Okoliš

UPRAVA ZA KLIMATSKE AKTIVNOSTI, ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU ZRAKA, TLA I MORA

Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora obavlja upravne i stručne poslove u vezi s ublažavanjem klimatskih promjena i prilagodbom klimatskim promjenama, zaštitom ozonskog sloja, očuvanjem kvalitete zraka, očuvanjem kakvoće mora i zaštitom tla te obavlja i druge poslove u vezi s poduzimanjem mjera radi smanjivanja i sprječavanja onečišćavanja okoliša.

Uprava koordinira i provodi politiku održivog razvoja Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na održivu potrošnju i proizvodnju, eko-oznake, zelenu javnu nabavu, primjenu obnovljivih izvora energije, primjenu mjera energetske učinkovitosti, čistiji transport i zelene industrije. Uprava sudjeluje u izradi nacrta zakona i provedbenih propisa, programa, planova i izvješća i prati njihovu provedbu te obavlja poslove u vezi s koordinacijom, izradom i provedbom strateških dokumenata i stručnih podloga za donošenje sektorskih politika i programa u dijelu koji se odnosi na klimatske aktivnosti, održivi razvoj te zaštitu ozonskog sloja, zraka, tla i mora.

U Upravi se izdaju dozvole za obavljanje djelatnosti kojom se ispuštaju staklenički plinovi, za obavljanje djelatnosti praćenja kvalitete zraka, referentnih laboratorija, emisija onečišćujućih tvari u zrak, obavljanje djelatnosti servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj te za prikupljanje i oporabu ovih tvari. Uprava obavlja stručne i upravne poslove u vezi s nadzorom nad radom Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135
Tena Ćukli, administrativna tajnica
E-pošta: tena.cukli@mzoe.hr


UPRAVA ZA PROCJENU UTJECAJA NA OKOLIŠ I ODRŽIVO GOSPODARENJE OTPADOM

Uprava za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom obavlja upravne i stručne poslove vezane za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, stratešku procjenu utjecaja strategija, planova i programa na okoliš, prevenciju i odgovornost za štetu u okolišu, integralno sprječavanje onečišćenja, te izdaje okolišnu dozvolu, odnosno odobrava postrojenjima rad ispod kapaciteta. U Upravi se izdaju i suglasnosti pravnim i fizičkim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša iz svih područja nadležnosti Ministarstva, organiziraju i provode stručni ispiti za stručnjake koji obavljaju stručne poslove zaštite okoliša kod ovlaštenika ili samostalno, vodi registar ovlaštenika i stručnjaka; analizira stanje te predlaže poduzimanje mjera u svrhu sanacije oštećenih dijelova okoliša i poduzimanje mjera radi postizanja standarda kakvoće zaštite okoliša i unaprjeđenja stanja okoliša, analizira provedbu ratificiranih ugovora, zakona i drugih propisa i predlaže mjere za njihovu provedbu. Uprava sudjeluje u izradi nacrta zakona i provedbenih propisa, programa, planova i izvješća i prati njihovu provedbu.

Uprava izrađuje odgovore na zastupnička pitanja, priprema odgovore u vezi s informiranjem javnosti te nadzire provedbu i usmjerava razvoj informacijskog sustava zaštite okoliša i registra onečišćavanja okoliša u djelokrugu Uprave. Uprava sudjeluje u stručnim poslovima usklađivanja zakonodavstva s propisima Europske unije. Uprava surađuje sa središnjim tijelima državne uprave, uredima državne uprave u županijama, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, gospodarskim subjektima i nevladinim udrugama, te s Agencijom za zaštitu okoliša i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U Upravi se obavljaju poslovi u vezi s koordinacijom, izradom i provedbom strateških dokumenata i stručnih podloga vezanih za zaštitu okoliša, gospodarenje opasnim i neopasnim otpadom te posebnim kategorijama otpada. U Upravi se izrađuju stručne podloge za donošenje sektorskih politika i programa u dijelu koji se odnosi na zaštitu okoliša, gospodarenje opasnim i neopasnim otpadom te posebnim kategorijama otpada.

ANAMARIJA MATAK
Pomoćnica ministra za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom
Tel: 01/3717-125
Faks: 01/3717-135
E-pošta: anamarija.matak@mzoe.hr
Ivan Hus, tajnik - stručni referent
E-pošta: ivan.hus@mzoe.hr

Sektor za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje
Tel: 01/3717-125
Faks: 01/3717-135
E-pošta: okolis.puo@mzoe.hr

Sektor za održivo gospodarenje otpadom, planove, programe i informacijski sustav
Tel: 01/3717-125
Faks: 01/3717-135
E-pošta: okolis.otpad@mzoe.hr

 

Zrak

Zaštita zraka je u Republici Hrvatskoj uređena krovnim zakonima: Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 80/2013, 78/15) i Zakonom o zaštiti zraka (Narodne novine, broj 130/11, 47/14) te nizom provedbenih propisa donesenih na temelju tih zakona.

Provedbeni propisi doneseni na temelju Zakona o zaštiti zraka pravno uređuju glavna područja zaštite zraka: praćenje, procjenjivanje i izvješćivanje o kvaliteti zraka, sprječavanje i smanjivanje onečišćenosti zraka, granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari iz nepokretnih izvora, praćenje emisija onečišćujućih tvari, zahtjeve na tehničke uređaje i gorivo, ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj, te ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.

Propisi

Kvaliteta zraka

Praćenje kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj provodi se u okviru: državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka i lokalnih mreža za praćenje kvalitete zraka u županijama i gradovima koje uključuju i mjerne postaje posebne namjene.

Državna mreža za trajno praćenje kvalitete zraka

Broj mjernih postaja, kao i program mjerenja na njima povremeno se mijenja i kontinuirano unaprjeđuje. Posljednjih desetak godina značajno se povećao broj automatskih postaja, prvenstveno zbog razvoja državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka te mjernih postaja uspostavljenih prema rješenju o prihvatljivosti zahvata za okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša koje financiraju onečišćivači.

Sukladno Zakonu o zaštiti zraka, tijelo odgovorno za upravljanje državnom mrežom od 2010. godine je Državni hidrometeorološki zavod (u daljnjem tekstu: DHMZ).

Preventivnim mjerama i instrumentima očuvanja kvalitete zraka nastoji se promišljenim planiranjem zahvata u okolišu, predviđanjem mogućih utjecaja na kvalitetu zraka, propisivanjem adekvatnih uvjeta zaštite zraka, praćenjem i izvješćivanjem o kvaliteti zraka, usklađivanjem i poboljšavanjem zakonodavstva te izgradnjom i jačanjem institucionalnih, organizacijskih i stručnih/znanstvenih kapaciteta spriječiti onečišćenje i poboljšati kvalitetu zraka. Preventivne mjere obuhvaćaju postojeće međusektorske mjere i instrumente zaštite okoliša i dodatne mjere čija je svrha unaprjeđivanje cjelovitog sustava upravljanja kvalitetom zraka u Republici Hrvatskoj.

 

Emisije u zrak

Općenito o emisijama u zrak

Podaci o emisijama onečišćujućih tvari u zrak sastavni su dio informacijskog sustava o kakvoći zraka kojeg, za potrebe Ministarstva zaštite okoliša i prirode, vodi Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. Agencija je nadležna za prikupljanje podataka o emisijama onečišćujućih tvari u RH i izradu izvješća o bilanci emisija sukladno obvezama prema hrvatskim propisima i međunarodnim ugovorima. Unapređenje nacionalnog sustava za praćenje emisija napravljeno je kroz projekt LIFE - Rekonstrukcija i nadogradnja nacionalnog sustava za praćenje emisije i ubrzanje njegove provedbe (LIFE00/TCY/CRO/00086). Kroz ovaj projekt unaprjeđen je nacionalni proračun emisije u skladu s CORINAIR/EMEP metodologijom (‘top down’ sistem).

Emisije onečišćujućih tvari u zrak na području Republike Hrvatske - Izvješća po godinama

 

Postojane organske onečišćujuće tvari

Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

Postojane organske onečišćujuće tvari (POO) obuhvaćaju izuzetno veliki broj toksičnih organskih spojeva koji se u različitom stupnju odupiru fotolitičkoj, biološkoj i kemijskoj degradaciji te posjeduju sljedeća svojstva: toksičnost, postojanost (otpornost na kemijsku, fotokemijsku i biološku razgradnju), nakupljanje u živim organizmima (bioakumuliranje, najčešće u masnom tkivu), sklonost prijenosu na velike udaljenosti (zbog svojstva djelomične hlapljivosti nalaze se u parnoj fazi ili se apsorbiraju na čestice u atmosferi) i štetno djelovanje na okoliš i ljudsko zdravlje. Ispušteni u atmosferu prenose se na velike udaljenosti, mogu se taložiti na bilo kojem mjestu na svijetu, ne mogu se ukloniti, intenzivno se nakupljaju u prehrambenom lancu i kao takvi imaju štetan utjecaj na sve sastavne dijelove okoliša. Na temelju mnogobrojnih istraživanja posljedica uporabe postojanih organskih onečišćujućih tvari u poljoprivredi, veterini, šumarstvu i industriji te ispuštanja ovih tvari u atmosferu, vode i tlo, došlo se do znanstvenih spoznaja kako je njihova uporaba štetna po zdravlje ljudi, naročito u zemljama u razvoju, te posebice na žene i preko njih na buduće generacije.
 
