geografskoga položaja obiluje bogatstvom i raznolikošću kopnenih, morskih i podzemnih staništa, a posebna prednost je bogatstvo vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema. Tematika genetske raznolikosti je već duži niz godina obuhvaćena Zakonom o zaštiti prirode. Trenutno, Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) regulira pristup i prikupljanje genetskog materijala divljih vrsta biljaka i životinja iz prirode te način njihove uporabe ovisno da li se radi o korištenju genetskog materijala u znanstveno-akademske ili komercijalne svrhe.  

Već duži niz godina na globalnom nivou nastoje se uskladiti različiti interesi korisnika i vlasnika odnosno pružatelja genetskog materijala i to tako da se na pošten i pravedan način raspodijele dobiti od uporabe genetskih resursa. Raspodjela dobiti od uporabe genetskih resursa posebno je važna za uporabu genetskog materijala u komercijalne svrhe, odnosno za istraživanja i razvoj novih proizvoda i procesa gdje su za korisnika prisutni veliki materijalni dobici. Stoga je 2010. godine usvojen Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, kojim se nastoji zajednici, državi ili instituciji koja je odobrila pristup svojim genetskim resursima omogućiti neka vrsta nagrade u obliku novčanih ili nenovčanih dobiti. Intencija međunarodne zajednice je da se tako dobiveni novčani dobitci opet usmjere na očuvanje bioraznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica.    

Genetska raznolikost i povezane teme: Nacionalni portal biološke sigurnosti

Pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta

Republika Hrvatska uslijed svog specifičnoga geografskoga položaja obiluje bogatstvom i raznolikošću kopnenih, morskih i podzemnih staništa, a posebna prednost je bogatstvo vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema, što ju čini bogatim in-situ izvorom genetskog materijala.

U svrhu daljnjeg očuvanja genetske i bioraznolikosti zavičajnih divljih vrsta na svom području, Republika Hrvatska je Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013) obuhvatila odredbe o pristupu i korištenju genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta biljaka i životinja, pa tako poglavlje IV., dio 7. Zakona o zaštiti prirode čine odredbe koje se odnose na očuvanje genetske raznolikosti (članci 88. – 98.)

Navedeni članci utvrđuju način ishođenja dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala divljih vrsta u prirodi (in-situ), elemente zahtjeva za izdavanje dopuštenja, elemente dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala divljih vrsta, uvjete za pristup i korištenje genetskog materijala strogo zaštićenih vrsta biljaka i životinja, mogućnost i uvjete prijenosa genetskog materijala trećim osobama, mogućnost sklapanja ugovora između korisnika i Ministarstva kojim se utvrđuju uvjeti za korištenje genetskog materijala i uvjeti pravedne raspodjele koristi od njihove uporabe, način pristupa i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta iz ex-situ izvora (banke gena, zbirke prirodoslovnih muzeja, botanički vrtovi, herbariji i zoološki vrtovi) te način vođenja evidencije o izdanim dopuštenjima i sklopljenim ugovorima.

Važno je istaknuti da se uvjeti korištenja genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta biljaka i životinja razlikuju, ovisno o tome da li se radi o njihovom korištenju u komercijalne ili ne-komercijalne svrhe, odnosno u svrhe akademskih i znanstvenih istraživanja što se nastoji poticati. Uvjeti korištenja genetskog materijala u komercijalne svrhe kao npr. za potrebe razvoja novih proizvoda i procesa u okviru sektora biotehnologije, hortikulture, oplemenjivanje sjemenja poljoprivrednih kultura, botaničke medicine te farmaceutske, prehrambene i kozmetičke industrije su nešto drugačiji, odnosno trebaju obuhvaćati i zajednički dogovorene uvjete oko ravnopravne raspodjele dobiti od njihove uporabe.      

Sadržaj navedenih članaka Zakona o zaštiti prirode pripremljen je u skladu s odredbama i smjernicama sljedećih međunarodnih dokumenata i/ili sporazuma:

  • Konvencije o biološkoj raznolikosti (članak 15. stavak 2. i 7.),
  • Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja koji je usvojen 2010. godine na konferenciji stranaka Konvencije i koji stupa na snagu 12. listopada 2014. godine, te
  • Bonskih smjernica (Bonn Guidelines) koje su pravno neobvezujuće, ali pomažu zemljama da uspostave vlastiti zakonodavni okvir u skladu s člankom 15. Konvencije.

Na razini Europske unije donosena je nova Uredba koja primarno uređuje pitanje pridržavanja obveza od strane korisnika genetskih resursa. Radi se o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama usklađivanja za korisnike koje proizlaze iz Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim izvorima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti  koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji koja će biti direktno primjenjiva u Republici Hrvatskoj.

Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013)

Tekst Konvencije o biološkoj raznolikosti, članak 15. o pristupu genetskim resursima:

(Članak 15. Konvencije, stavak 2. upućuje stranke da kreiraju uvjete koji omogućuju pristup genetskim resursima u svrhu njihovog značajnog korištenja za potrebe zaštite prirode, a stavak 7. upućuje stranke da poduzmu mjere u cilju postizanja poštene i ravnopravne raspodjele koristi i rezultata istraživanja od komercijalne i druge uporabe genetskih resursa.)  

