Klima

UPRAVA ZA KLIMATSKE AKTIVNOSTI, ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU ZRAKA, TLA I MORA

Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora obavlja upravne i stručne poslove u vezi s ublažavanjem klimatskih promjena i prilagodbom klimatskim promjenama, zaštitom ozonskog sloja, očuvanjem kvalitete zraka, očuvanjem kakvoće mora i zaštitom tla te obavlja i druge poslove u vezi s poduzimanjem mjera radi smanjivanja i sprječavanja onečišćavanja okoliša.

Uprava koordinira i provodi politiku održivog razvoja Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na korištenje obnovljivih izvora energije, primjenu mjera energetske učinkovitosti, čistiju proizvodnju, čistiji transport i zelene industrije. Uprava sudjeluje u izradi nacrta zakona i provedbenih propisa, programa, planova i izvješća i prati njihovu provedbu te obavlja poslove u vezi s koordinacijom, izradom i provedbom strateških dokumenata i stručnih podloga za donošenje sektorskih politika i programa u dijelu koji se odnosi na klimatske aktivnosti, održivi razvoj te zaštitu ozonskog sloja, zraka, tla i mora.

U Upravi se izdaju dozvole za obavljanje djelatnosti kojom se ispuštaju staklenički plinovi, za obavljanje djelatnosti praćenja kvalitete zraka, referentnih laboratorija, emisija onečišćujućih tvari u zrak, obavljanje djelatnosti servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj te za prikupljanje i oporabu ovih tvari. Uprava obavlja stručne i upravne poslove u vezi s nadzorom nad radom Državnog hidrometeorološkog zavoda.

IGOR ČIŽMEK
Pomoćnik ministra za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135
Tena Ćukli, administrativna tajnica
E-pošta: tena.cukli@mzoe.hr

Zaštita klime

Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Konvencija je usvojena u New Yorku u svibnju 1992. godine, a potpisana na samitu u Rio de Janeiru u lipnju iste godine.

Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine, a danas ima 192 stranke. Do sada je 191 država ratificirala Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime.

Temeljni cilj Konvencije je „… postignuti stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski susutav. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogući ekosustavu prilagodbu klimatskim promjenama, da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv način“.

Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) 1996. godine, donošenjem Zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN- Međunarodni ugovori, broj 2/96). Istim zakonom Republika Hrvatska je u skladu s točkom 22. Konvencije, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije.

Kyotski protokol

Na Trećoj Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) u Kyotu je 11. prosinca 1997. godine prihvaćen Kyotski protokol kojim industrijalizirane države svijeta postavljaju cilj smanjenja emisije ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Ciljevi za pojedine države su različiti: od -8 % smanjenja do +10 % povećanja emisije. Obveze smanjenja emisije mogu se postići primjenom domaćih mjera ili u drugim državama korištenjem  tzv. mehanizama Kyotskog protokola. Kyotski protokol polazi od činjenice da je s gledišta globalnog zatopljenja svejedno gdje je geografski došlo do emisije, odnosno gdje je emisija smanjena. Kyotskim protokolom uspostavlja se sustav koji omogućava smanjenje emisije uz minimalne troškove, a ujedno dolazi do prijenosa tehnologija i financijskih sredstava u nerazvijene države gdje je primjena mjera najjeftinija.

Kyotski se protokol odnosi na emisije šest stakleničkih plinova: CO2, CH4, N2O, klorofluorougljikovodike (HFC-i, PFC-i) i sumporov heksafluorid (SF6). Emisije država utvrđuju se standardiziranim proračunom. Glavni ponori emisije su porast zalihe ugljika u biomasi šuma, poljoprivrednih usjeva i tla, te uslijed promjena u korištenju zemljišta (još nije operativno prihvaćeno).

Kyotski protokol je stupio na snagu 16. veljače 2005. godine, nakon što je ratificiran od 55 država Priloga I. UNFCCC, a čija emisija ukupno prelazi 55% emisije stranaka Priloga I. (emisija iz 1990. godine).

Od razvijenih država svijeta, Protokolu nije pristupilo nekoliko država među kojima i SAD. Oni koji su suzdržani smatraju da je cilj moguće ostvariti bez postavljanja čvrstih brojčanih obveza za pojedine države, razvojem i prijenosom tehnologija. Smatraju da je ciljeve primjerenije iskazivati preko intenzivnosti emisije stakleničkih plinova, a to je emisija izražena po bruto domaćem proizvodu ili općenito po obimu proizvodnje. Oni koji su suzdržani  smatraju da svaka shema koja ne uključuje zemlje u razvoju nije dovoljno učinkovita.

Za Hrvatsku je utvrđeno smanjenje emisije za 5% u odnosu na baznu godinu u razdoblju od 2008. - 2012. godine.

Republika Hrvatska je potpisala Kyotski protokol 11. ožujka 1999. godine kao 78. potpisnica, ali ga nije ratificirala do 2007. zbog pregovora oko bazne godine. Hrvatski sabor je 27. travnja 2007. godine donio Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (NN – Međunarodni ugovori, broj 5/2007). Devedesetog dana od dana polaganja isprave o ratifikaciji kod depozitara, Glavnog tajnika UN-a, Hrvatska je  postala  punopravna članica Protokola, 28. kolovoza 2007. godine.

 

Post-Kyotsko razdoblje

POST - KYOTSKO RAZDOBLJE I RAD NA DONOŠENJU GLOBALNOG SPORAZUMA O PROMJENI KLIME

Na 18. Konferenciji država stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i 8. Konferenciji stranaka Kyotskog protokola, održanoj u prosincu 2012. godine u Dohi, Katar, Hrvatska je pristala biti obuhvaćenom amandmanom na Prilog B Kyotskog protokola. Obveze za Republiku Hrvatsku će u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola, od 2013. do 2020. godine, biti ispunjene zajednički od strane Europske unije i njezinih država članica, te Islanda.

Cilj za Republiku Hrvatsku je u Izmjenama i dopunama Kyotskog protokola izražen u okviru cilja Europske unije kao smanjenje emisije stakleničkih plinova za 20% odnosno kao kondicionalni cilj smanjenja emisija za 30% u odnosu na razinu emisije u baznoj 1990. godini do 2020. godine.

Pri tome je postavljen jedinstven EU cilj za sektore obuhvaćene sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, ETS. Za članice su nacionalni ciljevi, tj.  dozvoljene kvote uspostavljene samo za sektore koji nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja, a za Hrvatsku je za te sektore dozvoljen rast emisija za 11% do 2020. godine u odnosu na razine iz 2005. godine.

Na 18. Konferenciji država stranaka UNFCCC u Dohi u prosincu 2012. godine, Vlade su dogovorile žurnije djelovanje u donošenju univerzalnog sporazuma o klimatskim promjenama za sve države stranke Konvencije nakon 2020. godine. Također je dogovoren angažman na pronalasku načina u cilju poduzimanja dodatnih napora na smanjenju emisija prije 2020., kako bi se ostvarilo potrebno smanjenje emisija za ograničavanje rasta temperature za 2°C do 2100. godine.

Usvojen je i vremenski raspored po kojem se donošenje globalnog sporazuma o promjeni klime treba ostvariti do 2015. godine.  

Na Konferenciji u Varšavi, u studenome 2013. godine su se nastavili  pregovori oko novog globalnog sporazuma, njegovoj formi i strukturi te vremenskog rasporeda vezano za trajanje. EU podržava sporazum u formi protokola kojim bi se sve države obvezle na komparabilne obveze uspostavljene temeljem mjerljivih indikatora. Važan dio o kojem se raspravljalo su i financije tj. vremenski raspored i način na koji će razvijene države osigurati 100 milijardi godišnje za mjere ublaženja i prilagodbu klimatskim promjenama u nerazvijenim državama.

Da bi se ostvarilo ograničenje rasta globalne temperatura za 2°C do 2100. godine potrebno je hitno pojačati mjere smanjenja emisija u razdoblju do 2020., stoga se na ovoj Konferenciji razmatrao proces i mjere za povećanje ambicija kojima bi se 2014. godine, pored stranaka Kyotskog protokola, obuhvatile i druge države, a naročito one s velikim emisijama.

Vezano za novi globalni sporazum u Varšavi je postavljen put za Vlade da rade na nacrtu teksta novog univerzalnog klimatskog sporazuma koji će se nadalje razmatrati na sljedećoj Konferenciji o klimatskim promjenama 2014. godine u Peruu, što predstavlja značajan korak za postizanje konačnog sporazuma u Parizu, 2015. godine. Dogovoren je radni plan za razdoblje do 2015. godine, prema kojem stranke trebaju pojačati nacionalne aktivnosti na definiranju svojih prijedloga obveza te ih dostaviti prije Konferencije u Parizu, a one koje su u mogućnosti već u prvom kvartalu 2015. godine.

Prijedlozi obveza moraju biti izloženi na jasan, transparentan i razumljiv način. Ostvareno je da se pravno obvezujući sporazum odnosi na sve države.

Međuvladino tijelo za klimatske promjene

Prepoznavajući problem potencijalnih klimatskih promjena Svjetska meteorološka Organizacija (WMO) i UNEP su 1988. godine osnovali  Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC - Intergovernmental Panel on Climate Change).

5. Izvješće o procjeni - promjena klime Međuvladinog tijela za klimatske promjene usvojeno je u Stockholmu od 23. do 26. rujna 2013.

Vodeći svjetski znanstvenici na području proučavanja klimatskih promjena su zajednički objavili kako su više nego ikad sigurni da je čovjek glavni krivac za globalno zagrijavanje i upozorili da će se učinak emisije stakleničkih plinova osjećati još stoljećima.

Prema izvješću koje je izradilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC) usporeni rast globalnih temperatura u posljednjih 15 godina može se objasniti prirodnim varijacijama i taj usporeni trend samo maskira stvarni dugoročni trend zagrijavanja.

Skeptici koji osporavaju tvrdnje da je čovjek kriv za globalno zagrijavanje kao najjači argument koriste upravo činjenicu da se trend zagrijavanja usporio unatoč porastu emisije stakleničkih plinova.

Prema zaključcima IPCC-a, pred Zemljom je, s rastom emisije stakleničkih plinova, daljnji porast temeratura i sve više toplinskih valova, poplava, suša i porast razine mora, a oceani će postati sve kiseliji što će ugroziti morski svijet.

'Ekstremno je vjerojatno da je ljudski utjecaj bio dominantni uzrok zatopljavanja od sredine 20. stoljeća', navodi se u sažetku izvješća objavljenog u petak na kraju sedmodnevne konferencije klimatologa u Stockholmu.

Smisao izvješća je potaknuti vlasti da se okrenu zelenim izvorima energije i smanje potrošnju fosilnih goriva.

'Ekstremno vjerojatno' po tom izvješću znači vjerojatnost od najmanje 95 posto za krivnju čovjeka za globalno zagrijavanje. U izvješću istog odbora iz 2007. vjerojatnost da je čovjek odgovoran za klimatske promjene bila je procijenjena na 90 posto, a 2001. na 66 posto.

Izvješće je rezultat istraživanja stotina znanstvenika.

IPCC je istaknuo da je trend zagrijavanja "nedvojben" i da će njegovi učinci trajati i nakon života današnjih generacija.

'Uvjereni smo da će se, kao rezultat dosadašnje, sadašnje i očekivane buduće emisije ugljičnog dioksida, učinci te emisije osjećati još mnogo stoljeća čak i ako se zaustavi emisija stakleničkih plinova', kaže supredsjedatelj konferencije Thomas Stocker.

Vodeća stručnjakinja UN-a za klimatske promjene Christiana Figueres kaže da izviješće naglašava potrebu za hitnim djelovanjem u borbi protiv globalnog zagrijavanja i podsjeća da su vlade obećale da će do kraja 2015. pristati na dogovor pod okriljem UN-a za ograničavanje emisije stakleničkih plinova.
'Kako bismo izveli čovječanstvo iz vrlo opasne zone, vlade moraju pojačati trenutno djelovanje u pogledu klime i postići sporazum u 2015. koji pomaže jačanju i ubrzavanju globalnog odgovora', kazala je.

Prema izvješću globalne temperature vjerojatno će porasti između 0,3 i 4,8 stupnjeva Celzija do kraja 21. stoljeća. Minimalni očekivani porast temperature postigao bi se samo pod uvjetom da vlade značajno smanje emisiju stakleničkih plinova. Znanstvenici očekuju porast razine mora između 26 i 82 centimetra do kraja stoljeća zbog ubrzanog topljenja leda i širenja vode zbog njezina zagrijavanja što prijeti obalnim gradovima.

 

Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama

U svrhu praćenja i ocjene provedbe te planiranja politike i mjera za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a sukladno Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14) osnovano je Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. U Povjerenstvo su imenovani predstavnici nadležnih tijela državne uprave i ostalih relevantnih institucija, agencija i nevladinih udruga, a rad se realizira kroz Koordinacijsku i Tehničku radnu skupinu.

Sastav Povjerenstva i opseg poslova nalaze se u Odluci Vlade RH o osnivanju Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama (NN 114/14).

 

Smjernice za uključivanje klimatskih promjena u SPUO, PUO i OPUO

Klimatske promjene već utječu na hrvatsko društvo i gospodarstvo te je potrebno na odgovarajući način tretirati sve buduće projekte i investicije kako bi se smanjio utjecaj na  klimatske promjene (smanjiti emisije stakleničkih plinova) i kako bi se prilagodili klimatskim promjenama te ranjivost i rizike sveli na najmanju moguću mjeru. 

Imajući to u vidu Europska komisija je izradila smjernice kako obraditi temu klimatskih promjena u postupcima strateške procjene utjecaja na okoliš (SPUO), procjene utjecaja na okoliš (PUO) i ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO).

Smjernice za voditelje projekata: Kako povećati otpornost ranjivih ulaganja na klimatske promjene

Smjernice za uključivanje klimatskih promjena i bioraznolikosti u stratešku procjenu utjecaja na okoliš (SPUO)

Smjernice za uključivanje klimatskih promjena i bioraznolikosti u procjenu utjecaja na okoliš (PUO)

 

Zagrebački forum o klimi, 2. – 3. listopada 2015.