Stockholmska konvencija jedan je od novijih međunarodnih ugovora čije se odredbe odnose na skupinu od 12 postojanih organskih onečišćujućih tvari (engl. persistent organic pollutants – POPs) koji su na temelju njihovog štetnog utjecaja na okoliš svrstani u tri glavne skupine: pesticidi, industrijske kemikalije i međuprodukti. Stockholmska konvencija usmjerena je na smanjenje, i gdje je prikladno sprečavanje ispuštanja, 12 postojanih organskih  spojeva u okoliš (aldrin, klordan, DDT, dieldrin, eldrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mirex i toksafen, PCB-i, HCB, PCDD/PCDF). Konvencijom se propisuju uvjeti koje svaka stranka Konvencije treba ispuniti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza postojanih organskih spojeva na globalnoj razini. Kao posljedica toga postiglo bi se značajno smanjenje ili potpuno uklanjanje ispuštanja tih spojeva u okolišu.
 
Republika Hrvatska potpisala je Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 23. svibnja 2001. godine. Konvencija je stupila na snagu 17. svibnja 2004. Prva Konferencija stranaka Konvencije održana je u svibnju 2005. godine. Nacionalnim programom pridruživanja Europskoj uniji za 2006. godinu pokrenut je postupak ratifikacije Stockholmske konvencije, a donošenja Zakona o potvrđivanju planira se do kraja 2006. godine.
 
U svrhu objedinjavanju podataka o POO, Republika Hrvatska je 2002. godine u suradnji s organizacijom Ujedinjenih naroda za industrijski razvitak (UNIDO) započela dvogodišnji projekt "Pokretanje aktivnosti za pravovremenu implementaciju Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćavalima u Republici Hrvatskoj", koji je financirao Globalni fond za okoliš (GEF). Glavni cilj projekta bio je izrada  Nacionalnog provedbenog plana za Stockholmsku konvenciju. Provedena je procjena količine pojedinih vrsta POO u RH (inventar), utvrđeni su problemi po sektorima te su identificirane potrebne aktivnosti za ukidanja proizvodnje i uporabe pojedinih spojeva i njihovo zbrinjavanje svrhu ispunjavanja zahtjeve koje postavlja Stockholmska konvencija (prilagodba zakonskih propisa, tehničke mjere, jačanje kapaciteta, monitoring POPs spojeva u okolišu i ljudima,…).

Projekt koji je završio 2004. godine koordiniralo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja  i graditeljstva, a izvršna institucija projekta bio je Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a u suradnji sa radnim timova (Zavod za zaštitu bilja, Institut za medicinska istraživanja, Institut Ruđer Bošković, Ekonerg-Institut za energetiku i zaštitu okoliša, Agencija za poseban otpad).
 
Stockholmska Konvencija u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Zakonski propisi kojima se regulira područje postupanja sa postojanim organskim onečišćujućim tvarima u nadležnosti je nekoliko tijela državne uprave: Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva zdravlja, Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

 

Popis pravnih osoba

Povjerenstvo za utvrđivanje povrede hrvatskih zakona i propisa u području zaštite okoliša i zaštite potrošača, 'Slučaj emisija iz vozila VW grupacije'

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je vezano uz problematiku i sumnje oko manipulacije rezultata prilikom certifikacije emisije ispušnih plinova odnosno nepravilnosti prilikom korištenja softvera za optimiziranje dušikovih oksida kod dizelskim motora od strane Volkswagen koncerna, te s ciljem objektivnog i nepristranog utvrđivanja relevantnih činjenica osnovalo 'Povjerenstvo za utvrđivanje povrede hrvatskih zakona i propisa u području zaštite okoliša i zaštite potrošača'

Povjerenstvo sačinjavaju članovi Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstva poduzetništva, Ministarstva financija-Carinske uprave, Ministarstva zdravlja, Državnog zavoda za mjeriteljstvo, Centra za vozila Hrvatske, Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. 

Povjerenstvo je zaduženo da objektivno sagleda i procijeni situaciju i eventualne štete po okoliš, potrošače i proračun Republike Hrvatske te predloži daljnje radnje i mjere za smanjivanje eventualno nastale štete i sprečavanje ponavljanja istih ili sličnih slučajeva u budućnosti.

 

Novosti i događanja


 

Kontakti

UPRAVA ZA KLIMATSKE AKTIVNOSTI, ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU ZRAKA, TLA I MORA
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135
Tena Ćukli, administrativna tajnica
E-mail: tena.cukli@mzoip.hr   

Sektor za zaštitu zraka, tla i mora
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135

Služba za zaštitu zraka, tla i od svjetlosnog onečišćenja
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135

 

 

Tlo

Tlo je gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene podloge i površine. Sastoji se od čestica minerala, organske tvari, vode, zraka i živih organizama. Tlo je neobnovljivo dobro i mora se koristiti održivo uz očuvanje njegovih funkcija. Nepovoljni učinci na tlo moraju se izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri. Tlo je, uz zrak, vode, more, tlo, krajobraz, biljni i životinjski svijet te zemljinu kamenu koru, sastavni dio okoliša.
Zaštita tla obuhvaća očuvanje zdravlja i funkcija tla, sprječavanje oštećenja tla, praćenje stanja i promjenu kakvoća tla te saniranje i obnavljanje oštećenih tala i lokacija. Onečišćenje, odnosno oštećenje tla smatra se štetnim utjecajem na okoliš, a utvrđivanje prihvatljivih graničnih vrijednosti kakvoće tla provodi se na temelju posebnih propisa.

Od 1995. godine se svakog 17. lipnja obilježava Svjetski dan suzbijanja dezertifikacije s ciljem poticanja svijesti javnosti o potrebi suzbijanja i zaustavljanja globalnoga procesa degradacije staništa i dezertifikacije, kao i provedbe Konvencije Ujedinjenih naroda za suzbijanje dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom (UNCCD – United Nations Convention to Combat Desertification).

Konvencija Ujedinjenih Naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi (Pariz, 1994.)

Konvencija UN-a o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 4. siječnja 2001., a taj datum je objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 14/00.
 

 

Svjetlosno onečišćenje

Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana emisijom svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, zbog neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu, nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog krajobraza.

Zaštita od svjetlosnog onečišćenja postiže se mjerama zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti te mjerama zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja.

Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, broj 114/11) uređena su načela zaštite, subjekti koji provode zaštitu, način utvrđivanja standarda upravljanja rasvijetljenošću u svrhu smanjenja potrošnje električne i drugih energija i obveznih načina rasvjetljavanja, utvrđene su mjere zaštite od prekomjerne rasvijetljenosti, ograničenja i zabrane u svezi sa svjetlosnim onečišćenjem, planiranje gradnje, održavanja i rekonstrukcije rasvjete, te odgovornost proizvođača proizvoda koji služe rasvjetljavanju.

Okolišna dozvola

Okolišna dozvola izdaje se za postrojenja u kojima se obavljaju i na postrojenja u kojima će se nakon izgradnje, odnosno rekonstrukcije i puštanja u redoviti rad postrojenja obavljati djelatnosti kojima se mogu prouzročiti emisije kojima se onečišćuje tlo, zrak, vode i more.
Postupak utvrđivanja okolišne dozvole za nova postrojenja i za rekonstrukcije postojećih provodi se najkasnije prije početka rada novog postrojenja ili puštanja u pogon rekonstrukcije postrojenja.