Tekst dokumenta smjernica iz Bona (Bonn Guidelines)

Tekst Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja

Tekst Uredbe EU br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. godine o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji.

Kartagenski protokol

Protokol o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Kartagenski protokol) je međunarodni pravno-obvezujući instrument koji doprinosi osiguranju odgovarajuće razine zaštite na polju sigurnog prijenosa, rukovanja i uporabe modificiranih živih organizama (LMO), odnosno genetski modificiranih organizama (GMO) koji proizlaze iz suvremene biotehnologije i koji mogu imati negativan učinak na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, vodeći također računa o opasnostima po ljudsko zdravlje. Ovaj Protokol posebno težište stavlja na prekogranični prijenos modificiranih živih organizama (LMO) odnosno genetski modificiranih organizama (GMO).

Republika Hrvatska ratificirala je Kartagenski protokol 29. kolovoza 2002. godine i postala strankom Protokola 11. rujna 2003. godine. Protokol je dogovoren u okviru UN Konvencije o biološkoj raznolikosti.

Tekst protokola na engleskom i hrvatskom jeziku dostupan je u Zakonu o potvrđivanju Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (NN - Međunarodni ugovori 7/2002).

Nacionalni portal biološke sigurnosti Republike Hrvatske

U listopadu 2012. godine na šestoj Konferenciji stranaka Protokola o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Kartagenskog protokola), Republika Hrvatska predstavila je svoj nacionalni portal biološke sigurnosti. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kao središnje tijelo državne uprave odgovorno za provedbu UN Konvencije o biološkoj raznolikosti i Kartagenskog protokola, pripremilo je strukturu i sadržaje portala na hrvatskom i engleskom jeziku. Portal sadrži informacije u okviru Mehanizma za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti (tzv. BCH) kao što su informacije o nacionalnom zakonodavstvu, nadležnim tijelima, nacionalnim kontakt osobama ili stručnjacima biološke sigurnosti. Također, portal služi i kao platforma za pružanje ostalih korisnih informacija na temu genetski modificiranih organizama, biotehnologije i biološke sigurnosti namijenjenih široj javnosti, nadležnim tijelima, znanstvenicima i stručnjacima te nevladinim udrugama.

Uspostavom portala na jednom mjestu moguće je pronaći korisne informacije i različite teme iz područja primjene genetski modificiranih organizama čime se doprinosi jačanju svijesti javnosti o kompleksnosti problematike biološke sigurnosti te poticanju sudjelovanja javnosti u postupcima odlučivanja na nacionalnoj razini.

U konačnici, ovaj portal omogućava lakše praćenje provedbe odredbi Kartagenskog protokola na nacionalnoj razini te doprinosi razmjeni i protoku informacija o biološkoj sigurnosti između različitih dionika u Republici Hrvatskoj.

Nacionalni portal biološke sigurnosti

Namjeno uvođenje GMO-a u okoliš

Uporaba genetski modificiranih organizama (GMO-a) obuhvaća nekoliko različitih načina njihovog korištenja. To su ograničena uporaba GMO-a u zatvorenim sustavima/laboratorijima gdje se između ostalog koriste i GM mikroorganizmi, uporaba GMO-a za hranu, hranu za životinje i preradu te namjerno uvođenje GMO-a u okoliš. Uvođenje GMO-a u okoliš može se odnositi na uvođenje GMO-a u okoliš u eksperimentalne svrhe (uspostava pokusnih polja) ili na uzgoj i kultivaciju GMO-a (npr. kultivacija genetski modificiranog kukuruza ili krumpira, sadnja genetski modificiranog cvijeća u hortikulturi, uvođenje u prirodu genetski modificiranih riba ili komaraca).

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odgovorno je za namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, odnosno za postupke izdavanja dopuštenja i koordinaciju aktivnosti koje slijede po zaprimanju takvih zahtjeva. U takvim slučajevima, Ministarstvo postupa u skladu s odredbama Zakona o genetski modificiranim organizmima (Narodne novine, broj 70/2005, 137/2009, 28/2013 i 47/2014) i posebnih propisa donesenih temeljem tog Zakona te donosi odluke na temelju stručnog mišljenja Odbora za uvođenje GMO-a u okoliš, mišljenja ostalih tijela državne uprave i šire javnosti, uzimajući pri tome u obzir načelo predostrožnosti.

Propisi:

Provedbeni propisi koji uređuju pitanje namjernog uvođenja GMO-a u okoliš:

  • Pravilnik o sadržaju i načinu provedbe plana mjera za otklanjanje nekontroliranog širenja genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 5/2007)
  • Pravilnik o sadržaju i načinu podnošenja prijave za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 64/2007)
  • Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 136/2006)
  • Popis pravnih osoba koje imaju ovlaštenje za obavljanje stručnih poslova izrade procjene rizika u svrhu uvođenja genetski modificiranih organizama u okoliš (NN 133/2010)