U Zagrebu se 2. i 3. listopada 2015., uz potporu Francuskog veleposlanstva u Hrvatskoj i Ministarstva zaštite okoliša i prirode, održao Zagrebački forum o klimi (ZCF).

Ovaj događaj okupio je znanstvenike, kreatore politika i predstavnike civilnog društva s ciljem promicanja svijesti i rasprave u središnjoj i jugoistočnoj Europi o klimatskim promjenama u svim njihovim aspektima – praćenje, učinci, ublažavanje i prilagodba. Osim toga, bio je i svojevrsni uvod u konferenciju stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime, koja će se održati u Parizu u prosincu 2015. godine, a na kojoj se očekuje usvajanje novog globalnog sporazuma o klimi. 

Kroz panel rasprave govorilo se o očekivanom utjecaju klimatskih promjena u središnjoj i jugoistočnoj Europi, borbi protiv klimatskih promjena kao političkom projektu te o budućem upravljanju klimatskim promjenama na globalnoj razini. Također, održane su radionice na temu klimatskih promjena u urbanim sredinama, tranziciji Jugoistočne Europe prema niskougljičnom gospodarstvu, vode i prilagodbe klimatskim promjenama te sigurnosti hrane u kontekstu klimatskih promjena.

U nastavku su program, brošura i dio prezentacija predavača sa ZCF. (Napomena: nije dozvoljeno neovlašteno kopiranje niti korištenje prezentacija ili njihovih dijelova bez dopuštenja autora)

Panel 1: Utjecaj klimatskih promjena u središnjoj i jugoistočnoj Europi

Panel 2: Borba protiv klimatskih promjena – politički projekt

Panel 3: U smjeru novog globalnog klimatskog upravljanja?

Radionice:
Klimatske promjene u urbanim sredinama

Jugoistočna Europa: prema tranziciji na niskougljično gospodarstvo

Vode i prilagodba klimatskim promjenama

Sigurnost hrane i klimatske promjene

 

 

Emisije stakleničkih plinova

Inventar stakleničkih plinova

Godišnji proračun emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske izrađuje se sukladno smjernicama Tajništva Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama, kontinuirano od 2001. godine, kada je prvi puta izrađen u okviru pripreme Prvog nacionalnog izvješća. Proračun emisije raspoloživ je za razdoblje od 1990. do 2011. godine. Izrada i dostava izvješća Tajništvu UNFCCC u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša i prirode koje je do sada ove poslove povjeravalo domaćim stručnim institucijama koje imaju iskustvo i potrebne kapacitete za prikupljanje podataka i proračun emisija. Osiguranje kvalitete inventara emisija stakleničkih plinova ostvaruje se kroz tehničke preglede koje organizira Tajništvo UNFCCC uz pomoć nominiranih međunarodnih stručnjaka sa ovog područja.

 

Kao stranka Kyotskog protokola Republika Hrvatska je dužna uspostaviti nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova u državi, te na godišnjoj osnovi izrađivati Izvješće o emisijama stakleničkih plinova i dostavljati u tajništvo UNFCCC (do 15. travnja tekuće godine) i Europsku Komisiju (do 15. siječnja tekuće godine).

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu Ministarstvo) je središnje nacionalno tijelo nadležno za vođenje Nacionalnog sustava. Za provedbu poslova izvješćivanja odgovorna je Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (u daljnjem tekstu Agencija), dok je za izradu inventara emisija odgovoran Ovlaštenik.

Godišnji proračun emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske izrađuje se sukladno smjernicama Tajništva UNFCCC i metodologiji Međuvladinog tijela o klimatskim promjenama, kontinuirano od 2001. godine.

Vođenje Nacionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj, kao i izrada Inventara emisija stakleničkih plinova, propisano je Zakonom o zaštiti zraka (Narodne novine, broj 130/11, 47/14) i Uredbom o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 87/12).

Navedenim zakonom propisana je obveza tijelima državne uprave i drugim tijelima javne vlasti nadležnim za poslove zaštite okoliša, gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, mora, prometa, poslove službene statistike te trgovačkih društava: Hrvatske šume d.o.o. i Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o., koja prikupljaju i/ili posjeduju podatke o djelatnostima po sektorima kojima se ispuštaju ili uklanjaju staklenički plinovi, potrebne za izradu izvješća o emisijama stakleničkih plinova, uključujući i uklanjanje pomoću odliva, izvješća o provedbi politike i mjera za ublažavanje klimatskih promjena i o projekcijama emisija stakleničkih plinova i Nacionalnog izvješća prema Okvirnoj konvenciji, te podatke dostaviti Agenciji. Navedene podatke potrebno je dostaviti sukladno tablicama koje na svojim internetskim stranicama objavljuje Ministarstvo, a koje se mijenjanju sukladno zahtjevima koje u izvješću o reviziji hrvatskog izvješća o emisijama stakleničkih plinova objavljuju stručnjaci tima za reviziju Tajništva Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime.

Izvješće o emisijama koje se izrađuje na godišnjoj osnovi, mora se svake godine unaprjeđivati prelaskom na više razine izvješćivanja za što je potrebno osigurati sve detaljnije podatke koji se dostavljaju Agenciji za zaštitu okoliša. Također, propisana je obveza tijelima državne uprave i drugim tijelima javne ovlasti, sudjelovanje u svim fazama dostave podataka, pregleda izvješća i reviziji izvješća jer je dostavljene podatke potrebno pojasniti kako bi se izvršila obveza vezana za transparentnost, pouzdanost i točnost podataka.

Proračunom su obuhvaćene emisije koje su posljedica ljudskih djelatnosti i koje obuhvaćaju sljedeće direktne stakleničke plinove: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), fluorirani ugljikovodični spojevi (HFC-i, PFC-i) i sumporov heksafluorid (SF6), te indirektne stakleničke plinove: ugljikov monoksid (CO), dušikovi oksidi (NOx), ne-metanski hlapljivi organske spojeve (NMVOC) i sumporov dioksid (SO2). Nisu obuhvaćeni oni staklenički plinovi koji su predmet Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (npr. freoni), te koji se kao takvi posebno izvještavaju.

Izvori i odlivi emisija stakleničkih plinova su bili podijeljeni u šest glavnih sektora: energetika, industrijski procesi, korištenje otapala, poljoprivreda, korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (LULUCF) i gospodarenje otpadom. Za prikaz emisija stakleničkih plinova dogovorno je uzeta izvedena jedinica mase gigagram (Gg): milijun kilograma ili tisuću tona.

  • Program prikupljanja podataka za NIR 2018.

- Program prikupljanja podataka za NIR 2018. (Energetika)
- Program prikupljanja podataka za NIR 2018. (Industrijski procesi i uporaba proizvoda)
- Program prikupljanja podataka za NIR 2018. (Otpad)
- Program prikupljanja podataka za NIR 2018. (Poljoprivreda, šumarstvo i drugo korištenje zemljišta I, LULUCF)
- Program prikupljanja podataka za NIR 2018. (Poljoprivreda, šumarstvo i drugo korištenje zemljišta II, Poljoprivreda)

  • Program prikupljanja podataka za NIR 2017.

-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Energetika)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Industrijski procesi i uporaba proizvoda)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Otpad)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Poljoprivreda, šumarstvo i drugo korištenje zemljišta I, LULUCF)
-   Program prikupljanja podataka za NIR 2017. (Poljoprivreda, šumarstvo i drugo korištenje zemljišta II, Poljoprivreda)

- Program_prikupljanja_podataka_NIR_2015_Energetika
- Program_prikupljanja_podataka_NIR_2015_Industrijski_procesi
- Program_prikupljanja_podataka_NIR_2015_Otpad
- Program prikupljanja podataka NIR 2015 - Sektor AFOLU (Poljoprivreda, šumarstvo i ostalo korištenje zemljišta)

Registar emisija stakleničkih plinova

Nacionalni Registar emisija stakleničkih plinova je standardizirana i informatizirana središnja baza podataka koju sačinjavaju podaci o emisijama stakleničkih plinova i njihovim emisijskim kvotama.

Sve države Priloga I. Konvencije, pored nacionalnog sustava za praćenje emisija, dužne su uspostaviti i nacionalni registar u kojem će se bilježiti i obračunavati transakcije jedinica koje predstavljaju emisije. Zemlji stranci Priloga I. dodjeljuje se iznos (kvota) emisije, odnosno gornja granica emisije stakleničkih plinova, koju ne smije premašiti u određenom razdoblju. Za svaku zemlju stranku Priloga I. Konvencije dodijeljeni je iznos kvantificiran prema Prilogu B Kyotskog protokola.

U nacionalnom registru evidentira se svaki prijenos jedinica emisije, bilo da se radi o transakciji unutar registra ili o transakciji u kojoj sudjeluje registar druge stranke, pri čemu se mijenja količina jedinica u registru. Osim jedinica dodijeljenog iznosa mogu se prenositi i jedinice koje nastaju kao rezultat projektnih aktivnosti za smanjenje emisije u sklopu tzv. fleksibilnih mehanizama.

Uloga i značajke registra zadani su Kyotskim protokolom i nizom odluka Konferencije stranaka. U pravnoj stečevini EU opće odredbe, funkcionalne i tehničke specifikacije kao i uvjeti upravljanja i održavanja sustava Registra su propisani Uredbom 2216/2004/EZ o standardiziranom i zaštićenom sustavu registara prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, te Odluci broj 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu je nacionalni administrator Registra emisije stakleničkih plinova.

 

 

Nacionalno izvješće prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC)

 

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Konvencija je usvojena u New Yorku u svibnju 1992. godine, a potpisana na samitu u Rio de Janeiru u lipnju iste godine.

Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine, a danas ima 192 stranke. Do sada je 191 država ratificirala Okvirnu Konvenciju UN-a o promjeni klime.

Temeljni cilj Konvencije je „… postignuti stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogući ekosustavu da se prilagodi na klimatske promjene, da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv način“.

Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) 1996. godine, donošenjem Zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN- Međunarodni ugovori, broj 2/96). Istim zakonom Republika Hrvatska je u skladu s točkom 22. Konvencije, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije. 

Republika Hrvatska kao Stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime UNFCCC ima obvezu svake četiri godine izraditi i dostaviti nacionalno izvješće o promjeni klime kojim izvještava o provedbi obveza Konvencije. Do sada je izrađeno i dostavljeno Tajništvu Konvencije 'Prvo nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime' 2002. godine, objedinjeno 'Drugo, treće i četvrto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime' 2007. godine, te Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime' 2010. godine.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izradilo je 'Šesto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime s Prvim dvogodišnjim Izvješćem ' koje je Vlada Republike Hrvatske usvojila na u veljači 2014. godine

'Šesto nacionalno izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime' je dostavljeno Tajništvu Konvencije 12. veljače 2014. godine i objavljeno na internetskoj stranici Konvencije. http://unfccc.int/national_reports/annex_i_natcom/submitted_natcom/items/7742.php

Odluka o prihvaćanju Šestog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime i tekst izvješća objavljeni su u Narodnim novinama broj 18/14.

Nacionalna izvješća:

 

Prilagodba klimatskim promjenama

Objavljena je radna verzija Strategije prilagodbe klimatskim promjenama (Zelena knjiga) uz poziv za komentare svima zainteresiranima!

Kroz projekt 'Jačanje kapaciteta Ministarstva zaštite okoliša i energetike za prilagodbu klimatskim promjenama te priprema Nacrta Strategije prilagodbe klimatskim promjenama' (Projekt), financiran sredstvima iz Prijelaznog instrumenta tehničke pomoći Europske unije za Hrvatsku, izrađena je radna verzija Strategije prilagodbe klimatskim promjenama (Zelena knjiga) koja uključuje rezultate klimatskog modeliranja, analizu utjecaja klimatskih promjena i ranjivosti pojedinih sektora te prijedlog mjera i aktivnosti prilagodbe klimatskim promjenama.

S obzirom na važnost teme, a u cilju što boljeg usuglašavanja teksta same strategije i predloženih mjera prilagodbe klimatskim promjenama, pozivamo sve dionike i zainteresiranu javnost da se uključe u javnu raspravu i upute svoje komentare na Zelenu knjigu putem mrežne stranice Projekta. Zelena knjiga i drugi dokumenti dostupni su za preuzimanje na http://prilagodba-klimi.hr/dokumenti/.

Komentari na mrežnoj stranici http://prilagodba-klimi.hr/komentari/ primat će se do 15. srpnja 2017. godine do 17 sati. Svi pristigli komentari razmotrit će se u svrhu izrade što kvalitetnijeg nacrta Strategije (Bijele knjige).

Bijela knjiga bit će planirano u rujnu o.g. objavljena na službenom portalu e-Savjetovanje kao dio procesa usuglašavanja i usvajanja ovog strateškog dokumenta.


Mjerenja su pokazala da je 16 od 17 godina najtoplijih godina zabilježeno od početka 21. stoljeća. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) potvrdila je da je 2016. godina bila najtoplija godina od kada postoje mjerenja te je time premašila prethodne rekordne godine – 2014. i 2015. godinu.

Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC - Intergovernmental Panel on Climate Change), 2013. godine objavilo je svoje 5. izvješće na kojem su radile stotine znanstvenika iz cijeloga svijeta, a koje daje jasan i ažuran pregled trenutnih znanstvenih podataka vezanih uz klimatske promjene. U izvješću se navodi da klimatske promjene imaju širok utjecaj na ljudske i prirodne sustave te da će nastavak emisija stakleničkih plinova uzrokovati daljnje zagrijavanje i uzrokovati ozbiljne i nepovratne utjecaje na ljude i ekosustave. Ograničavanje klimatskih promjena značajnim smanjenjem emisija, zajedno s prilagodbom klimatskim promjenama, može značajno smanjiti rizike.