Novosti

Nova izdata rješenja o okolišnoj dozvoli

  • Dana 7. srpnja 2017., izdato rješenje za postrojenje za obradu otpada Univerzal d.o.o. u Varaždinu

Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole na javnoj raspravi

  • Bioplinsko postrojenje u Feričancima, od 14. lipnja do 14. srpnja 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeće postrojenje
  • Postrojenje za proizvodnju elemenata od nehrđajućeg čelika unutar poslovnog kompleksa Pireko d.o.o., Oroslavje, od 3. srpnja do 2. kolovoza 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeće postrojenje

Uvidi u nacrte rješenja o okolišnoj dozvoli

  •  Holcim (Hrvatska) d.o.o., Koromačno od 21. srpnja do 20. kolovoza 2017.,  informacija i dokumentacija pod kategorijom Postupak razmatranja uvjeta okolišne dozvole zbog usklađivanja s Odlukom o Zaključcima o NRT-u
  • Našicecement d.d., Našice, od 16. lipnja do 15. srpnja 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Postupak razmatranja uvjeta okolišne dozvole zbog usklađivanja s Odlukom o Zaključcima o NRT-u

  • Izmjena i dopuna rješenja o okolišnoj dozvoli za odlagalište 'Piškornica', Koprivnički Ivanec, od 19. lipnja do 19. srpnja 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za okolišnom dozvolom za postojeća postrojenja

  • Odlagalište otpada Košambra, Grad Poreč, od 23. lipnja do 8. srpnja 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeća postrojenja

  • Izmjena i dopuna rješenja o okolišnoj dozvoli  za postrojenje Zagrebačka pivovara d.o.o., Zagreb, od 3. srpnja do 1. kolovoza 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeća postrojenja

  • Izmjena i dopuna rješenja o okolišnoj dozvoli  za postrojenje SCOTT BADER d.o.o., Zagreb, od 3. srpnja do 1. kolovoza 2017., informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeća postrojenja
  • Izmjena i dopuna rješenja o okolišnoj dozvoli za odlagalište otpada „Vinogradine“, Požega, od 18. srpnja do 16. kolovoza 2017., Informacija i dokumentacija u kategoriji Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeća postrojenja

Objavljene Odluke o Zaključcima o NRT-u

Osnovne informacije o postupku izdavanja okolišne dozvole

Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za postojeća postrojenja

Zahtjevi za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za postojeća postrojenja

Zahtjevi za ishođenje okolišne dozvole za nova postrojenja

Zahtjevi za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za nova postrojenja

Postupak razmatranja uvjeta okolišne dozvole zbog usklađivanja s Odlukom o Zaključcima o NRT-u

Izdana rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša

Izdana Rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša

Izdana rješenja o okolišnim dozvolama

OD - dokumenti

Izdana rješenja za izmjenu ili dopunu rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša i rješenja o okolišnim dozvolama

Izdana rješenja za izmjenu ili dopunu rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša i rješenja o okolišnim dozvolama

Rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša i okolišnim dozvolama koja su ukinuta ili su prestala važiti

Izdana rješenja o radu postrojenja ispod graničnih vrijednosti pokazatelja

Korisni linkovi


 

Rizična postrojenja

U skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša okoliša (»Narodne novine«, broj 80/13 i 78/15, u daljnjem tekstu: Zakon) i Uredbe o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (»Narodne novine«, broj 44/14, u daljnjem tekstu: Uredba NN44/14) operater u čijem su području postrojenja prisutne opasne tvari obvezan je poduzeti preventivne mjere nužne za smanjenje rizika nastanka i sprječavanje nastanka velikih nesreća te mjere za ograničavanje utjecaja velikih nesreća na ljude, materijalna dobra i okoliš. Operateri su dužni sukladno odredbama Zakona i Uredbe utvrditi moguću prisutnost, odnosno prisutnost opasnih tvari, prema vrstama i količinama.

Ispod graničnih vrijednosti

Kada operater u postrojenju utvrdi prisutnost opasnih tvari iz popisa u Prilogu I. A, odnosno iz popisa u Prilogu I. B Uredbe u količinama manjim od propisanih graničnih vrijednosti prema popisima u Prilogu I. A, dijelovima 1. i 2. u stupcu 2., odnosno prema popisu u Prilogu I. B u stupcu 2. ove Uredbe, postupa prema zahtjevima propisa kojim se uređuje zaštita i spašavanje. O utvrđenoj prisutnosti opasnih tvari ispod graničnih vrijednosti iz popisa Priloga I. A, dijelova 1. i 2., stupca 2. odnosno iz popisa Priloga I. B, stupca 2. Uredbe, operater je dužan obavijestiti Hrvatsku agenciju za zaštitu okoliša i prirode sukladno obrascu obavijesti koji je propisan u Prilogu II. A Uredbe, prijavom u Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari, na način propisan posebnim propisom kojim se ustrojava i vodi registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari.Središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje izvršava provjeru podataka dostavljenih na obrascu iz Priloga II. A Uredbe unutar Registra postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari.

Iznad graničnih vrijednosti

O utvrđenoj prisutnosti opasnih tvari iznad graničnih vrijednosti iz popisa Priloga I. A, dijelova 1. i 2., stupaca 2. ili 3., odnosno iz popisa Priloga I. B, stupaca 2. ili 3. ove Uredbe (niži i viši razred postrojenja), operater je dužan obavijestiti Agenciju za zaštitu okoliša sukladno obrascu obavijesti koji je propisan u Prilogu II. B Uredbe, na način da dostavi podatke putem interneta prijavom u bazu Registar postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari. Ministarstvo će izvršiti provjeru podataka dostavljenih na obrascu iz Priloga II. B Uredbe unutar Registra postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari.

  • Niži razred postrojenja

Operater koji u postrojenju utvrdi prisutnost malih količina opasnih tvari, osim dostave obrasca iz Priloga II. B Uredbe u Registar, dužan je bez odlaganja: načiniti operativni plan u skladu s uvjetima iz propisa o zaštiti i spašavanju; usvojiti i dobiti suglasnost od Ministarstva na Politiku sprječavanja velikih nesreća te pripadajući sustav upravljanja sigurnošću u skladu s načelima i zahtjevima iz Priloga IV. Uredbe. Zatim dostaviti nadležnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na uvid akte za provedbu prostornih planova i akte za gradnju: građevinsku i uporabnu dozvolu u smislu utvrđivanja rizika izazivanja domino efekta.

  • Viši razred postrojenja

Operater koji utvrdi da je u njegovom postrojenju prisutna velika količina opasne tvari, dužan je osim dostave obrasca iz Priloga II. B Uredbe u Registar, načiniti i Izvješće o sigurnosti, a čiji je sastavni dio Unutarnji plan, a koje mogu izraditi samo ovlaštenici. Izvješćem o sigurnosti u skladu s Prilogom III. Uredbe, operater dokazuje da: su Politika sprječavanja velikih nesreća i sustav upravljanja sigurnošću za njezinu provedbu provedeni u skladu s načelima i zahtjevima navedenima u Prilogu IV. ove Uredbe; da su opasnosti od velikih nesreća u postrojenju utvrđene i da su predviđene i poduzete potrebne mjere kako bi se takve nesreće spriječile te ograničile njihove posljedice po čovjeka i okoliš; zatim da su odgovarajuća sigurnost i pouzdanost uključeni u projekt, konstrukciju, tehnološki postupak i aktivnosti te održavanje svih dijelova postrojenja koji su povezani s opasnostima od nastanka velikih nesreća unutar postrojenja; da su dostavljene potrebne informacije za donošenje Vanjskog plana s namjerom da se poduzmu sve potrebne mjere u slučaju velike nesreće te u slučaju gradnje novih postrojenja ili razvoja postojećeg postrojenja.

 

Osnovne informacije

Politika sprječavanja velikih nesreća

Obavijest o prisutnosti opasnih tvari (OPOT)

Izvješća o sigurnosti (IOS)

Izvješća o sigurnosti - postupci u tijeku

Izvješća o sigurnosti - arhiva - suglasnosti izdane prema Uredbi o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (»Narodne novine«, broj 114/2008)

Velike nesreće, iznenadni događaji i izbjegnute nesreće

Velike nesreće, iznenadni događaji i izbjegnute nesreće se prijavljuju u Očevidnik o prijavljenim velikim nesrećama prema Zakonu i Pravilniku RPOT NN139/14.

Obrasci, upute, smjernice, pomoćna literatura, poveznice...

Šteta u okolišu

Prema definiciji iz Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine« broj 80/2013) Šteta u okolišu je šteta koja je nanesena: zaštićenim biljnim i/ili životinjskim vrstama i njihovim staništima te krajobraznim strukturama, vodama, moru, zemljištu, tlu i zemljinoj kamenoj kori.

Uredbom o načinu utvrđivanja šteta u okolišu (»Narodne novine«, broj 139/2008) koja je na snazi do donošenja nove uredbe i to u onim dijelovima u kojima nije u suprotnosti s navedenim Zakonom, uređuju se djelatnosti koje se smatraju opasnima za okoliš i/ili život i zdravlje ljudi, mjerila prema kojima se procjenjuju i utvrđuju štete u okolišu i prijeteća opasnost od štete, smjernice za odabir mjera za otklanjanje i sprječavanje šteta u okolišu te metode određivanja troškova vezanih za utvrđivanje i otklanjanje šteta u okolišu i prijeteće opasnosti od štete.

Pravilnikom o mjerama otklanjanja šteta u okolišu i sanacijskim programima (»Narodne novine«, broj 145/2008) koji je također na snazi do donošenja novog pravilnika i to u onim dijelovima u kojima nije u suprotnosti s navedenim Zakonom, propisuju se mjere otklanjanja šteta u okolišu i prijetećih opasnosti od štete, vrste, obuhvat i metodologija izrade sanacijskih programa, način izdavanja suglasnosti na sanacijski program te druga pitanja s tim u svezi.

Zakonom o zaštiti okoliša u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena je Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprječavanja i otklanjanja štete na okolišu (SL L 143, 30.4.2004., u daljnjem tekstu: ELD direktiva - ENG, ENG - pročišćeni tekst).

Osnovne informacije

Smjernice, poveznice

Zahtjevi za izdavanje suglasnosti na sanacijske programe

Izdane suglasnosti na sanacijske programe

Eko-oznake

Eko-oznake su dobrovoljni instrumenti zaštite okoliša pomoću kojih proizvođači i davatelji usluga pokazuju da poštuju visoke standarde zaštite okoliša tijekom životnog ciklusa proizvoda i pružene usluge. Eko-oznake su važne u promicanju međunarodne politike održive proizvodnje i potrošnje kojoj je cilj smanjiti negativan učinak proizvodnje i potrošnje na okoliš, zdravlje, klimu i prirodna dobra te poticati društveno odgovorno poslovanje i održive stilove života.
Eko-oznake nisu namijenjene svima već samo najboljima. Mjerila na temelju kojih se ocjenjuju proizvodi i usluge postavljena su tako da svega 20-30 % proizvoda na tržištu može udovoljiti tim zahtjevima.  Eko-oznake ujedno su znakovi izvrsnosti budući promoviraju one koji u zaštiti okoliša rade više od prosisanog zakonskog minimuma.
Eko-oznake su prvenstveno namijenjene tržištu odnosno potrošačima (business to consumer, B2C), a manje za poslovni krug (business to business, B2B). Očekuje se da osviješteni potrošač među mnoštvom proizvoda bira one koji nose eko-oznaku. Stoga važnu ulogu u promicanju ovih eko-oznaka imaju trgovci i udruge potrošača.

Ministarstvo je nadležno za dvije eko-oznake: za nacionalni znak zaštite okoliša Prijatelj okoliša i za znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel. Oba znaka spadaju u Tip I eko-oznaka i deklaracija prema definiciji međunarodne norme za klasifikaciju ekoloških oznaka EN ISO 14024:2000 (hrvatska norma, HRN EN ISO 14024:2008 – Označivanje povezano s okolišem tipa I). Tip I eko-oznake su dobrovoljne, obuhvaćaju različita okolišna mjerila kroz životni ciklus proizvoda ili usluga i što je najvažnije, imaju neovisan sustav kvalificirane procjene/verifikacije od treće strane. Samo eko-oznake Tipa I mogu biti uključene u Svjetsku mrežu eko-oznaka (Global Ecolebelling Network, GEN).
Cilj je ove Svjetske mreže promovirati relevantne eko-oznake i pomoći u njihovoj komunikaciji prema potrošačima i poslovnom sektoru na globalnoj razini.

Na tržištu su prisutne brojne eko-oznake od kojih su neke samodeklaracije i ne uključuju postupak neovisne verifikacije od treće strane te ne sagledavaju okolišna svojstva proizvoda kroz životni ciklus. Dodatni problem je da su proizvodi s eko-oznakama često skuplji od drugih. Stoga je Europska komisija izdala Priopćenje ˝Izgradnja jedinstvenog tržišta za zelene proizvode“ kako bi potaknula promjene u boljem prihvaćanju eko-proizvoda na europskom tržištu.

Znak zaštite okoliša - Prijatelj okoliša

Program dodjele znaka Prijatelj okoliša provodi se u svrhu promocije proizvoda i usluga koji se u usporedbi sa sličnim proizvodima i uslugama odlikuju manje negativnim utjecajem na okoliš u cjelokupnom životnom ciklusu te time pridonose učinkovitom korištenju sastavnica okoliša i visokom stupnju zaštite okoliša. Program je dio nacionalne politike zaštite okoliša i održivog razvoja čiji je cilj smanjiti negativni utjecaj proizvodnje i potrošnje na okoliš, zdravlje, klimu i prirodne resurse. Dodjela znaka nije stoga zamišljena kao nagrada ili priznanje u smislu natjecanja, već je usmjerena k razvoju prepoznatljive kakvoće proizvoda s gledišta zaštite okoliša.

S obzirom da se postupak dodjele znaka Prijatelj okoliša temelji na neovisnoj verifikaciji od strane treće strane (ovlašteni instituti, akreditirani laboratoriji i sl.), znak spada u Tip I eko-oznaka i deklaracija međunarodne norme EN ISO 14024:2000, što ga izdvaja iz sve veće skupine raznih privatnih eko-oznaka i samodeklaracija.

Postupak i način dodjele znaka Prijatelj okoliša, sadržaj mjerila za pojedine skupine proizvoda, opis i postupak razvoja mjerila te način revizije mjerila, uvjeti za uporabu i oduzimanje znaka Prijatelj okoliša, izgled znaka Prijatelj okoliša kao i sastav i način rada savjetodavnog stručnog povjerenstva pobliže uređuje Pravilnik o znaku zaštite okoliša 'Prijatelj okoliša' (Narodne novine, broj 91/2016).

Ovim Pravilnikom prestaje važiti Pravilnik o znaku zaštite okoliša (Narodne novine, br. 70/2008 i 81/2011).

Postupak dodjele znaka Prijatelj okoliša u novom programu eko-označavanja je jednostavniji te je usklađen s postupkom dodjele znaka zaštite okoliša Europske unije – EU Ecolabel.

Kontakt: eko-oznake@mzoip.hr

Znak zaštite okoliša Europske unije - EU Ecolabel

Znak zaštite okoliša Europske unije EU Ecolabel je službena dobrovoljna eko-oznaka Europske unije (EU) namijenjena označavanju proizvoda i usluga s manje nepovoljnim utjecajem na okoliš tijekom životnog ciklusa, u odnosu na slične ili iste proizvode i usluge iz iste skupine proizvoda. 

Znak EU Ecolabel s jedne strane daje potvrdu tvrtkama da njihovi proizvodi i usluge zadovoljavaju visoke standarde zaštite okoliša, a s druge strane daje informaciju potrošačima i trgovcima da među proizvodima i uslugama na tržištu odaberu one koji manje opterećuju okoliš, koji su zeleniji. Krajnji cilj je ove eko-oznake smanjiti negativan utjecaj potrošnje i proizvodnje na okoliš, zdravlje, klimu, na potrošnju resursa i energije te potaknuti odgovorno ponašanje prema okolišu.

Znak EU Ecolabel se dodjeljuje proizvodima i uslugama koje se isporučuju za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Europske zajednice, osim za medicinske proizvode (za ljudsku uporabu ili veterinu) te za bilo koju vrstu medicinske opreme te za hranu i piće. Spada u Tip I eko-oznaka i deklaracija prema međunarodnoj normi EN ISO 14024:2000 koja podrazumijeva neovisni sustav verifikacije od treće strane.

Program dodjele EU Ecolabel je definiran Uredbom (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a. Temeljem Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13 i 78/15), u prosincu 2016. godine donesen je Pravilnik o znaku zaštite okoliša Europske unije – EU Ecolabel  (Narodne novine, broj 116/2016) čime prestaje važiti Pravilnik o znaku zaštite okoliša Europske unije- EU Ecolabel (Narodne novine, broj 110/2014).


SKUPINE PROIZVODA I USLUGA KOJE MOGU DOBITI ZNAK EU ECOLABEL

Europska komisija zajedno s državama članicama izrađuje mjerila za određene skupine proizvoda odnosno za one koji imaju značajan udio na tržištu, kako bi se s jednom mjerom postigao što veći učinak smanjenja otiska proizvoda i usluga. Mjerila se usvajaju Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća. Mjerila se temelje na stručnim i znanstvenim parametrima pritiska proizvoda/usluga na okoliš tijekom životnog ciklusa (od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i do kada postane otpad). Mjerila su specifična za svaku skupinu proizvoda i usmjerena su na onaj dio pritiska na okoliš koji je najznačajniji i na koji se može utjecati. Popis skupina proizvoda i sadržaj mjerila dostupni su na stranicama Europske komisije na službenim jezicima EU (prijevodi na hrvatski jezik su u tijeku) http://ec.europa.eu/environment/ecolabel/products-groups-and-criteria.html

 

POSTUPAK DODJELE ZNAKA EU ECOLABEL

Shema postupka dodjele EU Ecolabel u Hrvatskoj (pdf)

Postupak dodjele znaka EU Ecolabel provodi se prema Pravilniku o znaku zaštite okoliša Europske unije – EU Ecolabel (Narodne novine, broj 116/2016) i predviđa sljedeće korake:

  1. izrada elaborata
  2. podnošenje zahtjeva
  3. postupak po zahtjevu
  4. potpis ugovora i dobivanje potvrde
  5. naknada  

I. IZRADA ELABORATA

Proizvođač (operater) koji želi da njegov proizvod nosi znak EU Ecolabel prvo treba provjeriti u koju skupinu proizvoda spada njegov proizvod, odnosno postoje li mjerila za njegovu vrstu proizvoda.