Zbog svojih klimatskih i geografskih obilježja Hrvatska je prepoznata kao država ranjiva na klimatske promjene s kojima se već i suočava. Može se očekivati rizik porasta razine mora, promjena ponašanja i migracijskih obrazaca morskih riba zbog zagrijavanja morske vode, očekuju se određeni utjecaji na hidrologiju i vodne resurse, šumarstvo, poljoprivredu, bioraznolikost, ljudsko zdravlje itd. Stoga je ključno, istovremeno uz mjere smanjivanja emisija stakleničkih plinova, pripremati ublažavanje posljedica te procjenu i smanjivanje rizika od klimatskih promjena.

 

Projekt izrade nacionalne strategije prilagodbe klimatskim promjenama

Obaveza izrade Nacionalne strategije prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu s Akcijskim planom, propisana je Zakonom o zaštiti zraka (NN 130/2011, 47/2014). Strategijom će se definirati prioritetne mjere i aktivnosti za najranjivije sektore kao što su hidrologija i vodni resursi, poljoprivreda, šumarstvo, bioraznolikost i prirodni ekosustavi, upravljanje obalnim područjem, turizam i ljudsko zdravlje.

O Projektu izrade strategije prilagodbe klimatskim promjenama (svibanj 2016. - studeni 2017.) više na: http://prilagodba-klimi.hr.

Kako će klimatske promjene utjecati na društvo?

Iako se klima kroz povijest Zemlje oduvijek mijenjala, posljednjih desetljeća uočavamo promjene koje je najvjerojatnije prouzročio čovjek. Može se primijetiti da su godišnje temperature zraka u Hrvatskoj rasle, godišnja se količina padalina smanjuje, a broj suhih dana je u porastu. Suše i dulja razdoblja ekstremnih temperatura vrlo će se vjerojatno pojačati i u budućnosti, što je već vidljivo u činjenici da je sedam od deset najtoplijih godina od 1900. godine zabilježeno nakon 2000. godine. U isto vrijeme, poplave uzrokovane porastom razine mora i jakim oborinama još su jedna od neposrednih opasnosti koje Hrvatskoj donose klimatske promjene, osobito s obzirom na dugu obalu i velik dio teritorija smješten u riječnim slivovima.

Sve će ove klimatske promjene utjecati na hrvatsko društvo i gospodarstvo. Zbog svoje važnosti za sigurnost hrane i zapošljavanje, poljoprivreda je važan sektor hrvatskog gospodarstva. Poljoprivreda izravno ovisi o klimatskoj varijabilnosti i stoga je posebno osjetljiva na klimatske promjene. Ekstremne vremenske pojave, kao što su suše ili oluje, štete usjevima i izazivaju gospodarske gubitke. Ipak, klimatske promjene mogu i pozitivno utjecati na poljoprivredu (npr. više temperature mogu pogodovati ranijoj cvatnji i uzgoju novih kultura).

U smislu zapošljavanja, jednako kao i u smislu stvaranja prihoda turizam je središnji sektor hrvatskog gospodarstva. Porast temperature, mogao bi utjecati na dolazak turista. Nadalje, velik dio turističke infrastrukture nalazi se na obali i izložen je podizanju razine mora. Također, u turističkim odredištima u unutrašnjosti kao što su nacionalni parkovi povećanje temperature može izazvati promjene u ekosustavima.

Toplinski valovi, koji će se u budućnosti pojavljivati češće, imat će utjecaj na ljudsko zdravlje, naročito kod ranjivih skupina kao što su starije osobe i kronični bolesnici. Nadalje, zbog viših tremperatura postoji opasnost širenja bolesti koje prenose komarci i druge ne-endemske migratorne vrste.

Predviđeno povećanje temperature, uz smanjenje oborina, moglo bi dovesti do nestašice vode. S obzirom da proizvodnja energije u Hrvatskoj uvelike ovisi o hidroelektranama ovo može imati negativnan utjecaj na opskrbu energijom. S druge strane, povećanje broja sunčanih dana može pogodovati većem korištenju solarne energije.

Na područjima koja se već i danas suočavaju s nestašicama vode (kao što su otoci) u budućnosti može doći do problema za vodno gospodarstvo radi smanjene dostupnosti slatkovodnih resursa. Ovo također utječe na ostale sektore i područja ovisna o vodi, kao što su poljoprivreda i močvarna staništa.

Bioraznolikost i ekosustavi izrazito su pogođeni klimatskim promjenama, a već sada je primjetno zaslanjivanje močvarnih područja morskom vodom.

Rastuće temperature mora utječu na migracije riba uzrokujući promjenu u sastavu ribljeg fonda, čime mogu dovesti do problema u sektoru ribarstva i djelatnosti vezanih uz more.

Zbog očekivanog podizanja razine mora, može se očekivati nepovoljni učinak na infrastrukturu u priobalju.

U budućoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske za razdoblje do 2040. godine s pogledom do 2070. godine detaljno će se opisati utjecaj klimatskih promjena na Hrvatsku, a kroz Akcijski plan mjere prilagodbe.

 

Zašto se moramo prilagođavati?

Utjecaj klimatskih promjena na Hrvatsku već je vidljiv, a u budućnosti se može očekivati još veći utjecaj (6. nacionalno izvješće prema UNFCCC). Iako je neizvjestan opseg budućih učinaka i opseg šteta koje će posljedično nastati, ključno je provoditi mjere prilagodbe već danas. Prema načelu predostrožnosti, neizvjesnost nije razlog za odgađanje djelovanja, već razlog za promicanje mjera prilagodbe kako bi se spriječili negativni učinci. Upravo suprotno, dalekovidno, dobro planirano djelovanje često je jeftinije od čekanja. Nadalje, veliki projekti prilagodbe obično se protežu kroz velika vremenska razdoblja i nisu kratkoročno izvedivi.

Ako znamo da su poplave, porast razine mora, suše i povećanja temperature najvjerojatniji klimatski rizici za Hrvatsku, to će utjecati na nekoliko gospodarskih sektora i stoga je u njima potrebno uvesti mjere prilagodbe.

Često mjere kojima se promiče prilagodba klimatskim promjenama imaju i druge prednosti neovisno o klimatskoj dimenziji. Na primjer, mjerom kojom se žele smanjiti štete od klimatskih promjena može se istovremeno promicati kvaliteta okoliša i zdravlje ljudi. Ove opcije prilagodbe nazivaju se "neupitnim" (no regret), jer čak i ako se klima ne promijeni, njihova provedba donosi pozitivne društvene i gospodarske učinke. Pri planiranju prilagodbe treba dati prednost neupitnim opcijama kao i fleksibilnim mjerama koje se mogu ugraditi u buduće scenarije. Zbog njezinih mnogostrukih pozitivnih učinaka, prilagodba klimatskim promjenama jača održivi, zeleni razvoj.

Primjeri mjera: diverzifikacija usjeva, poboljšanje sustava prikupljanja vode, navodnjavanja i skladištenja vodnih zaliha, uvođenje inovativnih poljoprivrednih praksi, prilagodba turističke ponude, uvođenje zelene i otporne infrastrukture, poboljšanje sustava izolacije, prilagodba zdravstvenog sektora na toplinske valove i nove bolesti, jačanje sektora zaštite i spašavanja, jačanje sustava za obranu od poplava i ublažavanje suša i dr.

U budućoj Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske za razdoblje do 2040. godine s pogledom do 2070. godine detaljno će se opisati utjecaj klimatskih promjena na Hrvatsku, a u Akcijskom planu mjere prilagodbe.

 

Tko treba što poduzeti?

Prilagodba klimatskim promjenama tiče se i javnih i privatnih dionika. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kao nadležno tijelo pokrenulo je aktivnosti za izradu nacionalne Strategije prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske do 2040. godine s pogledom do 2070. godine s Akcijskim planom, čije se usvajanje očekuje 2017. godine. Ova Strategija i Akcijski plan se temelje na Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14), a definirat će prioritetne mjere i aktivnosti za najranjivije sektore, kao što su hidrologija i vodni resursi, poljoprivreda, šumarstvo, bioraznolikost i prirodni ekosustavi, upravljanje obalnim područjem, turizam i ljudsko zdravlje. Uz to, razradit će se i načini integracije teme prilagodbe klimatskim promjenama u sektorske razvojne planove i strateške dokumente.

Na europskoj razini, Europska unija podržava prilagodbu klimatskim promjenama putem vlastite Strategije prilagodbe klimatskim promjenama usvojene 2013. godine. Njome potiče države članice da poduzmu aktivnosti radi prilagodbe klimatskim promjenama, osigurava financijska sredstva i promiče razmjenu informacija s ciljem da Europa bude otpornija na klimatske promjene.

Kako je prilagodba klimatskim promjenama višerazinski problem, djelovanje države nije ograničeno na nacionalnu razinu, već je osobito važno djelovati upravo na regionalnoj i lokalnoj razini, primjerice uključivanjem tijela lokalne samouprave. Budući da su klimatske promjene globalni problem koji zahtijeva lokalna rješenja, lokalne vlasti mogu provoditi konkretne mjere prilagodbe kojima se rješavaju lokalne potrebe, jer su one sa specifičnim lokalnim potrebama najbolje upoznate.

Dionici u privatnom sektoru također igraju ključnu ulogu u prilagodbi klimatskim promjenama. Kako klimatske promjene utječu na većinu gospodarskih sektora, neke privatne tvrtke također će se trebati prilagoditi promjenama uvjeta u okolišu. Nove poslovne modele treba planirati vodeći računa o budućim klimatskim utjecajima te na dovoljno fleksibilan način da se može reagirati na promjene.

 

Prilagodba u Europskoj uniji

Na razini Europske unije 2013. godine usvojen je skup dokumenata o prilagodbi klimatskim promjenama, koji osim same EU Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, sadrži i procjenu utjecaja te radne dokumente Europske komisije (npr. Smjernice za izradu strategija prilagodbe klimatskim promjenama, Tehničke smjernice za uklapanje prilagodbe u programe i investicije u okviru Kohezijske politike, Prilagodba infrastrukture klimatskim promjenama itd.)

Europska strategija počiva na tri stupa:

  1. Promicanje djelovanja od strane samih država članica (pružanjem smjernica i financijskih sredstava EU te poticanjem aktivnosti u gradovima – Mayors Adapt inicijativa)
  2. Promicanje informiranijeg odlučivanja (rješavanje nedostatka znanja, razvoj europske platforme o prilagodbi klimatskim promjenama (Climate-ADAPT))
  3. Promicanje prilagodbe klimatskim promjenama u ključnim ranjivim sektorima (poljoprivreda, ribarska i kohezijska politika); osiguravanje veće otpornosti infrastrukture; poticanje korištenje osiguranja od prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem.

Platforma Climate-ADAPT pruža pristup podacima te razmjeni podataka i informacija o očekivanim klimatskim promjenama u Europi, trenutnim i budućim osjetljivim regijama i sektorima, strategijama i aktivnostima prilagodbe na razini Europske unije (EU), nacionalnoj i transnacionalnoj razini, studijama slučajeva i potencijalnim opcijama prilagodbe te alatima za planiranje prilagodbe.

 

Aktivnosti prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj područje prilagodbe klimatskim promjenama uređeno je Zakonom o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14), kojim je između ostalog propisano i donošenje Strategije prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. i Akcijskog plana. Slijedom navedenog, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je započelo s aktivnostima na izradi Strategije koja će se financirati sredstvima EU, a očekuje se uključivanje svih dionika na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Neformalne Smjernice za voditelje projekata: Kako povećati otpornost ranjivih ulaganja na klimatske promjene

Europska komisija izradila je neformalne Smjernice za voditelje projekata čija je svrha pomoći u upravljanju dodatnim rizicima vezanim za klimatske promjene te upotpuniti sastavni dio procjena koje se primjenjuju u fazi razvoja projekata. Osmišljene kao alat koji može pomoći smanjiti gubitke izazvane klimatskim promjenama u okviru javnih, privatnih i javno-privatnih ulaganja te tako povećati otpornost investicijskih projekata, ali i gospodarstava. Primjena ovih smjernica također omogućuje nositeljima razvoja projekata da investitorima dokažu da su prilikom razvoja projekata vodili računa o otpornosti na klimatske promjene. 

Neformalni dokument - Smjernice za voditelje projekata: Kako povećati otpornost ranjivih ulaganja na klimatske promjene

Smjernice za uključivanje bioraznolikosti i klimatskih promjena u SPUO i PUO

Poveznice

Alati, platfome i smjernice u području prilagodbe:

  • Climate ADAPT: Platforma uz Strategiju prilagodbe EU-a, služi kao alat za podršku prilagodbi alat i nudi specifične alate za prilagodbu u urbanim sredinama, pregled informacija o nacionalnim aktivnostima u pojedinim zemljama, alat za pretraživanje studija slučaja i druge funkcije.
    (http://climate-adapt.eea.europa.eu)

  • Mayors ADAPT: Inicijativa Europske komisije pokrenuta u kontekstu EU strategije prilagodbe klimatskim promjenama, a provodi se u okviru Sporazuma gradonačelnika (Covenant of Mayors)
    (http://mayors-adapt.eu/)
     
  • UKCIP čarobnjak za prilagodbu: Postupak od 5 koraka za organizacijsku procjenu ranjivosti na klimatske promjene i izradu vlastite strategije prilagodbe.
    (www.ukcip.org.uk/wizard)

  • CHAMP paket za razvoj kapaciteta: Integrirani sustav upravljanja namijenjen tijelima lokalne vlasti za jačanje kapaciteta u području prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena.
    (www.localmanagement.eu/index.php/cdp:home)


  • weAdapt: Internetski 'otvoreni prostor' na temu prilagodbe klimatskim promjenama, koji sadrži informacije o studijama slučaja i projektima na globalnoj razini.
    (https://weadapt.org)

  • BASE – Planiranje za prilagodbu klimatskim promjenama: Smjernice za gradove (Planning For Adaptation To Climate Change: Guidelines For Municipalities): Smjernice za razvoj i provedbu lokalnih planova prilagodbe, izrađene u suradnji s gradovima Ancona (Italija), Bullas (Španjolska) i Patras (Grčka).
    (http://base-adaptation.eu/sites/default/files/306-guidelinesversionefinale20.pdf)

  • CLEI – Priprema za klimatske promjene. Smjernice za lokalna, regionalna i državna tijela (Preparing For Climate Change. A Guidebook For Local, Regional, and State Governments): Smjernice za odlučivanje u tijelima javne vlasti, s naglaskom na 'pripravnost na promjenu klime' i stvaranje otpornosti.
    (http://www.cses.washington.edu/db/pdf/snoveretalgb574.pdf)

Dodatne informacije na temu prilagodbe:

  • Europska agencija za okoliš: Rizici i mogućnosti koje donose klimatske promjene u kontekstu društveno-gospodarskog razvoja. Izvješće za donositelje politike (Adaptation in Europe - Addressing risks and opportunities from climate change in the context of socio-economic development)
    (http://www.eea.europa.eu/publications/adaptation-in-europe)

  • Svjetska banka: Platforma o klimatskim promjenama (Climate Change Knowledge Platform) Podaci okretanjima klime, učincima klimatskih promjena i ranjivosti za svaku pojedinu državu.
    (http://sdwebx.worldbank.org/climateportal/index.cfm)

 

Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova

Općenito o sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova

Europska unija je 2003. donijela Direktivu 2003/87/EZ kojom se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Sustavom se omogućuje gospodarskim subjektima da provedbom troškovno učinkovitih mjera smanje emisije stakleničkih plinova. To se postiže izdavanjem dozvola za emisije stakleničkih plinova postrojenjima, te raspodjelom točno određene količine emisijskih jedinica sukladno zadanim kriterijima.