Ako se uvidom u mjerila utvrdi da proizvod udovoljava svim propisanim mjerilima tada operater pokreće postupak izrade elaborata o usklađenosti proizvoda s mjerilima u skladu s Prilogom II. Pravilnika.

Operater sklapa ugovor s ovlaštenikom koji će mu izraditi elaborat o usklađenosti proizvoda s mjerilima. Operater sam bira ovlaštenika (pravne osobe koje imaju suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša) koji ima rješenje o izradi podloga za ishođenje znaka zaštite okoliša.

Popis svih ovlaštenika (pdf)

II. POSTUPAK PODNOŠENJA ZAHTJEVA

Nakon što se izradi elaborat, operater podnosi elaborat zajedno sa zahtjevom Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i traži dodjelu znaka EU Ecolabel putem obrasca koji je propisan u Pravilniku, prilog I. Materijal se dostavlja u pisanom obliku i na elektroničkom mediju za pohranu podataka na adresu: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Radnička cesta 80, 10000 Zagreb

III. POSTUPAK PO ZAHTJEVU

Po zaprimljenu zahtjeva Ministarstvo provodi postupak provjere elaborata u roku od 30 dana. Ukoliko se utvrdi da zahtjev ili elaborat nisu potpuni operateru se odredi rok u kojem treba izvršiti nadopunu traženog. Ako nedostaci ne budu otklonjeni u roku (za zahtjev max. 8 dana, a za elaborat max. 60 dana), Ministarstvo će odbiti zahtjev. Kada je zahtjev prihvaćen proizvodu se dodjeljuje registracijski broj te se operateru određuje iznos jednokratne naknade prema Prilogu III. u Pravilniku.

IV. POTPISIVANJE UGOVORA I POTVRDA

Kada operater dostavi Ministarstvu zaštite okoliša i energetike dokaz o uplati jednokratne naknade pokreće se postupak potpisivanja standardnog ugovora o uvjetima uporabe znaka EU Ecolabel između operatera i Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Nakon potpisa ugovora operater dobiva odgovarajuću potvrdu i može koristiti logotip EU Ecolabel na svojim proizvodima.
Radi sinergije jednakovrijednih znakova zaštite okoliša, proizvodi koji udovoljavaju mjerilima za znak EU Ecolabel mogu dobiti i nacionalni znak zaštite okoliša Prijatelj okoliša bez provođenja postupka dodjele znaka Prijatelj okoliša (prema članku 5. relevantnog Pravilnika).

V. GODIŠNJA NAKNADA

Ugovor definira visinu godišnje naknade koja je propisana Prilogom III. Pravilnika.

 

Više informacija o znaku EU Ecolabel dostupno je na službenim mrežnim stranicama Europske komisije.

Katalog proizvoda koji nose znak EU Ecolabel je namijenjen potrošačima, trgovcima i naručiteljima javne nabave.

Kontakt: eko-oznake@mzoip.hr

 

EMAS

EMAS (eng. Eco-Management and Audit Scheme) je sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja namijenjen svim pravnim osobama i fizičkim-osobama-obrtnicima, odnosno svim javnim i privatnim organizacijama koje obavljaju određenu gospodarsku ili uslužnu djelatnost s određenim utjecajem na okoliš kako bi ocijenile utjecaj svoje djelatnosti na okoliš i unaprijedile je.

Program EMAS razvila je Europska komisija kao dobrovoljni instrument zaštite okoliša čime organizacije pristaju primijeniti više standarde zaštite okoliša nego što je propisano zakonom i interes organizacija za registaciju u sustav EMAS te želja za poboljšanjem okolišne učinkovistosti stalno raste.

Sustav EMAS odnosno zajednička pravila, postupke i temeljne tehničke zahtjeve za uspostavu i provedbu sustava EMAS definirala je Europska komisija Uredbom (EZ) br. 1221/2009 dok je nacionalna Uredba o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu za ekološko upravljanje i neovisno ocjenjivanje (EMAS) (Narodne novine 77/2014) omogućila uspostavu nacionalne sheme za provedbu sustava EMAS.

O postupku prijave i registaciji u sustav EMAS pročitajte više na stranicama Agencije za zaštitu okoliša http://emas.azo.hr/

Sva pitanja vezano za registraciju možete uputiti na emas@azo.hr

Korisni linkovi:
Stranica Europske komisije o EMAS-u: http://ec.europa.eu/environment/emas/index_en.htm

More i priobalje

Jadransko more, otoci i priobalje neprocjenjiva su i ekološki osjetljiva prirodna bogatstva Republike Hrvatske. Obalni prostor se proteže ukupnom dužinom od 6278 km, od čega na kopnenu obalu otpada 1880 km, a otočnu 4398 km. Ukupni broj otoka, otočića, hridi i grebena je 1244. Obalno područje zauzima 22% površine RH u kojem živi 25,6% stanovništva, odnosno 1.411.000 stanovnika. Ovo je područje prirodno bogatstvo Republike Hrvatske koje traži odgovarajuće vrednovanje i zaštitu. Na obalnom je području smješteno 350-400 gradova i ostalih naselja, koji zauzimaju cca 700 km obalne linije (9% ukupne obalne linije mora).

Od šest najvećih hrvatskih gradova, četiri se nalaze na obalnom području, a prema Popisu stanovništva iz 2011., dva najveća su Split (178 102 st.) i Rijeka (128 624 st.).

Razvedena obala i reljef, velika razina očuvanosti prirodnih i geomorfoloških obilježja obalnog područja i mora  pribavili su Republici Hrvatskoj mjesto među najljepšim zemljama svijeta.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike kroz jedan od svojih osnovnih ciljeva donosi i provodi mjere zaštite mora i obalnog područja uključujući morske i obalne ekosustave, održivo upravljanje resursima, sprječavanje, smanjivanje i uklanjanje štetnih antropogenih utjecaja  (iz zraka, s kopna, s plovila, prekograničnog onečišćenja i dr.).

Fokus rada Ministarstva odnosi se na poduzimanje aktivnosti za postizanje i/ili održavanje dobrog stanja morskog okoliša i obalnog područja što uključuje:

  • smanjenje onečišćenja odnosno opterećenja u morskom i obalnom  okolišu radi osiguranja od negativnih utjecaja ili rizika za ljudsko zdravlje i/ ili zdravlje ekoloških sustava i/ili korištenje mora i obale,
  • očuvanje, unaprjeđenje i ponovno uspostavljanje ravnoteže između ljudskih aktivnosti i prirodnih resursa u moru  i na obalama.

Republika Hrvatska članica je velikog broja međunarodnih konvencija iz područja zaštite okoliša, a koje su u nadležnosti ovog ministarstva. 

Služba za zaštitu mora i priobalja obavlja upravne i stručne poslove zaštite morskog okoliša i  priobalja, koordinira poslove praćenja stanja kakvoće mora, prikuplja podatke o kakvoći mora, predlaže i provodi mjere za poboljšanje stanja, priprema stručne ocjene korištenja i zaštite prostora, tj. u nadležnosti ima zaštitu mora i priobalja.

Mediteranski akcijski plan MAP

Mediteranski akcijski plan (MAP) osnovan je u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) 1975. godine. MAP je prvi u nizu programa regionalnih mora osnovan s ciljem osiguranja kvalitetnijeg života stanovnicima zemalja koje okružuju Sredozemno more te uspostavljanja i osnaživanja međusobne suradnje i usuglašavanja strategije upravljanja zajedničkim prirodnim bogatstvima. Također u njegovom fokusu su zaštita okoliša, promicanje modela održivog upravljanja, kao i harmoniziranje odnosa među mediteranskim zemljama.

1976. godine, 16 zemalja Sredozemlja i Europska zajednica potpisale su Konvenciju za zaštitu Sredozemnog mora tzv. Barcelonsku konvenciju koja je 1995. godine dopunjena i izmijenjena u Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja. Barcelonska konvencija predstavlja pravni okvir za rad MAP-a, a do danas je upotpunjena sa sedam specifičnih protokola. Konvencija broji 22 ugovorne stranke: Albanija, Alžir, Bosna i Hercegovina, Cipar, Crna Gora, Egipat, Europska zajednica, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Izrael, Libanon, Libija, Malta, Maroko, Monako, Sirija, Slovenija, Španjolska, Tunis i Turska.

Strategija upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem

U lipnju 2008. godine EU je donijela Direktivu 2008/56/EZ kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji). Navedenom Direktivom države članice moraju poduzeti potrebne mjere za postizanje ili održavanje dobrog ekološkog stanja u morskom okolišu najkasnije do 2020. godine. U tu svrhu razvijaju se i primjenjuju morske strategije u okviru kojih se primjenjuje pristup upravljanja ljudskim djelatnostima utemeljen na ekosustavima. Direktiva također predstavlja 'okolišni stup' u svim politikama EU orijentiranim k upravljanju i iskorištavanju prirodnih resursa morskog okoliša.