ETS je međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova u Europskoj Uniji. Uspostavom ETS-a (zasnovan na EU Direktivi 2003/87/EC) se želi omogućiti provedba mjera gospodarskih subjekata obuhvaćenih ETS-om na troškovno učinkovit način, a s ciljem izvršenja obveza preuzetih Kyotskim protokolom. Prvenstveno se želi da države članice ograniče ukupne emisije stakleničkih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ETS Direktivom na vlastitom području, te s tom svrhom svakom operateru postrojenja izdati rješenje za emitiranje točno određene količine emisije u obliku dodijele besplatne emisijske kvote, odnosno određenog iznosa prava na emisiju, pri čemu jedno 'pravo na emisiju' predstavlja dozvolu za emisiju jedne tone CO2eq.

Uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova prethodila je izrada Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u RH (Narodne novine 76/09) koji je donijela Vlada RH u lipnju 2009. godine. Planom su obuhvaćeni gospodarski subjekti koji su, sukladno Prilogu I Uredbe o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama, obveznici ishođenja dozvole za emisije stakleničkih plinova, ukupno 81 postrojenje.

Od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007. godine bilo je prvo razdoblje trgovanja – tzv. probno razdoblje (priprema za mehanizam međunarodnog trgovanja emisijama stakleničkih plinova u skladu s Kyotskim protokolom). U siječnju 2008. je započelo tzv. drugo razdoblje trgovanja koje traje 5 godina i poklapa se s prvim obvezujućim razdobljem Kyotskog protokola. U Republici Hrvatskoj zakonske osnove za implementaciju ETS Direktive postavljene su u Zakonu o zaštiti zraka (Narodne novine 178/04, 60/08). ETS Direktiva prenesena je u obliku Uredbe o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama (Narodne novine 142/08).

U drugoj fazi operateri 73 postrojenja koja su obveznici sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova podnijeli su zahtjeve za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica postrojenjima sukladno Pravilniku o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima (Narodne novine 43/12).

Za razdoblje 2013.-2020. na nivou EU određena je kvota za sva postrojenja uključena u sustav trgovanja koja je za 21% manja od količine verificiranih emisija koju su ta postrojenja imala 2005. godine. Pri tome jedna emisijska jedinica predstavlja pravo na emisiju jedne tone CO2 eq. Postrojenja koja provedbom nisko-troškovnih mjera ostvare smanjenje emisija ispod razine dodijeljenih emisijskih jedinica, mogu ostvareni višak emisijskih jedinica prodati postrojenjima čije emisije prekoračuju dozvoljene kvote, a trošak provedbe mjera viši je od troška kupovine emisijskih jedinica.

U ETS-u osim operatera postrojenja, sudjeluju i operatori zrakoplova. Obveze u sektoru zrakoplovstva odnose se na praćenje i izvješćivanje emisija CO2 i tonskih  kilometara iz zrakoplova.

Popis operatera postrojenja i operatora zrakoplova u RH koji su uključeni u sustav trgovanja stakleničkih plinova

U EU sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova (EU Emissions Trading System, u daljnjem tekstu: EU ETS) u Republici Hrvatskoj uključeni su operateri postrojenja i operatori zrakoplova koji obavljaju djelatnost priloga I. Uredbe o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova ('Narodne novine', br. 69/12, 154/14).

Podaci o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica te podaci o verificiranim emisijama stakleničkih plinova operatera postrojenja i operatora zrakoplova nalaze se na web stranicama Registra unije.

Propisi

Propisi iz područja klime

  • Zakon o zaštiti zraka
    Narodne novine 130/11, 47/14

  • Uredba o kakvoći biogoriva
    Narodne novine 141/05, 33/11

  • Uredba o provedbi fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola
    Narodne novine 142/08

  • Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
    Narodne novine 154/14

  • Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    Narodne novine 145/08

  • Odluka o prihvaćanju Plana smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica kod velikih uređaja za loženje i plinskih turbina na području Republike Hrvatske
    Narodne novine 151/08

  • Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 76/09

  • Program postupnog smanjivanja emisija za određene onečišćene tvari u Republici Hrvatskoj za razdoblje do kraja 2010. godine, s projekcijama emisija za razdoblje od 2010. do 2020. godine
    Narodne novine 152/09

    Prilog Programu (pdf)

  • Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Narodne novine 24/10

  • Pravilnik o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima
    Narodne novine 43/12

  • Uredba o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
    Narodne novine 69/12

  • Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 87/12

  • Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora
    Narodne novine 117/12, 90/14

  • Pravilnik o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 134/12

  • Pravilnik o načinu korištenja Registra Europske unije
    Narodne novine 4/13

  • Uredba o dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova
    Narodne novine 19/13

  • Pravilnik o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova u razdoblju koje započinje 1. siječnja 2013. godine
    Narodne novine 77/13

  • Uredba o emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u zraku u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 108/13

  • Uredba o kvaliteti tekućih naftnih goriva
    Narodne novine 113/13, 76/14

  • Odluka o donošenju Plana zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine
    Narodne novine 139/13

  • Odluka o donošenju Šestog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Narodne novine 18/14

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2013. godinu
    Narodne novine 105/14

  • Odluka o donošenju Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine
    Narodne novine 140/14

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2014. godinu
    Narodne novine 96/15

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2015. godinu

  • Odluka o donošenju Izmjena i dopuna Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine
    Narodne novine 12/17

Akti Europske komisije

Besplatna dodjela emisijskih jedinica

Od 2013. godine postrojenja za proizvodnju električne energije dužna su kupiti sve emisijske jedinice. Industrijskim postrojenjima će se emisijske jedinice dodjeljivati besplatno temeljem referentne vrijednosti u iznosu od 80% u 2013. godini, a smanjivat će se postupno tako da će u 2020. godini iznositi 30%. Postrojenja koja nisu u mogućnosti transferirati troškove kupovine jedinica u cijenu proizvoda će dobivati sve besplatne emisijske jedinice temeljem referentne vrijednosti. Pravila o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica na nivou Europske umije su propisana Odlukom 2009/278, čije odredbe su u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenesene Pravilnikom o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima ("Narodne novine", broj 43/12).
Operateri postrojenja podatke potrebne za besplatnu dodjelu emisijskih jedinca dostvljaju na priloženom obrascu. Način popunjavanja je detaljno opisan u  uputama. 

Upute za popunjavanje obrasca za besplatnu dodjelu emisijskih jedinca: 

Obrazac izvješća o metodologiji za prikupljanje podataka (doc)

 

Razdoblje trgovanja od 2013. do 2020. godine

Razdoblje trgovanja od 2013. do 2020.

Europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS) započeo je 1. siječnja 2013. i trajat će do 31. prosinca 2020. godine. Republika Hrvatska postala je sastavni dio ovog sustava od 1. siječnja 2013. godine, pola godine prije pristupanja u Europsku Uniju.

U ovom razdoblju trgovanja primjenjuje se jedinstvena dodijeljena kvota na emisije stakleničkih plinova za cijelu EU umjesto prethodnih 27 nacionalnih kvota. Emisijske jedinice dodjeljuju se putem dražbe. Za postrojenja kojima se emisijske jedince dodjeljuju besplatno, usklađena su pravila raspodjele koja vrijede diljem EU, a temelje se na ambicioznim pravilima za praćenje emisija stakleničkih plinova. U trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova u EU ETS su uključeni sljedeći sektori:

  • Ugljikov dioksid (CO2) iz proizvodnje električne i toplinske energije, energetski-intenzivni industrijski sektori, uključujući rafinerije nafte, čeličane te proizvodnja željeza, aluminija, metala, cementa, vapna, stakla, keramike, celuloze, papira, kartona, kiselina i rasutih organskih kemikalija;
  • Ugljikov dioksid (CO2) iz civilnog zrakoplovstva;
  • Didušikov oksid (N2O) iz proizvodnje dušične kiseline, adipinske kiseline, kaprolaktama, glioksala i glioksilne kiseline;
  • Perfluorokarbonati (PFC) iz proizvodnje aluminija.

Popis operatera postrojenja i operatora zrakoplova koji su uključeni u sustav trgovanja stakleničkih plinova (pdf)

Obrazac za godišnji plan praćenja (xls)

Upute za popunjavanje obrasca za godišnji plan praćenja:

Sva navedena dokumentacija nalazi se i na internetskim stranicama Europske komisije te Hrvatske agencije za okoliš i prirodu.

Praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova

Sukladno članku 108. Zakona o zaštiti zraka ('Narodne novine', br. 130/11, 47/14) operateri postrojenja obavezni su dostaviti Izvješće o emisijama i Izvješće o verifikaciji u Hrvatsku agenciju za okoliš i prirodu do 01. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

Obrazac Izvješća o godišnjim emisijama iz postrojenja (xls)

Sva navedena dokumentacija nalazi se i na internetskim stranicama Europske komisije, te Hrvatske agencije za okoliš i prirodu.

Verifikacija izvješća o emisijama stakleničkih plinova

Verifikacija izvješća o emisijama je standardizirani postupak kojim se osigurava pouzdanost, točnost i vjerodostojnost izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja te njegova usklađenost s propisanim uputama o praćenju i izvješćivanju.

Verifikator predstavlja kompetentno, neovisno, ovlašteno tijelo ili osobu koja ima odgovornost za rad na izvještajima u procesu verifikacije u skladu sa detaljnim zahtjevima koje su postavile države članice prema Prilogu V. Direktive 2003/87/EK. Verifikator mora biti neovisan od operatera; verifikator ne smije biti operator, vlasnik operatora ili u vlasništvu operatora, te mora biti u potpunosti neovisan od operatora.

Opći zahtjevi za verifikatore i faze verifikacije

Opći zahtjevi:

  • Cjelokupnost
  • Neovisnost
  • Nepristranost
  • Mogućnost izvedbe
  • Kontrola kvalitete
  • Specijalne kompetencije (tehničke i generičke kompetencije)

Verifikacija slijedi pristup temeljen na riziku s ciljem stvaranja verifikacijskog mišljenja s razumnim jamstvom, dok je verifikator odgovoran za očuvanje načela dobrog upravljanja te primjenjuje i sljedeća načela:

  • Emisije u izvještaju nisu pogrešno prikazane;
  • Izvještaj o emisijama ne sadrži propuste ili pogreške;
  • Emisije se prate u skladu s dozvolom za emisije stakleničkih plinova.


Faze verifikacije: 

  1. Predugovorni stadij
  2. Strateška analiza
  3. Analiza rizika
  4. Verifikacijski plan
  5. Analiza postupka (glavni dio verifikacije)
  6. Verifikacijsko izvješće
  7. Postupak preispitivanja
  8. Objava verifikacijskog izvješća
  9. Unos podatka o količini emisija u registar

Verifikator u verifikacijskom izvješću koje šalje operateru opisuje metodologiju, svoj nalaz i mišljenje, da bi operater verificirano izvješće s godišnjim emisijama dostavio Agenciji za zašttu okoliša. Godišnje izvješće o emisijama će se verificirati kao zadovoljavajuće, ako ukupne emisije nisu pogrešno navedene i ako po mišljenju verifikatora nema materijalne nesukladnosti. Godišnje izvješće o emisijama će se verificirati kao nezadovoljavajuće, ako verifikator nađe nesukladnosti ili značajne materijalne greške (s ili bez materijalnih nesukladnosti), kad je bilo ograničenja opsega (kada su okolnosti spriječile ili je izrečeno ograničenje koja sprečava verifikatora da pribavi dokaze potrebne kako bi se smanjio rizik provjere na razumnu razinu).

Dokumenti:

Uputa br. 1 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Objašnjenja (pdf)

Uputa - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Kratki vodič o ulozi verifikatora i nadležnog tijela
Uputa - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Kratki vodič o verifikaciji za operatere i operatore zrakoplova (pdf)


Uputa br. II.1 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Cilj i opseg verifikacije (pdf)

Uputa br. II.2 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Analiza rizika

Uputa br. II.3 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Analiza procesa

Uputa br. II.4 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Uzorkovanje

Uputa br. II.5 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji:Terenski obilasci postrojenja

Uputa br. II.6 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji:Verifikacijsko izvješće

Uputa br. II.7 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Kompetentnost verifikatora

Uputa br. II.8 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Odnos između UAV-a i norme EN ISO 14065

Uputa br. II.9 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: Odnos između UAV-a i norme EN ISO/IEC 17011

Uputa br. II.10 - Uredba o akreditaciji i verifikaciji – obrasci za razmjenu informacija  

Uputa br. II.11. - Uredba o akreditaciji i verifikaciji-certifikacija

Uputa br. II.12. - Uredba o akreditaciji i verifikaciji-upravljanje vremenom kod verifikacije

  • Uputa o upravljanju vremenom za akreditacijska tijela

 

Uputa br. 3. - Uredba o akreditaciji i verifikaciji: verifikacija za EU ETS zrakoplovstvo

  • Kratki vodič za verifikaciju malih emitera (EU-ETS zrakoplovstvo)

 

Primjena norme EN ISO 14065 (sustavi upravljanja)

Primjena norme EN ISO 14065 (nepristranost)

Primjer izračuna verifikacijskog rizika s neprovođenjem terenskog obilaska

Izvješća o korištenju financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica stakleničkih plinova putem dražbi u Republici Hrvatskoj

Isključivanje postrojenja iz trgovanja emisijskim jedinicama

Sukladno članku 112. Zakona o zaštiti zraka ("Narodne novine", broj 130/11, 47/14), operater postrojenja koji je ishodio dozvolu za emisije stakleničkih je do 15. srpnja 2012. godine Ministarstvu moglo podnijeti zahtjev za isključenje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama ako:

  • je operater postrojenja imao emisije stakleničkih plinova manje od 25.000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida u svakoj od 3 prethodne godine, sukladno verificiranom izvješću o emisijama, isključujći emisije iz biomase
  • za postrojenje za izgaranje, ima nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW,
  • operater postrojenja će provodit imjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija 

Ekvivalentna mjera provodi se plaćanjem posebne godišnje naknade na emisije stakleničkih plinova. Naknada se izračunava  kao razlika verificirane emisije iz postrojenja u prethodnoj godini i emisije koja odgovara količini emisijskih jedinca koje bi se operateru tog postrojenja dodijelile besplatno pomnožena s visinom jedinične naknade. Vlada Republike Hrvatske donosi odluku o visini jedinične naknade na prijedlog ministra nadležnog za poslove zaštite okoliša, za prethodnu kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine.

Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2013. godinu objavljena 28. kolovoza 2014. u Narodnim novinama br. 105/14 i iznosi 32,78 kn/t CO2.

Isključenjem iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama operater postrojenja nije dužan predati emisijske jedinice i ne dodjeljuju mu se besplatne emisijske jedinice .

Operater postrojenja koje je isključeno iz trgovanja emisijskim jedinicama obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti verificirano izvješće Agenciji do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

Zrakoplovstvo

Sukladno pregovaračkim stajalištima Republika Hrvatska je preuzela administriranje nad operaterima zrakoplova za odlazne i dolazne letove iz EU od 1. siječnja 2014. godine. Uredbom Komisije (EU) 100/2014 оd 5. veljače 2014., Republika Hrvatska je nadležna za administriranje operatora zrakoplova CROATIA AIRLINES d.d. 

Operateri zrakoplova sukladno Zakonu o zaštiti zraka („Narodne novine“, br. 130/11, 47/14) dužni su pratiti i izvješćivati o emisijama stakleničkih plinova koje nastaju obavljanjem zrakoplovne djelatnosti te imaju obvezu predati količinu emisijskih jedinica koja odgovara njihovim emisijama najkasnije do 30. travnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu. Podaci iz izvješća se moraju prethodno verificirati. Agencija za zaštitu okoliša provjerava cjelovitost izvješća, a o tome obavještava Ministarstvo u roku od 15 dana od primitka tih izvješća.

Objava dodjele besplatnih emisijskih jedinica za operatore zrakoplova u razdoblju 2013.-2020. u Hrvatskoj

Refernetna vrijednost utvrđena je Odlukom Europske komisije broj 2011/638/EU od 26. rujna 2011. godine o dodjeli besplatnih emisijskih jedinica stakleničkih plinova operatoru zrakoplova sukladno članku 3e Direktive 2003/87/EU i iznosi 0,000679695907431681 jedinica po tonskom kilometru.

Referentna vrijednost osigurava da se održava ukupna količina dodijeljenih emisijskih jedinica i da svi zrakoplovni operatori dobivaju jednaku količinu emisijskih jedinica po tonskim kilometrima. U 2012., 85% zrakoplovnom sektoru je dodijeljeno besplatnih emisijskih jedinica. Između 2013 i 2020, to će biti samo 82% a za posebnu rezervu bit će izdvojeno 3%. Preostalih 15% emisijskih jedinica će se kupovati na dražbi.

Izmjena količine emisijskih jedinica koja se dodjeljuje operatoru zrakoplova besplatno za period od 2013. do 2016. godine

Uredba EU br. 421/2014 od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice s ciljem provedbe međunarodnog sporazuma o primjeni jedinstvene globalne tržišno utemeljene mjere na emisije iz međunarodnog zrakoplovstva do 2020. godine, rezultirala je izmijenjenom količinom dodjele besplatnih emisijskih jedinica svakom pojedinom operatoru zrakoplova, proporcionalno smanjenju područja praćenja i izvješćivanja emisija stakleničkih plinova iz zrakoplova. Naime navedenom Uredbom će se od 2013. do 2016. godine pratiti samo letovi između zračnih luka smještenih u državama Europskog gospodarskog prostora (EGP-a).

Procjena utjecaja Okvira za klimatsko-energetsku politiku u razdoblju 2021.-2030. godine u dijelu koji se odnosi na predložene mjere u sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova na gospodarske subjekte obuhvaćene ETS-om u RH do 2030. godine

Svrha studije je procjena utjecaja EU Okvira za klimatsko energetsku politiku u razdoblju 2021.-2030. godine, u dijelu koji se odnosi na predložene mjere u sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova, s naglaskom na Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ i opcija predloženih od država članica, na gospodarske subjekte – operatere obuhvaćene ETS-om u Republici Hrvatskoj do 2030. godine.

Studija daje procjenu utjecaja EU ETS-a na poslovanje i financijske obveze postrojenja u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir stanje te planirani razvoj pojedinih grana industrije i energetskih postrojenja uključenih u EU ETS u razdoblju do 2020. te nakon toga u razdoblju do 2030. godine. Studija sagledava odnos između predviđanja kretanja budućih cijena emisijskih jedinica i njihovog utjecaja, kao dodatnog troška, na planirane investicije te opstanak i razvoj gospodarstva, uzimajući u obzir utjecaj i trošak ostalih okolišnih propisa na industriju (npr. Direktiva o industrijskim emisijama). Također, u studiji su dane moguće opcije, odnosno raspoložive mjere i procjena potrebnih financijskih ulaganja za pojedine grane industrije i energetska postrojenja uključena u EU ETS u Republici Hrvatskoj za dostizanje razine zadanih referentnih vrijednosti (benchmark) temeljem čega se dodjeljuju besplatne emisijske jedinice stakleničkih plinova. Studija daje i prijedloge mogućih izvora i načina financiranja potrebnih ulaganja za grane industrije posebno osjetljive na istjecanje ugljika u druge države.

 

Događanja

Sastanak o mogućnostima financiranja projekata energetske učinkovitosti i modernizacije proizvodnih procesa u ETS postrojenjima u Republici Hrvatskoj

Ministarstvo je 21. rujna 2016. u prostorijama HGK u Zagrebu organiziralo sastanak s operaterima ETS postrojenja na temu postojećih mogućnosti financiranja projekata energetske učinkovitosti i modernizacije proizvodnih procesa. Predstavnicima operatera prezentirane su postojeće mogućnosti i primjeri financiranja sličnih projekata koji se provode u Republici Hrvatskoj te im je pružena da u direktnom kontaktu s dionicima financijskog tržišta otvore diskusiju na ovu temu i dobiju odgovore na pitanja vezana za financiranje zelenih projekta. Na sastanku su svoje programe prezentirali predstavnici Ministarstva gospodarstva, Hrvatske banke za obnovu i razvoj, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tvrtke HEP ESCO, Europske banke za obnovu i razvoj te predstavnik WebSEFF II programa koji je prezentirao sam program, a u nastavku je predstavio i konkretne primjere financiranja poboljšanja energetske učinkovitosti u nekoliko postrojenja u regiji. Predstavnik jedne komercijalne banke je također predstavio njihov zeleni program kojim je moguće financirati takve projekte.

Za daljnje upite molimo da se obratite na e-mail adresu ets.postrojenja@mzoip.hr, a na poveznici ispod nalaze se materijali sa sastanka.

 

Učestala pitanja

 

1.    Koja postrojenja su uključena u sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova u RH?

To su postrojenja koja obavljaju djelatnost Priloga I Uredbe o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (Narodne novine 69/12).

 

2.    Gdje se mogu dobiti informacije o sustavu trgovanja emisijama stakleničkih plinova?

Informacije se mogu dobiti na e-mailu: ets-postrojenja@mzoe.hr  
ili na telefon 3717 136 ili 3717 134 svakog radnog dana od 10-14 sati.

 

3.    Koje su obveze postrojenja uključenih u sustav trgovanja emisijskih jedinica?

  • Operater postrojenja i operatori zrakoplova koji obavlja djelatnost kojom se ispuštaju staklenički plinovi dužni su ishoditi dozvolu za emisije stakleničkih plinova.
  • Operateri postrojenja i operatori zrakoplova su dužni pratiti emisije iz postrojenja i obavljanja zrakoplovne djelatnosti sukladno odobrenom planu praćenja i dostavljati verificirana izvješća Agenciji do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.
  • Operater postrojenja i operator zrakoplova dužan je otvoriti račun u Registru Unije u Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu http://www.azo.hr/RegistarUnije
  • Operater postrojenja i operator zrakoplova dužan je najkasnije do 30. travnja tekuće godine predati količinu emisijskih jedinica u Registar Unije u iznosu koji odgovara verificiranoj ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno verificiranom izvješću.
  • Operater postrojenja je obvezan obavijestiti Ministarstvo o svim planiranim promjenama na postrojenju kao i prestanku rada.

 

4.    Što je potrebno za Dozvolu za emisije stakleničkih plinova i gdje se predaje zahtjev za izdavanje Dozvole?

Zahtjev za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova sadrži:

  • opis postrojenja i djelatnosti, uključujući i tehnologiju,
  • opis sirovina i pomoćnih materijala,
  • izvore emisija stakleničkih plinova,

Uz zahtjev se prilaže:

  • upravna pristojba od 70,00kn u obliku biljega
  • dva pisana primjerka Plana praćenja potpisanih od strane ovlaštenog zastupnika postrojenja (iz sudskog registra)
  • 1 CD s Planom praćenja u Excell formatu.

Zahtjev se dostavlja na adresu Ministarstva:
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode
Radnička cesta 80
10000 Zagreb

 

5.    Tko vrši verifikaciju izvješća o emisijama stakleničkih plinova?

Verifikaciju izvješća obavljaju pravne osobe koje su akreditirane od strane Hrvatske akreditacijske agencije.
Više informacija: http://www.akreditacija.hr

 

6.    Je li moguće isključiti postrojenje iz sustava trgovanja emisijskih jedinica i u kojem slučaju?

Operater postrojenja koji ima dozvolu za emisije stakleničkih plinova može Ministarstvu podnijeti zahtjev za isključenje iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama ako:

  • ima emisije stakleničkih plinova manje od 25.000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida u svakoj od 3 prethodne godine, sukladno verificiranom izvješću o emisijama,
  • za postrojenje za izgaranje, ima nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW,
  • će provodit mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija

Isključenjem iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama operater postrojenja nije dužan predati emisijske jedinice u Registar Unije.

Za postrojenje koje je isključeno iz trgovanja emisijskim jedinicama ne dodjeljuju se emisijske jedinice besplatno.

Operater postrojenja koje je isključeno iz trgovanja emisijskim jedinicama obvezan je pratiti emisije stakleničkih plinova i dostaviti verificirano izvješće Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

U slučaju da bilo koje postrojenje, u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 25.000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida ili u slučaju da mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija koje se primjenjuju na postrojenje prestanu važiti, to postrojenje će ponovo biti uključeno u sustav trgovanja emisijama.

 

7.    Tko može i gdje se otvara račun u Registru Unije?

Svaka fizička i pravna osoba može raspolagati i slobodno trgovati emisijskim jedinicama ako ima otvoren račun u Registru Unije. Račun u Registru Unije se otvara u Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu. Poslove vođenja računa otvorenih u Registru Unije obavlja Agencija kao nacionalni administrator.

Na web stranicama Agencije su navedeni potrebni dokumenti i postupci za otvaranje računa.
Više informacija: http://www.azo.hr/RegistarUnije

 

8.    Koja postrojenja ne dobivaju besplatne emisijske jedinice?

Postrojenja za proizvodnju električne energije na fosilna goriva dužna su od 1. siječnja 2013. godine kupiti sve emisijske jedinice (jedne emisijska jedinica predstavljaju dozvolu za emisiju jedne tone CO2eq) putem dražbe.

 

9.    Koja postrojenja dobivaju besplatne emisijske jedinice?

Industrijskim postrojenjima se emisijske jedinice dodjeljuju besplatno temeljem referentne vrijednosti u iznosu od 80% u 2013. godini, a smanjivat će se postupno tako da će u 2020. godini iznositi 30%. Postrojenja koja nisu u mogućnosti transferirati troškove kupovine jedinica u cijenu proizvoda će dobivati sve besplatne emisijske jedinice temeljem referentne vrijednosti. Referentne vrijednosti su određene za pojedine sektore i proizvode temeljem 10% najefikasnijih postrojenja iz tih sektora u EU, a usvojene su Odlukom 2011/278/EU o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Zajednice o usklađenoj besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica sukladno članku 10.a Direktive 2003/87/EZ.

 

10. Na temelju čega su se dobile besplatne emisijske jedinice?

Besplatne emisijske jedinice su se dodijelile sukladno Pravilniku o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima (Narodne novine 43/12).