Primjena Okvirne direktive o morskoj strategiji u Hrvatskoj sastoji se u:

  • usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s odredbama Okvirne direktive o morskoj strategiji
  • izradi morske strategije za svoje morske vode po predloženom pristupu odnosno planu djelovanja uz ostvarivanje/nastavak sub-regionalne suradnje sa susjednim državama na Jadranskom moru te regionalne suradnje u okviru Barcelonske konvencije.

Donošenjem Uredbe o uspostavi okvira za djelovanje RH u zaštiti morskog okoliša (Uredbe) transponirana je u nacionalno zakonodavstvo Okvirna direktiva o morskoj strategiji 2008/56/EZ. Uz navedenu Direktivu Uredba je usklađena i s Odlukom Komisije 2010/477/EU od 1. rujna 2010. godine o kriterijima i metodološkim standardima o dobrom stanju morskog okoliša.

Uredbom se uređuju polazne osnove i mjerila za izradu, razvoj, provedbu i praćenje provedbe Strategije zaštite morskog okoliša ili tzv. „Morske strategije“ koja svoju zakonsku obvezu izrade ima u Zakonu o zaštiti okoliša (NN 80/13).

Ciljevi: Osnovna svrha Direktive prenesena Uredbom je postizanje i održavanje dobrog stanja morskog okoliša do 2020. godine putem ostvarivanja općih ciljeva zaštite morskog okoliša koji uključuju:

  1. zaštitu, očuvanje, omogućavanje oporavka i obnavljanje morskih i obalnih ekosustava te održivo korištenje ekosustavnih usluga;
  2. „očuvanje zaštićenih područja u moru i ekološki značajnih područja EU NATURA 2000“;
  3. smanjenje onečišćenja u morskom i obalnom okolišu u cilju očuvanja zdravlja ljudi, ekosustava i omogućavanja korištenja mora i obale;
  4. uspostavljanje i/ili održavanje ravnoteže između ljudskih aktivnosti i prirodnih resursa primjenom ekosustavnog pristupa.

 

PRIPREMNI DOKUMENTI I AKCIJSKI PROGRAMI

Morska strategija predstavlja alat za ostvarivanje ciljeva.

Pripremni dokumenti:

  1. Početna procjena stanja okoliša morskih voda (srpanj 2012.)

  2. Dobro stanje morskog okoliša i Skup ciljeva u zaštiti okoliša i s njima povezanih pokazatelja (listopad 2014.)

  3. Gospodarsko-socijalna analiza korištenja i troška propadanja morskog okoliša i obalnog područja (lipanj 2015.)

Akcijski programi:

  1. Sustav praćenja i promatranja (listopad 2014.)

  2. Program mjera

U procesu izrade Strategije naglasak je stavljen na regionalnu suradnju, odnosno regionalni pristup u izradi i provedbi Morske strategije u definiranoj morskoj regiji Sredozemnog mora i podregiji Jadranskog mora u cilju postizanja usklađenosti morskih strategija svih zemalja regije i podregije jer se na taj način ostvaruju pretpostavke za cjeloviti integrirani pristup u zaštiti i upravljanju morskim ekosustavima. RH u tom smislu u prvom redu nastoji uskladiti svoje djelovanje s ostalim zemljama Jadranskog mora, a potom i Mediterana koristeći postojeće regionalne institucionalne strukture, te postojeće programe i aktivnosti proizašle iz ostalih međunarodnih propisa i sporazuma.

Tijelo nadležno za provedbu Uredbe je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode koje je ujedno i koordinator suradnje s ostalim nadležnim tijelima. Koordinacija se provodi putem Povjerenstva za koordinaciju kojeg čine ministri, te Stručnog nacionalnog odbora, sastavljenog od znanstvenika, stručnjaka, te predstavnika nadležnih tijela zaduženih za provedbu obveza iz Uredbe, te izradu i provedbu Morske strategije.

Propisi iz područja mora

Informacije i najave

Kakvoća mora za kupanje na plažama hrvatskog Jadrana

Uzimajući u obzir glavne strateške ciljeve RH na području zaštite morskog okoliša: zaštita, očuvanje, omogućavanje oporavka, obnavljanje strukture i funkcije morskih i obalnih ekosustava, zaštita biološke raznolikosti, održivo korištenje, očuvanje zaštićenih područja u moru, smanjenje onečišćenja i negativnih utjecaja na ljudsko zdravlje i uspostavljanje ravnoteže između ljudskih aktivnosti i prirodnih resursa u moru i na obali, kakvoća mora za kupanje je tema od posebne važnosti jer sažima oprečne interese zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti i korištenje morskih i obalnih dobara.

U tom smislu u razvoj održivog upravljanja morem i obalnim područjem, koji među ostalim podrazumijevaju i očuvanje prirodnih morskih resursa i visoke kakvoće mora, ulažu se značajni napori a posebno u pogledu unaprijeđenija integralnog pristupa upravljanja morskim dobrom i obalnim prostorom.

Jedna od najznačajnijih i najdugovječnijih aktivnosti praćenja stanja mora i obalnog područja je Program praćenja stanja kakvoće mora za kupanje u RH koji se provodi prema Uredbi o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08), kojom je transponirana Direktiva EU o upravljanju vodom za kupanje (Directive of the European Parlament and of the Council concerning the management of bathing water quality 2006/7/EC).

Osnovni ciljevi Programa su zaštita zdravlja kupača i zdravstveno prosvjećivanje javnosti, gospodarenje plažama u svrhu očuvanja njihovih prirodnih vrijednosti i održive uporabe, praćenje izgradnje kanalizacijskih sustava, te funkcioniranje postojećih, utvrđivanje izvora onečišćenja i njihove sanacije, objavljivanje rezultata kakvoće mora u svrhu turističke promidžbe morskog okoliša Republike Hrvatske, informiranje javnosti putem informativnih glasila (revije, brošure, karte) i web stranica.

Program provodi sedam priobalnih županija, a provedbom koordinira Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Prema Programu sezona kupanja je razdoblje od 1. lipnja do 15. rujna, a praćenje kakvoće mora se obavlja od 15. svibnja do 30. rujna. Prije svake sezone kupanja, županija definira točke uzorkovanja. Prije početka svake sezone kupanja ovlaštenik izrađuje kalendar ispitivanja uz suglasnog nadležnog upravnog tijela u županiji.

Republika Hrvatska jedna je od prvih zemalja Sredozemlja, i zemalja potpisnica Barcelonske konvencije koja provodi sustavno i kontinuirano praćenje kakvoće mora za kupanje. U pojedinim županijama ispitivanje se prati od 1986. godine, a sustavno i kontinuirano ispitivanje u okviru nacionalnog Programa praćenja duž cijele jadranske obale prati se od 1989. godine.

 

Projekt zaštite od onečišćenja voda u priobalnom području

PROJEKT ZAŠTITE OD ONEČIŠĆENJA VODA U PRIOBALNOM PODRUČJU: DIO C: Program praćenja stanja Jadranskog mora - Zajam IBRD 7640/HR (Coastal Cities Water pollution Control Project, Loan APL 7640/HR)

Republika Hrvatska je dobila zajam od Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) za financiranje Projekta zaštite od onečišćenja voda u priobalnom području. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odgovorno je za provedbu dijela projekta: 'Program praćenja stanja Jadranskog mora', II. faza. Ovo je nastavak I. faze projekta 'Zaštita od onečišćenja voda u priobalnom području', koji je završio u listopadu 2009., a u okviru kojeg je razvijen sustav ekoloških modela za praćenje učinka novoizgrađenih kanalizacijskih sustava na kakvoću obalnog mora.

 Ovaj dio projekta realizirat se kroz dvije komponente:

  • I komponenta: Konzultantske usluge za definiranje Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (u okviru provedbe Okvirne direktive o morskoj strategiji)
  • II komponenta: Konzultantske usluge za izradu idejnog rješenja Integrirajuće programske platforme (IPP) Sustava praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora.

Realizacijom ovih Ugovora očekuje se ostvariti preduvjete, definirati podloge i polazišta za provođenje opsežnog i sveobuhvatnog Programa praćenja (monitoringa) Jadranskog mora nad područjem u kojem RH ostvaruje svoje suvereno pravo i jurisdikciju, a koje je RH obvezna provoditi u opsegu koji predviđa Okvirna direktiva o morskoj strategiji. Također se očekuje ostvariti punu integraciju i komunikaciju baza podataka i informacijskih platformi sektora relevantnih za provedbu ODMS.

S obzirom na predstojeće zahtjeve iz ODMS, ali i drugih međunarodnih ugovora i sporazuma, provedbom ovog projekta ostvariti će se preduvjeti za uspostavu proširenog sustava praćenja i promatranja, te objedinjavanje, odnosno usklađivanje postojećih programa praćenja relevantnih sektora (zaštita prirode, ribarstvo, pomorstvo, turizam, prostorno planiranje, vodno gospodarstvo i dr.), a sve u cilju integralnog upravljanja i postizanja / očuvanja dobrog stanja morskog okoliša do 2020.