Referentna vrijednost x povijesna proizvodnja = dodjeljene besplatne emisijske jedinice

Operater postojećeg postrojenja koje je ispunjavao uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, uključujući operatera postrojenja za proizvodnju električne energije koje proizvodi toplinu i malog postrojenja koje može biti isključeno iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama, podnijeli su zahtjev za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica Ministarstvu. Uz Zahtjev se prilaže Metodološko izvješće koje sadrži opis postrojenja, primijenjenu metodologiju sastavljanja, različite izvore podataka, korake računskog postupka te, prema potrebi, polazne pretpostavke i primijenjenu metodologiju za raspoređivanje emisija po podpostrojenjima.

Operater postojećeg postrojenja dostavio je podatke o djelatnostima za svako postojeće postrojenje koje ispunjava uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, uključujući postrojenje koje radi samo povremeno, postrojenje koje se drži u pričuvi ili u pripravnosti te postrojenje koje radi prema sezonskom rasporedu, za svaku godinu referentnog razdoblja tijekom kojih je postrojenje radilo i to:

(a) za referentno razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2008. ili

(b) za referentno razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010.

Konačna ukupna godišnja količina besplatnih emisijskih jedinica za svako postojeće postrojenje predstavlja umnožak preliminarne ukupne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica i međusektorskog faktora korekcije koji je odredila Europska komisija (Odluka Komisije 2013/448/EU оd 5. rujna 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća)

 

11. Dodjela besplatnih emisijskih jedinica novim postrojenjima

Ministarstvo izračunava, za novo postrojenje, osim novog postrojenja čiji kapacitet je značajno povećan nakon 30. lipnja 2011., a za koje je operater podnio Zahtjev, preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica od početka redovnog rada postrojenja za svako podpostrojenje zasebno, i to na sljedeći način:

(a) preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica za podpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod za pojedinu godinu dobiva se množenjem referentne vrijednosti za proizvod, s razinom djelatnosti vezanom za proizvod;

(b) preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica za podpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu za pojedinu godinu dobiva se množenjem referentne vrijednosti za toplinu za tu mjerljivu toplinu s razinom djelatnosti vezanom za toplinu;

(c) preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica za podpostrojenje s referentnom vrijednosti za gorivo za pojedinu godinu dobiva se množenjem referentne vrijednosti za gorivo s razinom djelatnosti vezanom za gorivo;

(d) preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica za podpostrojenje s procesnim emisijama za pojedinu godinu dobiva se množenjem razine djelatnosti vezane uz procese s 0,97.

Preliminarna ukupna godišnja količina besplatnih emisijskih jedinica za novo postrojenje predstavlja zbroj preliminarnih godišnjih besplatnih emisijskih jedinica za sva podpostrojenja tog postrojenja, koje se izračunavaju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i dodatnih emisijskih jedinica.

Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji obavijest o izračunu preliminarne ukupne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica za novo postrojenja.

Emisijske jedinice iz posebne rezerve za nova postrojenja dodjeljuju se prema redu podnošenja Zahtjeva.

Ako Europska komisija ne odbije preliminarnu ukupnu godišnju količinu besplatnih emisijskih jedinica za pojedino postrojenje, Ministarstvo određuje konačnu godišnju količinu besplatnih emisijskih jedinica.

 

12. Dodjela besplatnih emisijskih jedinica novim postrojenjima nakon značajnog povećanja kapaciteta

Operater novog postrojenja čiji kapacitet je značajno povećan nakon 30. lipnja 2011. može podnijeti Zahtjev s obzirom na to povećanje.

Uz zahtjev operater novog postrojenja dostavlja podatke o djelatnostima uključujući podatke o dodanom kapacitetu i instaliranom kapacitetu podpostrojenja nakon značajnog povećanja kapaciteta koje je verifikator ocijenio kao zadovoljavajuće, te dokaz o ispunjenju kriterija za značajno povećanje kapaciteta.

U slučaju procjene naknadne značajne promjene kapaciteta Ministarstvo uzima instalirani kapacitet podpostrojenja nakon značajnog povećanja kao početni instalirani kapacitet tog podpostrojenja.

Ministarstvo izračunava količinu emisijskih jedinica koje se dodjeljuju besplatno s obzirom na to povećanje, ne dovodeći u pitanje dodjelu tom postrojenju.

 

13. Koja je procedura dodjele besplatnih emisijskih jedinica u slučaju značajnog smanjenja kapaciteta?

Na temelju obavijesti operatera o planiranoj promjeni tehničko-tehnoloških karakteristika postrojenja, ili ako Ministarstvo na temelju verificiranih izvješća o emisijama, obavijesti inspekcije zaštite okoliša ili na drugi način utvrdi da je kapacitet postrojenja značajno smanjen nakon 30. lipnja 2011., Ministarstvo po službenoj dužnosti poziva operatera postrojenja da u određenom roku dostavi podatke o umanjenom kapacitetu i instaliranom kapacitetu podpostrojenja nakon značajnog smanjenja kapaciteta te izvješće o verifikaciji za te podatke.

Ministarstvo kod procjene naknadne značajne promjene kapaciteta uzima instalirani kapacitet podpostrojenja nakon značajnog smanjenja kao početni instalirani kapacitet postrojenja.

Ministarstvo umanjuje preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica za podpostrojenje za preliminarni godišnji broj besplatnih emisijskih jedinica za to podpostrojenje u odnosu na značajno smanjenje kapaciteta.

Ministarstvo određuje umanjenu preliminarnu ukupnu godišnju količinu besplatnih emisijskih jedinica za postrojenje kao zbroj umanjenih preliminarnih godišnjih količina besplatnih emisijskih jedinica za sva podpostrojenju.

Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji obavijest o izračunu umanjene preliminarne ukupne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica za postrojenja.

Na temelju umanjene konačne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica Ministarstvo donosi rješenje kojim se određuje količina besplatnih emisijskih jedinica za operatera postrojenja s obzirom na značajno smanjenje kapaciteta za preostale godine razdoblja trgovanja nakon godine u kojoj je došlo do značajnog smanjenja kapaciteta ili za razdoblje od 2013. do 2020., ako je do značajnog smanjenja kapaciteta došlo prije 1. siječnja 2013. u razmjernom udjelu za svaku kalendarsku godinu u navedenom razdoblju.

 

14. Koja je procedura dodjele besplatnih emisijskih jedinica u slučaju djelomičnog prestanka rada postrojenja?

Smatra se da je postrojenje djelomično prestalo s radom ako:

  • podpostrojenje čiji udio u konačnoj godišnjoj količini besplatnih emisijskih jedinica za postrojenje iznosi najmanje 30% ili
  • kojem je dodijeljeno više od 50 000 emisijskih jedinica smanji razinu djelatnosti u pojedinoj kalendarskoj godini za najmanje 50% u odnosu na razinu djelatnosti koja je korištena kod izračunavanja dodjele za to podpostrojenje

Ministarstvo utvrđuje da je postrojenje djelomično prestalo s radom na temelju obavijesti operatera postrojenja o planiranom smanjenju razine djelatnosti, na temelju izvješća o emisijama, obavijesti inspekcije ili ako na drugi način sazna da je postrojenje djelomično prestalo s radom.

Količina besplatnih emisijskih jedinica za postrojenje koje je djelomično prestalo s radom prilagođava se od sljedeće godine nakon godine djelomičnog prestanka rada ili od 2013., ako je do djelomičnog prestanka došlo prije 1. siječnja 2013., na sljedeći način:

(a) ako se razina djelatnosti podpostrojenja smanji za 50% do 75% u odnosu na početnu razinu djelatnosti, podpostrojenje prima samo 50% prvobitno dodijeljenih besplatnih emisijskih jedinica;

(b) ako se razina djelatnosti podpostrojenja smanji za 75% do 90% u odnosu na početnu razinu djelatnosti, podpostrojenje prima samo 25% prvobitno dodijeljenih besplatnih emisijskih jedinica;

(c) ako se razina djelatnosti podpostrojenja smanji za 90% ili više u odnosu na početnu razinu djelatnosti, podpostrojenju se neće dodijeliti besplatne emisijske jedinice.

Ministarstvo određuje umanjenu preliminarnu ukupnu godišnju količinu besplatnih emisijskih jedinica za postrojenje kao zbroj umanjenih preliminarnih godišnjih besplatnih emisijskih jedinica za sva podpostrojenja prilagođenih za međusektorski faktor korekcije, odnosno linearni faktor smanjenja.

Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji obavijest o izračunu umanjene preliminarne ukupne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica za postrojenja.

Na temelju umanjene konačne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica Ministarstvo po službenoj dužnosti donosi rješenje kojim se određuje količina besplatnih emisijskih jedinica za operatera postrojenja s obzirom na djelomični prestanak rada postrojenja za preostale godine razdoblja trgovanja nakon godine za koju je utvrđen djelomični prestanak rada postrojenja ili za razdoblje trgovanja od 2013. do 2020., ako je do djelomičnog prestanka rada došlo prije 1. siječnja 2013., u razmjernom udjelu za svaku kalendarsku godinu u navedenom razdoblju.

 

15. Koja je procedura dodjele besplatnih emisijskih jedinica u slučaju naknadnog povećanja razine djelatnosti postrojenja?

Operater postrojenja koje je djelomično prestalo s radom može Ministarstvu podnijeti zahtjev za ponovnu dodjelu emisijskih jedinica ako je razina djelatnosti podpostrojenja prešla najmanje 25% početne razine djelatnosti. Uz zahtjev prilaže dokaze o povećanju razine djelatnosti.

Količina besplatnih emisijskih jedinica za podpostrojenje koje je naknadno povećalo razinu djelatnosti prilagođava se od sljedeće godine nakon godine povećanja razine djelatnosti, na sljedeći način:

(a) ako je razina djelatnosti podpostrojenja prešla 25% početne razine djelatnosti dodjeljuje se 50% prvobitno dodijeljenih besplatnih emisijskih jedinica

(b) ako je razina djelatnosti podpostrojenja prešla 50% početne razine djelatnosti dodjeljuju se sve prvobitno dodijeljene besplatne emisijske jedinice.

Ministarstvo određuje povećanu preliminarnu ukupnu godišnju količinu besplatnih emisijskih jedinica za postrojenje kao zbroj povećanih preliminarnih godišnjih besplatnih emisijskih jedinica za sva podpostrojenja prilagođenih za međusektorski faktor korekcije, odnosno linearni faktor smanjenja.

Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji obavijest o izračunu povećane preliminarne ukupne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica za postrojenja.

Na temelju povećane konačne godišnje količine besplatnih emisijskih jedinica Ministarstvo donosi rješenje kojim se određuje količina besplatnih emisijskih jedinica za operatera postrojenja s obzirom na povećanje razine djelatnosti za preostale godine razdoblja trgovanja nakon godine za koju je utvrđeno povećanje razine djelatnosti postrojenja, u razmjernom udjelu za svaku kalendarsku godinu u navedenom razdoblju.

 

16. Koje su kazne i u kojem slučaju su predviđene?

Operater postrojenja i operator zrakoplova koji ne preda do 30. travnja tekuće godine predati količinu emisijskih jedinica u Registar Unije u iznosu koji odgovara verificiranoj ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno verificiranom izvješću je dužan platiti naknadu u iznosu od 100 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke po toni ekvivalenta ugljikovog dioksida koju postrojenje ispusti, a za koju nije predalo emisijske jedinice.

Propisane su i kaznene odredbe iz članka 146. Zakona o zaštit zraka (Narodne novine 130/11, 47/14) koje se odnose na obveze koje su operateri dužni izvršiti (ishoditi dozvolu za emisije stakleničkih plinova, obavijesti Ministarstvo o planiranim promjenama postrojenja ili osobe operatera, o planiranom prestanku rada postrojenja, dostaviti verificirano izvješće Agenciji u propisanom roku, otvoriti račun u Registru Unije, provoditi praćenje emisija stakleničkih plinova), a za neizvršenje istih je propisana novčana kazna u iznosu od 100.000,00 do 300.000,00 kuna za pravnu osobu, te odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna.

Imena operatera postrojenja koji su prekršili obvezu predaje emisijskih jedinica u Registru Unije objavljuju se na internetskoj stranici Ministarstva.

 

Kontakt

UPRAVA ZA KLIMATSKE AKTIVNOSTI, ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU ZRAKA, TLA I MORA

Služba za klimatske aktivnosti i zaštitu ozonskog sloja

Radnička cesta 80, 10 000 Zagreb
Tel: 01/3717-136 ili 01/3717-134
Faks: 01/3717-271
E-pošta: ets-postrojenja@mzoe.hr  

Uredovno vrijeme za kontakt sa strankama: 10-14 sati

Sektori izvan sustava trgovanja emisijskim jedinicama (NON-ETS)

Europska unija i njezine države članice imaju obvezu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 20 % do 2020. godine u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine. Osim smanjenja emisija stakleničkih plinova, specifični cilj je i povećati udio obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije na 20 % te za 20 % povećati energetsku učinkovitost. 

Obvezu smanjenja emisija za 20 % na razini Europske unije države članice provode zajednički, putem sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS). Za EU ETS sustav uspostavljena je zajednička kvota te su u njega uključena i 53 postrojenja iz Republike Hrvatske. 

Za emisije i sektore koji nisu obuhvaćeni EU ETS sustavom (dio industrijskih procesa, uporaba otapala i drugih proizvoda, poljoprivreda, šumarstvo, gospodarenje otpadom, kućanstva i usluge, promet itd.), za države članice i Republiku Hrvatsku je određena godišnja nacionalna kvota koja se ne smije prekoračiti. Ta je kvota uspostavljena temeljem solidarnosti između država članica Europske unije, a prema kojoj je Republici Hrvatskoj do 2020. godine dopušten rast emisija stakleničkih plinova iz ovih sektora do 11 % u odnosu na razinu emisija u 2005. godini. 

Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća propisuje način i raspodjelu napora koje poduzimaju države članice Europske unije radi smanjenja emisija stakleničkih plinova, a s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine. 

Zakon o zaštiti zraka (NN, br. 130/11, 47/14) regulira izvršenje obveza Republike Hrvatske u odnosu na zadržavanje emisija stakleničkih plinova u okviru godišnje nacionalne kvote za sektore izvan sustava trgovanja te je Zakonom propisana nadležnost nad sektorskim emisijama nadležnim tijelima državne uprave. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kontrolira izvršenje navedene obveze i predlaže, u slučaju potrebe, dodatne mjere. 

Isto tako provode se mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova utvrđene Planom zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. (NN, br. 139/2013). 

Pariški sporazum koji je usvojen u prosincu 2015. godine utvrđuje obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova za sve države svijeta i primjenjivat će se od 2020. godine. 

Pariškim sporazumom Republika Hrvatska se obvezala provoditi mjere u okviru EU obveza. S obzirom na to da Europska unija svoje obveze planira provoditi zajednički, Europska komisija predložila je da sve države članice Europske unije zajedno smanje emisije CO2 do 2030. godine za najmanje 40 % u odnosu na razinu iz 1990. godine. 

Taj cilj za Europsku uniju i njezine države članice je utvrđen Zaključcima Europskog vijeća od 23. listopada 2014. godine o Okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine. Sektori koji su uključeni u sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Europske unije (EU ETS), trebat će smanjiti emisije do 43 % u odnosu na 2005. godinu, a sektori koji su izvan sustava ETS-a, trebat će smanjiti emisije stakleničkih plinova do 30 % u odnosu na 2005. godinu i to je potrebno transponirati u ciljeve država članica. 

Sve države članice Europske unije će trebati doprinijeti ukupnom smanjenju emisija stakleničkih plinova u EU do 2030. godine iz sektora izvan sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova. Raspon ciljeva za države članice će se kretati od 0 % do -40 % u odnosu na 2005. godinu, uz primjenu instrumenta fleksibilnosti kako bi se ostvarila ravnoteža između pravednosti i solidarnosti. S tim u vezi, nastavit će se primjenjivati metodologija utvrđivanja nacionalnih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova za sektore prema Odluci 406/2009/EZ o raspodjeli napora do 2020. godine, pri čemu se opterećenje raspoređuje na temelju relativnog BDP-a po stanovniku. 

Republika Hrvatska u usporedbi s ostalim članicama Europske unije ima  nisku emisiju CO2  po stanovniku, ali je, kao i sve ostale države svijeta, ranjiva na klimatske promjene. 

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, čije se donošenje predviđa do kraja 2016. godine, predstavljat će sveobuhvatnu ekonomsku, razvojnu i okolišnu strategiju koja će kroz inovacije, transfer naprednih tehnologija te značajne strukturne promjene u svim sektorima omogućiti poticanje rasta industrijske proizvodnje, razvoj novih djelatnosti, gospodarske konkurentnosti i stvaranje novih radnih mjesta. 

Korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (LULUCF)

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike kao nadležno tijelo za provedbu politike klimatskih promjena ima ulogu koordinatora u pitanjima vezanim za ispunjenje obveza Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC), Kyotskom protokolu i Europskoj komisiji. 

Republika Hrvatska na godišnjoj osnovi izrađuje izvješća o svim antropogenim emisijama iz izvora i uklanjanja pomoću ponora stakleničkih plinova (Nacionalno izvješće o inventaru stakleničkih plinova, National Inventory Report, NIR) koji se dostavlja u Europsku komisiju i Tajništvo UNFCCC-a u opsegu i formatu zadanim Konvencijom i pratećim međunarodnim ugovorima, odlukama i smjernicama. Ulaskom u Europsku uniju obveze Republike Hrvatske u području klimatskih promjena dodatno su povećane kako u smislu opsega izvješćivanja tako i u smislu doprinosa ispunjavanju cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova Europske unije. 

Jedan od sektora o kojem se izvješćuje je i sektor Korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (Land Use, Land Use Change and Forestry, LULUCF). 

Kvalitetno i točno izvješćivanje o odlivima/emisijama stakleničkih plinova u sektoru šumarstva  sastavni je dio obveze Republike Hrvatske koja proizlazi iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskog protokola te Odluke br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o pravilima za proračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti vezanih uz korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvu te informacijama o mjerama u vezi tih djelatnosti. Navedeno zahtjeva kontinuiran rad na unapređenju inventara emisija stakleničkih plinova kao i primjenu viših razina metodologije kako bi se povećala njegova točnost. Temeljem gore navedene Odluke države članice pripremaju i dostavljaju informacije o svojim trenutnim i budućim mjerama u sektoru LULUCF koje su usmjerene na ograničenje ili smanjenje emisija ili povećanje odliva. 

Točno poznavanje odliva/emisija stakleničkih plinova u sektoru šumarstva od posebnog je značenja s obzirom da je to jedini sektor u kojem se ostvaruju odlivi i tako doprinosi postizanju cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova definiranih prema UNFCCC-u i Kyotskom protokolu.

 

 

Zaštita ozonskog sloja i fluorirani staklenički plinovi

Objave

STRUČNI ISPITI

Ispitno ocjenjivačko tijelo imenovano Odlukom ministra zaštite okoliša i energetike, koje provodi stručni ispit pojedinog programa osposobljavanja, objavilo je datume i mjesta održavanja stručnih ispita za područje - rashladni i klimatizacijski uređaji te dizalice topline (sve kategorije) i klimatizacijski sustavi u motornim vozilima:

  • Zagreb 09.06.2017., petak, u 14 sati, HURKT, Obrazovni centar Zagreb

Materijal za pripremu stručnog ispita vezano za zakonodavstvo


STRUČNI ISPITI

Ispitno ocjenjivačko tijelo imenovano Odlukom ministra zaštite okoliša i energetike, koje provodi stručni ispit pojedinog programa osposobljavanja, objavilo je datum i mjesto održavanja stručnog ispita za područje - prikupljanje određenih fluoriranih stakleničkih plinova iz visokonaponskih sklopnih aparata

  • Osijek, 06.05.2017., subota u 9 sati, Transformatorska stanica Osijek 4, Maceljska ulica 14, 31000 Osijek (organizator HEP NOC)

18.04.2017. - Obavijest za uvoznike hladnjaka i zamrzivača za kućnu uporabu koji sadrže HFC s GWP-om (potencijal globalnog zatopljenja) od 150 ili više (rashladni plin R134a - GWP 1430)

Od 1. siječnja 2015. godine zabranjeno je stavljati na tržište Republike Hrvatske hladnjake i zamrzivače za kućnu uporabu koji koriste rashladni plin HFC 134a.

Uredba (EU) br. 517/2014 o fluoriranim stakleničkim plinovima propisuje između ostalog postupanje s uređajima i opremom koja sadrži fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise.
Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2015. godine i primjenjuje se u svim državama članicama EU.

U skladu s člankom 11. stavkom 1. ove Uredbe zabranjeno je stavljanje na tržište EU proizvoda i opreme navedenih u Prilogu III. točka 10. Hladnjaci i zamrzivači za kućnu uporabu koji sadrže HFC s GWP-om (potencijal globalnog zatopljenja) od 150 ili više (npr. rashladni plin R134a - GWP 1430).


JAVNI POZIV

Sveučilištima, veleučilištima, institutima, strukovnim organizacijama, tvrtkama, udrugama te drugim obrazovnim ustanovama u vezi podnošenja zahtjeva za izdavanje suglasnosti za provođenje programa izobrazbe osoba koje obavljaju djelatnost prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise.

Prijave s dokazima o ispunjavanju propisanih uvjeta podnose se u roku od 120 dana od objave Javnog poziva na adresu: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Radnička cesta 80, 10000 Zagreb, s naznakom: 'Javni poziv za provođenje programa izobrazbe osoba koje obavljaju djelatnost servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirane stakleničke plinove'.

Javni poziv objavljen je na mrežnoj stranici Ministarstva zaštite okoliša i prirode dana 31. siječnja 2017. godine.

31.01.2017. - Javni poziv (pdf)


22.03.2017. - Obavijest poduzećima koja 2018. namjeravaju u Europsku uniju uvoziti kontrolirane tvari koje oštećuju ozonski sloj ili ih iz Europske unije namjeravaju izvoziti te poduzećima koja te tvari 2018. namjeravaju proizvoditi ili uvoziti za neophodne laboratorijske i analitičke primjene (pdf)

22.03.2017. - Notice to undertakings intending to import or export controlled substances that deplete the ozone layer to or from the European Union in 2018 and undertakings intending to produce or import these substances for essential laboratory and analytical uses in 2018 (pdf) 


 INFORMACIJA O OBAVEZI PRIKUPLJANJA PODATAKA I IZVJEŠĆIVANJA
O HALONIMA ZA KRITIČNE PRIMJENE

Informacija za vlasnike i korisnike zrakoplova, koji imaju instalirane halone za kritične primjene, o obavezama prikupljanja podataka i izvješćivanja te informacija o uključivanju u sustav uvoznih i izvoznih dozvola za proizvode i opremu koji sadrže halone za kritične primjene ili o njima ovise u zrakoplovima.

20.01.2017. - Informacija (pdf) 


19.01.2017. - Obavijest poduzećima koja namjeravaju staviti fluorougljikovodike u rasutom stanju na tržište u Europskoj uniji 2018. (pdf)

19.01.2017. - Notice to undertakings intending to place hydrofluorocarbons in bulk on the market in the European Union in 2018 (pdf)


28.11.2016. - Information for importers of equipment containing fluorinated greenhouse gases on their obligations under the EU F-gas Regulation (pdf)


07.08.2017. - INFORMACIJE za tehničko osoblje i tvrtke koje rade s opremom koja sadržava fluorirane stakleničke plinove Oprema za hlađenje, klimatizaciju i dizalice topline - Uredba Uredba (EU) br. 517/2014 o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima i provedbeni dokumenti (pdf)

18.09.2015. - INFORMACIJE za tehničko osoblje i tvrtke koje rade s opremom koja sadržava fluorirane stakleničke plinove (pdf)


27.04.2015. - OBAVIJEST ZA SERVISERE RASHLADNIH I KLIMATIZACIJSKIH UREĐAJA (pdf)


Objava poduzećima koja u 2016. namjeravaju u Europsku uniju uvoziti kontrolirane tvari koje oštećuju ozonski sloj ili ih iz Europske unije namjeravaju izvoziti te poduzećima koja te tvari u 2016. namjeravaju proizvoditi ili uvoziti za neophodne laboratorijske i analitičke primjene (pdf)


Od dana 17. veljače 2016. uspostavljena je i počela je s radom nova on-line baza za sljedeće popise:

  • Popis pravnih i fizičkih osoba-obrtnika koje se bave djelatnošću uvoza/izvoza i stavljanja na tržište kontroliranih tvari i/ili fluoriranih stakleničkih plinova, servisiranja, obnavljanja i oporabe tih tvari
  • Popis ovlaštenih osoba koje posjeduju uvjerenje za obavljanje djelatnosti prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluorirane stakleničke plinove

On-line bazi moguće je pristupiti putem linka http://reg.azo.hr/


OBAVIJEST O IZVJEŠĆIVANJU EUROPSKOJ KOMISIJI - FLUORIRANI STAKLENIČKI PLINOVI

Izvješćivanje o fluoriranim stakleničkim plinovima, obavlja se sukladno UREDBI (EU) br. 517/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA OD 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (u daljnjem tekstu: Uredba 517/2014).

Izvješćivanje za godinu 2015. do 31. ožujka 2016.

U skladu s člankom 19. Uredbe 517/2014 izvješćuje svaki proizvođač, uvoznik i izvoznik koji je tijekom prethodne kalendarske godine proizveo, uvezao ili izvezao jednu metričku tonu ili 100 tona ekvivalenta CO2 ili više fluoriranih stakleničkih plinova (uvoz/izvoz izvan Europske unije).

Do 31. ožujka 2016. te svake godine nakon toga svako poduzeće koje je tijekom prethodne kalendarske godine stavilo na tržište 500 tona ekvivalenta CO2 ili više fluoriranih stakleničkih plinova sadržanih u proizvodima  ili opremi Komisiji dostavlja izvješće s podacima.

'On-line' izvješćivanje se provodi putem internetskih stranica Europske agencije za zaštitu okoliša (EEA) pomoću aplikacije 'Business Data Repository' (BDR).

Napominje se da je potrebno pri prvom izvješćivanju obaviti registraciju korisnika, otvoriti račun, a nakon toga slijedi prijava i izbor aktivnosti za koje se izvješćuje, npr.: uvoz, izvoz, proizvodnja. Sljedeći korak je popunjavanje tablica koje su ponuđene u otvorenim opcijama aplikacije

Upute se mogu preuzeti na sljedećoj internetskoj stranici: https://bdr.eionet.europa.eu/

Za sve dodatne informacije kontaktirajte Ministarstvo zaštite okoliša i energetike na broj telefona: 01/3717 233 ili putem elektroničke pošte snjezana.ilicic@mzoip.hr.

 


Sve potrebne informacije vezano za fluorirane stakleničke plinove i opremu koja ih sadrži ili o njima ovisi mogu se pronaći ovdje. Jedna od obaveza je i izvješćivanje sukladno članku 19. EU Uredbe 517/2014.

Information for technicians and users of refrigeration, air conditioning and heat pump equipment containing fluorinated greenhouse gases (pdf)

Upute za registraciju u HFC Registar koji vodi EU Komisija

Company reporting for Regulation (EU) No 517/2014 on fluorinated greenhouse gases - Frequently Asked Questions (pdf)


Informacija za uvoznike opreme koja sadrži fluorirane stakleničke plinove o njihovim obavezama sukladno EU Uredbi 517/2014 o fluoriranim stakleničkim plinovima

Ovaj priručnik namijenjen je uvoznicima u EU stacionarne i mobilne rashladne i klimatizacijske opreme i dizalica topline koja je napunjena HFC-ima. Uvoznici  moraju osigurati da su HFC-i (klorofluorougljici iz Priloga I i II ovoga priručnika) koji su napunjeni u opremi koja se uvozi u Europsku uniju uračunati u sustav kvota za HFC-e. U priručniku se nalazi popis opreme i proizvoda koja može biti napunjena ili sadrži fluorirane stakleničke plinove.