Dozvole i odobrenja

Dozvole i odobrenja iz područja zaštite okoliša

Dozvole i registri iz područja zaštite zraka

Sukladno člancima 54., 57. i 61. Zakona o zaštiti zraka (Narodne novine, broj 130/2011, 47/2014) Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdaje dozvole za:

 

 

Obrasci i očevidnici

Obrasci iz područja zaštite zraka

Obrasci REGVOC i EHOS

Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (Narodne novine 117/12) propisuju se granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora i dopušteno prekoračenje graničnih vrijednosti emisija za određeno razdoblje. Nepokretni izvori su: točkasti (kod kojih se onečišćujuće tvari ispuštaju u zrak kroz za to oblikovane ispuste: postrojenja, tehnološki procesi, industrijski pogoni, uređaji, građevine i slično) i difuzni (kod kojih se onečišćujuće tvari unose u zrak bez određena ispusta/dimnjaka: uređaji, određene aktivnosti, površine i druga mjesta).

Postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti u kojima se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže hlapive organske spojeve koje bi mogle utjecati na emisije, operater postrojenja, mora prijaviti u Registar postrojenja u kojima se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže hlapive organske spojeve. Prijava za upis u Registar podnosi se na obrascu REGVOC.

Operateri postrojenja koji su u obvezi izraditi godišnje izvješće o emisijama hlapivih organskih spojeva koje dostavlja Agenciji za zaštitu okoliša do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu dostavljaju ga na obrascu EHOS.

Popunjeni obrasci REGVOC i EHOS dostavljaju se Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu, Radnička cesta 80, Zagreb.

23.12.2014. - Informacija o obvezama operatera postrojenja koji se bave aktivnošću iz članka 77. stavka 1. sukladno Uredbi o graničnim emisijama onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora (Narodne novine 117/2012 i 90/2014) (pdf)

 

Obrasci Odjela za okolišnu dozvolu

Propisi i međunarodni ugovori

Propisi i međunarodni ugovori iz zaštite okoliša

Propisi

  • Zakon o zaštiti okoliša
    Narodne novine 80/13, 153/1378/15

  • Naputak o obrascu, sadržaju i način uvođenja očevidnika o obavljenim inspekcijskim pregledima inspektora zaštite okoliša
    Narodne novine 79/95

  • Plan intervencija u zaštiti okoliša
    Narodne novine 82/99, 86/99, 12/01

  • Nacionalni plan djelovanja na okoliš
    Narodne novine 46/02

  • Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid
    Narodne novine 71/04, 115/15

  • Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emi­sija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladi­štenjem i distribucijom benzina
    Narodne novine 135/06

  • Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisiji CO2 novih osobnih automobila
    Narodne novine 120/07

  • Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša
    Narodne novine 64/08

  • Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša
    Narodne novine 68/08

  • Pravilnik o Očevidniku uporabnih dozvola kojima su utvrđeni objedinjeni uvjeti zaštite okoliša i rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša za postojeća postrojenja 
    Narodne novine 113/08

  • Pravilnik o registru postrojenja u kojima je utvrđena prisutnost opasnih tvari i o očevidniku prijavljenih velikih nesreća
    Narodne novine 113/08
     
  • Pravilnik o mjerama otklanjanja štete u okolišu i sanacijskim programima
    Narodne novine 145/08
     
  • Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za zaštitu okoliša
    Narodne novine 154/08

  • Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske
    Narodne novine 30/09

  • Popis osoba koje se mogu imenovati za članove i zamjenike povjerenstva u postupcima strateške procjene, procjene utjecaja zahvata na okoliš i utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša
    Narodne novine 126/09, 65/12

  • Pravilnik o priznanjima i nagradama za dostignuća na području zaštite okoliša
    Narodne novine 31/10

  • Pravilnik o uvjetima za izdavanje suglasnosti pravnim osobama za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša
    Narodne novine 57/10

  • Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja
    Narodne novine 114/11

  • Uredba o okolišnoj dozvoli
    Narodne novine 8/14

  • Uredba o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju opasne tvari
    Narodne novine 44/14

  • Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš
    Narodne novine 61/14, 3/17

  • Uredba o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu za ekološko upravljanje i neovisno ocjenjivanje (EMAS)
    Narodne novine 77/14

  • Pravilnik o stručnom vijeću
    Narodne novine 121/14

  • Pravilnik o registru postrojenja u kojima su prisutne opasne tvari i o očevidniku prijavljenih velikih nesreća
    Narodne novine 139/14

  • Opća obvezujuća pravila za uzgoj peradi
    Narodne novine 140/14

  • Opća obvezujuća pravila za uzgoj svinja
    Narodne novine 140/14

  • Pravilnik o službenoj iskaznici i znaku (znački) inspektora zaštite okoliša
    Narodne novine 156/14

  • Pravilnik o načinu pečaćenja radnih prostorija, prostora i sredstava za rad nadziranih osoba prema propisima o zaštiti okoliša
    Narodne novine 156/14

  • Pravilnik o dostupnosti podataka potrošačima o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 novih osobnih vozila
    Narodne novine 7/15

  • Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša
    Narodne novine 87/15

  • Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša za smanjenje emisija hlapivih organskih spojeva koje nastaju tijekom punjenja motornih vozila benzinom na benzinskim postajama
    Narodne novine 44/16

  • Pravilnik o znaku zaštite okoliša 'Prijatelj okoliša'
    Narodne novine 91/16

  • Pravilnik o znaku zaštite okoliša Europske unije – EU Ecolabel
    Narodne novine 116/16

  • Uredba o strateškoj procjeni utjecaja strategije, plana i programa na okoliš
    Narodne novine 3/17

  • Uredba o odgovornosti za štete u okolišu
    Narodne novine 31/17

 

Popis međunarodnih ugovora

  • Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica
    (Espoo, 1991.)
    Objavljena u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 6/96.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 10. rujna 1997.

  • Protokol o strateškoj procjeni okoliša
    (Kijev, 2003.)
    Republika Hrvatska potpisala je Protokol 23. svibnja 2003., koji je usvojen i objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 7/09.
    Protokol je stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 11. srpnja 2010., a taj je datum objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 3/10.
     
  • Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih akcidenata
    (Helsinki, 1992.)
    Objavljena je u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 7/99.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 19. travnja 2000., a taj je datum objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 10/01.

  • Konvencija o europskim krajobrazima
    (Firenze, 2000.)
    Objavljena je u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 12/02.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku  1. ožujka 2004., a taj je datum objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 11/04.

  • Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćavanja
    (Kijev, 2003.)
    Republika Hrvatska potpisala je Protokol 23. svibnja 2003., koji je usvojen i objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 4/08.
    Protokol je stupio na snagu  u odnosu na Republiku Hrvatsku 8. listopada 2009., a taj datum je objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 13/11.

  • Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    (Stockholm, 2001.)
    Objavljena u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 11/06.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 30. travnja 2007., a taj je datum objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 2/07.

  • Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša
    (Aarhus, 1998.)
    Objavljena u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 1/07.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 25. lipnja 2007., a taj datum je objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 7/08.

  • Roterdamska konvencija o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini 
    (Rotterdam, 1998.)
    Objavljena u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 4/07.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 14. veljače 2008., a taj datum je objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 1/08.

  • Zakon o potvrđivanju Izmjene i dopune Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, Sofija 27. veljače 2001. i Izmjene i dopune Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica
    (Cavtat, 2004.)
    Objavljen je u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 7/08, a Ispravak zakona u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 1/09.

 

Propisi i međunarodni ugovori iz zaštite zraka

Propisi

  • Zakon o zaštiti zraka
    Narodne novine 130/11, 47/14, 61/17

  • Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid
    Narodne novine 71/04, 115/15

  • Uredba o kakvoći biogoriva
    Narodne novine 141/05, 33/11

  • Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o
    postojanim
    organskim onečišćujućim tvarima
    Narodne novine 145/08

  • Odluka o prihvaćanju Plana smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica kod velikih uređaja za loženje i plinskih turbina na području Republike Hrvatske
    Narodne novine 151/08

  • Program postupnog smanjivanja emisija za određene onečišćujuće tvari u Republici
    Hrvatskoj za
    razdoblje do kraja 2010. godine, s projekcijama emisija za razdoblje od 2010. do 2020. godine
    Narodne novine 152/09

    Prilog Programu

  • Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva za 2010. godinu
    Narodne novine 13/10

  • Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Narodne novine 24/10

  • Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva za 2011. godinu
    Narodne novine 144/10

  • Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva za 2012. godinu
    Narodne novine 139/11

  • Odluka o određivanju godišnje količine tekućih naftnih goriva koja se smije stavljati u promet na domaćem tržištu, a ne udovoljava graničnim vrijednostima i drugim značajkama kakvoće tekućih naftnih goriva
    Narodne novine 154/11

  • Pravilnik o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima
    Narodne novine 43/12

  • Uredba o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
    Narodne novine 69/12

  • Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 87/12

  • Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora
    Narodne novine 117/12, 90/14

  • Uredba o razinama onečišćujućih tvari u zraku
    Narodne novine 117/12

  • Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora
    Narodne novine 129/12, 97/13

  • Pravilnik o praćenju kvalitete zraka
    Narodne novine 3/13

  • Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva za 2013. godinu
    Narodne novine 4/13

  • Uredba o graničnim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima koji se koriste u graditeljstvu i proizvodima za završnu obradu vozila
    Narodne novine 69/13

  • Odluka o donošenju Izvješća o stanju kakvoće zraka za područje Republike Hrvatske od 2008. do 2011. godine
    Narodne novine 95/13

  • Uredba o emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u zraku u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 108/13, 19/17

  • Odluka o donošenju Plana zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine
    Narodne novine 139/13

  • Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 850/2004 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    Narodne novine 148/13

    Lista postojanih organskih onečišćujućih tvari uz Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 850/2004 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Narodne novine, broj 148/2013)


    Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ

  • Uredba o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske
    Narodne novine 1/14

  • Program praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva za 2014. godinu
    Narodne novine 8/14

  • Odluka o donošenju Šestog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Narodne novine 18/14

  • Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima
    Narodne novine 90/14

  • Program mjerenja razine onečišćenosti zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka
    Narodne novine 103/14, 117/14

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2013. godinu
    Narodne novine 105/14

  • Odluka o osnivanju Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama
    Narodne novine 114/14

  • Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon
    Narodne novine 114/14, 147/14

  • Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon
    Narodne novine 156/14

  • Program praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva za 2015. godinu
    Narodne novine 10/15

  • Program praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva za 2016. godinu
    Narodne novine 136/15

  • Pravilnik o uzajamnoj razmjeni informacija i izvješćivanju o kvaliteti zraka i obvezama za provedbu Odluke Komisije 2011/850/EU
    Narodne novine 3/16

  • Odluka o prihvaćanju Drugog nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 62/16

  • Uredba o utvrđivanju popisa mjernih mjesta za praćenje koncentracija pojedinih onečišćujućih tvari u zraku i lokacija mjernih postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka
    Narodne novine 65/16

  • Program mjerenja razine onečišćenosti zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka
    Narodne novine 73/16

  • Program praćenja kvalitete tekućih naftnih goriva za 2017. godinu
    Narodne novine 120/16

  • Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 5/17

  • Uredba o kvaliteti tekućih naftnih goriva i načinu praćenja i izvješćivanja te metodologiji izračuna emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenih goriva i energije
    Narodne novine 57/17

  • Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006
    Narodne novine 61/17

  • Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ
    Narodne novine 61/17

 Popis međunarodnih ugovora 

  • Konvencija o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima
    (Geneva, 1979.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Protokol uz Konvenciju o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979. o dugoročnom financiranju Programa suradnje za praćenje i procjenu prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku na velike udaljenosti u Europi (EMEP)
    (Geneva, 1984.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Protokol uz Konvenciju o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979. o daljnjem smanjenju emisija sumpora
    (Oslo, 1994.)
    Objavljen je u NN-MU br. 17/98 i ispravak br. 3/99, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 27. travnja 1999.

  • Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona uz Konvenciju o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima iz 1979.
    (Göteborg, 1999.)
    Republika Hrvatska potpisala je Protokol 1999.
    Objavljen je u NN-MU br. 04/08, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 5. siječnja 2009. a taj datum je objavljen u NN-MU br. 7/08.

  • Protokol o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekogranič­nom onečišćenju zraka iz 1979. godine
    (Geneva, 1991.)
    Objavljen je u NN-MU br. 10/07, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. lipnja 2008. godine a taj je datum objavljen u NN-MU br. 2/08.

  • Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine
    (Sofia, 1988.)
    Objavljen je u NN-MU br. 10/07, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 1. lipnja 2008. godine a taj je datum objavljen u NN-MU br. 2/08.

  • Protokol o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine
    (Aarhus, 1998.)
    Objavljen je u NN-MU br. 05/07, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 5. prosinca 2007., a taj datum je objavljen u NN-MU br. 9/07.

  • Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine
    (Aarhus, 1998.)
    Objavljen je u NN-MU br. 05/07, stupio ja na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 5. prosinca 2007, a taj je datum objavljen u NN-MU br. 9/07.

  • Stockholmska Konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    (Stockholm, 2001.)
    Objavljena je u NN-MU br. 11/06, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 30. travnja 2007. a taj je datum objavljen u NN-MU br. 2/07.

  • Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača
    (Beč, 1985.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1987.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (London, 1990.)
    Objavljena je u NN-MU br. 11/93, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 13. siječnja 1994.

  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Copenhagen, 1992.)
    Objavljena je u NN-MU br. 8/96, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12. svibnja 1996.

  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1997.)
    Objavljena je u NN-MU br. 10/00, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7. prosinca 2000., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 14/00.

  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Peking, 1999.)
    Objavljena je u NN-MU br. 12/01, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 24. srpnja 2004.

  • Uredba o objavi Dodatka G od 6. svibnja 2005. godine, Izmjena i dopuna Dodataka A, B i C iz svibnja 2009. godine, Izmjene i dopune Dodatka A iz travnja 2011. godine i Izmjene i dopune Dodatka A iz svibnja 2013. godine Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    Objavljena u NN-MU br. 8/15

  • Uredba o objavi Izmjena i dopuna Dodataka A i C iz svibnja 2015. godine Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    Objavljena u NN-MU br. 5/16

 

Propisi i međunarodni ugovori iz područja zaštite mora i priobalja

Propisi

  • Zakon o zaštiti okoliša
    Narodne novine 80/13, 78/15

  • Uredba o kakvoći mora za kupanje
    Narodne novine 73/08

  • Plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora
    Narodne novine 92/08

  • Uredba o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem
    Narodne novine 112/14, 39/17

  • Odluka o donošenju Akcijskog programa Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora
    Narodne novine 153/14

 

Popis međunarodnih ugovora

  • Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja
    (Barcelona, 1976.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Protokol o sprječavanju onečišćavanja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova iz zrakoplova
    (Barcelona, 1976.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.
  • Izmjena Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja
    (Barcelona, 1995.)
    Objavljena je u NN-MU br. 17/98 stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 9. srpnja 2004., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 11/04 
  • Izmjena Protokola o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova iz zrakoplova ili spaljivanjem na moru
    (Barcelona, 1995.)
    Objavljena je u NN-MU br. 17/98
  • Protokol o suradnji u sprječavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora
    (Malta, 2002.)
    Objavljen je u NN-MU br. 12/03, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 17. ožujka 2004., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 4/04.
  • Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju
    (Barcelona, 1994. i Monako, 1995.)
    Objavljen je u NN-MU br. 11/01, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12. svibnja 2002., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 11/04.
  • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja kopnenim izvorima
    (Atena, 1980.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Protokola od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.
  • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja kopnenim izvorima i aktivnostima
    (Siracusa, 1996.)
    Republika Hrvatska potpisala je Protokol.
  • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentskog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja
    (Madrid, 1994.)
    Republika Hrvatska potpisala je Protokol.
  • Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora prekograničnim prijevozom opasnog otpada i njegovog odlaganja
    (Izmir, 1996.)
    Republika Hrvatska nije potpisala Protokol.

  • Zakon o potvrđivanju Izmjena i dopuna Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna
    (Siracusa, 1996.)
    NN-MU br. 3/06

  • Zakon o potvrđivanju Sporazuma o Subregionalnom planu intervencija za sprječavanje, spremnost za i reagiranje na iznenadna onečišćenja Jadranskog mora većih razmjera
    (Portorož, 2005.)
    NN-MU br. 7/08
  • Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja
    (Barcelona, 2008.)
    Objavljen je u NN-MU br. 8/12, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 28. veljače 2013., a taj datum je objavljen u NN-MU br. 2/13.

 

Propisi i međunarodni ugovori iz područja zaštite tla

Međunarodni ugovor

  • Konvencija Ujedinjenih Naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi
    (Pariz, 1994.)
    Objavljena u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 11/00.
    Stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 4. siječnja 2001., a taj datum je objavljen u 'Narodnim novinama – Međunarodni ugovori' br. 14/00.

Strategije, planovi i programi

Strategije, planovi i programi iz područja zraka

 

  • Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o
    postojanim
    organskim onečišćujućim tvarima
    Narodne novine 145/08

  • Odluka o prihvaćanju Plana smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica kod velikih uređaja za loženje i plinskih turbina na području Republike Hrvatske
    Narodne novine 151/08

  • Odluka o donošenju Plana zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine
    Narodne novine 139/13


Strategije, planovi i programi iz područja okoliša

Strategije, planovi i programi iz područja zaštite mora i priobalja