Također, trebaju se registrirati u HFC registar koji vodi Europska komisija.

Priručnik je moguće preuzeti ovdje.


Od 1. siječnja 2015. godine primjenjuje se nova UREDBA (EU) br. 517/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006. 
(Engleska verzija)

Ciljevi nove Uredbe su smanjenje korištenja F-plinova, ograničavanje stavljanja na tržište, sprečavanje emisija, prikupljanje, obuka i certificiranje osoblja i poduzeća, označavanje proizvoda i opreme, izvještavanje i dr.

Isto tako od 2015. godine uvodi se postupno smanjivanje korištenja i stavljanja na tržište F-plinova te se zabranjuje stavljanje na tržište određenih proizvoda i opreme.


 

Što je to ozon i ozonska rupa?

Ozon je plin blijedo plave boje sastavljen od tri atoma kisika. U zemljinoj atmosferi uloga ozona je vitalna iako čini svega 0,001% zraka (relativno malo u odnosu na najzastupljeniji dušik kojeg ima 78%, kisik 21%, te ugljik dioksid kojeg ima 0,03%). Ozon se nalazi u dva sloja zemljine atmosfere. Najveći dio ozona (oko 90%) nalazi se u stratosferskom sloju (ozonosfera) na 20 do 50 kilometara nadmorske visine, a poznat je pod nazivom 'ozonski omotač'. Manji dio ozona nalazi se u nižim dijelovima atmosfere do otprilike 10 km od zemljine površine, u troposferi. U ovom se sloju prirodno nalazi 10% sveukupnog ozona atmosfere.

Iako je u oba sloja ozon isti po svojoj kemijskoj formuli, ima sasvim drugačije djelovanje:

Količina ozona u troposferi u prvih 5 km iznad tla povećala se u zadnjih 50 godina dvostruko, a samo u zadnjih deset godina za 10%. To je povećanje posljedica onečišćenja prometom i industrijom u razvijenim područjima sjeverne polutke. Na zemljinoj površini ozon dolazi u direktni kontakt sa živim organizmima i tu dolazi do izražaja njegova razarajuća strana; snažno reagira sa drugim molekulama, u većim koncentracijama je visoko toksičan, a može oštetiti površinsko tkivo biljaka i životinja. Dokazan je štetan učinak ozona i na prinos usjeva, rast šuma i ljudsko zdravlje. Zbog svojih snažnih oksidativnih svojstva, u industriji se ozon upotrebljava za pročišćavanje vode i zraka te kao sredstvo za izbjeljivanje. Ovaj troposferski ozon ključni je sastojak (tzv. ljetnog) smoga, glavnog problema onečišćenja mnogih svjetskih gradova. Ove izrazito štetne osobine povećane količine ozona iz troposferskog sloja u potpunoj su suprotnosti sa štetnosti smanjenja koncentracije ozona u stratosferskom sloju.

Stratosferski sloj ozona upija najveći dio (77%) štetnog, biološki aktivnog djelovanja sunčevih ultraljubičastih UV-B zraka (valne dužine 280 do 320 nanometara). Upijajući UV zrake ozon predstavlja izvor topline u stratosferi (u ovom sloju porastom visine temperatura raste) čime ozon igra i važnu ulogu u temperaturnoj strukturi same atmosfere. Bez filterske uloge ozonskog sloja život na Zemlji ne bi bio moguć zbog prodiranja UV-B zraka. Svako oštećenje ozonskog sloja za 1%, povećava prodiranje UV-B zraka za 1,5%. UV-B zrake mogu u malim količinama biti korisne obzirom da sudjeluju u procesu stvaranja D vitamina, važnog za pravilan rast kostiju. Međutim, povećano UV-B zračenje ima štetno djelovanje i na žive organizme na Zemlji i na materijalna dobra.

Za ljude, povećana izloženost UV-B zrakama uzrokom je raka kože, oštećenja oka (katarakt, očna mrena) i oslabljenja imunološkog sustava. Melanom, smrtonosni oblik raka kože također se može javiti kao posljedica pojačanog UV-B zračenja. Melanom je najbržerastući oblik raka kod muškaraca i treći po brzini razvijanja oblik raka kod žena. Globalno gledano, procjenjeno je kako stanjenje ozonskog sloja za 10% uzrokuje blizu 2 milijuna novo oboljelih od katarakta godišnje i 26% novih slučajeva oboljelih od raka kože.

Za razliku od ljudi, biljke i životinje se ne mogu zaštiti od štetnih UV-B zraka. Kod životinja, baš kao kod ljudi, povećana izloženost može uzrokovati rak kože. Također pojaćana izloženost UV-B zrakama može imati utjecaj na rane stadije razvitka mnogih vrsta (mutacija). Kod gotovo svih predstavnika biljnog svijeta, od najsitnijeg planktona do najvećeg stabla, pretjerana izloženost UV-B zrakama može usporiti proces rasta. Posljedice ovih gubitaka vidljive su na smanjenju prinosa usjeva (pšenice za 1%, kukuruza za 1,4%, soje za 2,8%), poremećajem u morskom lancu prehrane i smanjenju prirodnih bogatstava.

Stanjenje ozonskog sloja i prodiranje toplih UV zraka ima utjecaj i na globalno zagrijavanje, zajedno sa drugim uzročnicima zagrijavanja atmosfere: ugljičnim dioksidom, metanom, dušičnim oksidima, klorofluorougljikovodicima itd.

Važno je naglasiti kako i prirodno dolazi do procesa razgradnje ozona, no taj je proces u ravnoteži sa novonastalim molekulama ozona. Količina ozona u troposferskom i stratosferskom sloju u prirodnoj je ravnoteži. Ali, 'zahvaljujući' određenim ljudskim aktivnostima, došlo je do porasta količine ozona u troposferskom sloju i do smanjenja u stratosferskom sloju.

OZONSKA RUPA

Fotolitičkom razgradnjom tvari koje oštećuju ozonski omotač oslobađaju se radikali klora i broma koji se vežu s atomom kisika iz molekule ozona. Na taj način nastaje molekula kisika i nestabilni spoj koji ubrzo otpušta dobiveni atom kisika a slobodni radikal klora ili broma ponovo je spreman za novu katalitičku reakciju. Moguće je do 100.000 takvih reakcija samo jednog klorovog ili bromovog radikala prije nego što se isperu u troposferu. Znanstvenici su utvrdili da će se ozonski sloj sam oporaviti kada se ukine sva potrošnja tvari koje oštećuju ozonski omotač i smanji koncentracija klora i broma u atmosferi, ali to se ne može postići preko noći. Klorovi i bromovi radikali nastavit će svoje razarajuće djelovanje, a početkom ovog stoljeća očekuje se smanjenje njihove razine u atmosferi. Tek tada će se početi obnavljati ozonski sloj, te se potpuni oporavak predviđa oko 2050. godine.

Od 1928. godine koriste se freoni CFC 11 i CFC 12 u hladnjacima, a 1974. godine dokazano je njihovo štetno djelovanje na ozonski omotač. Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog omotača nad Antartikom pomoću NASA-inog satelita (http://www.nas.nasa.gov/). Najjača oštećenja (stanjenje) ozonskog omotača, takozvana pojava 'ozonskih rupa' vidljiva su nad Antarktikom svako antarktičko proljeće (rujan - listopad), te nad Arktikom u proljeće - ljeto. Stanica za monitoring ozona na Antarktiku utvrdila je kako godišnji gubitak odnosno stanjenje omotača iznosi 30 - 40% a u najgorim slučajevima do 95%. Nad Antarktikom je 2000. godine izmjerena najveća 'rupa' do sada - promjera 30 milijuna četvornih kilometara! Također se NASA satelitima utvrdilo kako ukupni godišnji gubitak ozona iznosi 0,26%. Sjeverno od 35º zemljopisne širine svako proljeće ozonski se sloj stanji za 3 - 5%, a oko 45º (gdje je i Hrvatska) ozonski se sloj u zimskom dijelu godine stanji za 9%. Bez ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač gubilo bi se 3% ozonskog sloja godišnje a da je došlo do udostručavanja potrošnje, godišnji bi gubitak iznosio i do 12%.

Na internet stranicama Državnog hidrometereološkog zavoda svakodnevno se objavljuje UV-indeks za područje Hrvatske i Europe na temelju podataka prognostičkog modela njemačke meteorološke službe.

Tvari koje oštećuju ozonski sloj

Znanstvena su istraživanja dokazala da su tvari koje je čovjek proizveo uzrokom oštećenja ozonskog sloja. Tvari koje sadrže u različitim kombinacijama kemijske elemente klor, fluor, brom, ugljik i vodik, poznatije su pod nazivom tvari koje oštećuju ozonski sloj TOOS a u njih se ubrajaju:

Freoni (klorofluorougljici, CFC) koji se nalaze i koriste u:

  • aerosolima gdje služe kao potisni plin deodoranta, parfema, lakova za kosu, medicinskih preparata, insekticida i sl.,
  • industriji namještaja kao sredstvo za pjenjenje pri proizvodnji pjenastih guma,
  • industriji fleksibilnih i krutih poliuretanskih pjena za termoizolaciju,
  • proizvodnji plastičnih masa,
  • sredstvima za čišćenje i odmašćivanje u elektroindustriji i u domaćinstvima kao otapala,
  • hladnjacima i ledenicama, hladnjačama i drugim rashladnim sustavima, te
  • klima uređajima i toplinskim pumpama.

Haloni koji se koriste prvenstveno u uređajima za gašenje požara i u protupožarnim instalacijama.

Osim freona i halona, ozonski sloj oštećuju:

  • ugljik tetraklorid koji se nalazi u otapalima i sredstvima za čišćenje te u fumigantima,
  • metil bromid koji služi kao sredstvo za fumigaciju tla u staklenicima a kod nas se najviše koristi u proizvodnji presadnica duhana,
  • 1,1,1 triklor etan, odnosno metil kloroform koji se koristi kao otapalo za odmašćivanje strojeva te
  • Nezasićeni klorofluorougljikovodici i nezasićeni bromougljikovodici.

Međunarodni ugovori i provedba u Republici Hrvatskoj

 

MEĐUNARODNI UGOVORI I PROPISI

Kada su postali svijesni činjenice o štetnosti ovih tvari na ozonski omotač, znanstvenici su kroz Ujedinjene narode potaknuli inicijativu kako bi spriječili daljnja oštećenja. Prvi korak u definiranju ovih aktivnosti bila je Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača kojoj je 1985. godine pristupila 21 država Europe obvezujući se da će štiti ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih utjecaja koji mogu nastati uslijed oštećenja ozonskog omotača.

Nakon Bečke konvencije, znanstvenici su dugotrajnim istraživanjima utvrdili koje ljudskim aktivnostima proizvedene tvari oštećuju ozonski omotač, i koliki im je faktor oštećenja ozonskog omotača (ODP faktor). Daljnjom međunarodnom suradnjom znanstvenika, vladinih institucija i nevladinih udruga, 1987. godine u Montrealu je rođen Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Tada su Protokol potpisale 22 zemlje svijeta.

Danas Montrealski protokol broji 197 zemalja članica, od čega su 146 zemlje, s niskom potrošnjom freona i halona, obuhvaćene člankom 5. Protokola. Zemlje s velikom potrošnjom ovih tvari, pretežno razvijene zemlje, ukinule su potrošnju freona i halona – tvari iz Dodatka A Protokola, no uzmemo li u obzir da razvijene zemlje čine svega 20% svjetske potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, vidljivo je kako je ukidanje preostalih 80% ključno za osiguranje očuvanja i oporavka ozonskog omotača. Zemlje iz članka 5. Protokola imaju odgodu od deset godina za ispunjenje obveza Montrealskog protokola.

PROVEDBA MONTREALSKOG PROTOKOLA  U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska se ubrajala u zemlje iz članka 5. Montrealskog protokola, obzirom na potrošnju manju od 0,3 kg po stanovniku tvari iz Dodatka A i potrošnjom manjom od 0,2 kg po stanovniku tvari iz Dodatka B Montrealskog protokola. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je postala zemljom članka 2. Montrealskog protokola.

Potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj od 1990. do 2010. godine (u metričkim tonama) (pdf)

Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je od 8. listopada 1991. godine stranka Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. Dopunu Montrealskog protokola usvojenu u Londonu 29. lipnja 1990. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju dopune Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 11/93). Dopunu Montrealskog protokola usvojenu u Kopenhagenu u studenom 1992. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 1/8/96). Izmjenu Montrealskog protokola usvojenu u Montrealu u rujnu 1997. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 10/00), a Izmjenu Montrealskog protokola usvojenu u Pekingu u prosincu 1999. godine potvrdio je Sabor Republike Hrvatske Zakonom o potvrđivanju izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 12/01).

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nadležno je za provedbu Montrealskog protokola u Republici Hrvatskoj. Prihvaćanjem Montrealskog protokola te njegovih izmjena i dopuna, kako je navedeno, ostvareni su preduvjeti u Republici Hrvatskoj za daljnje djelovanje glede postupnog ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač.

U suradnji s jednom od četiri provedbene agencije Montrealskog protokola, Programom zaštite okoliša Ujedinjenih naroda, Industrija i okoliš (UNEP IE), 1996. godine izrađen je Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač. Nacionalnim programom utvrđena je potrošnja tvari koje oštećuju ozonski omotač, te su predložene mjere i projekti ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je kako Republika Hrvatska ima preduvjete za provedbu ubrzanog ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, uz odgovarajuću stručnu i financijsku pomoć provedbenih agencija Montrealskog protokola.

MEĐUNARODNI UGOVORI

  • Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača
    (Beč, 1985.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.
  • Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1987.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.
  • Dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (London, 1990.)
    Objavljena je u NN-MU br. 11/93, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 13. siječnja 1994.
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Copenhagen, 1992.)
    Objavljena je u NN-MU br. 8/96, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12. svibnja 1996.
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1997.)
    Objavljena je u NN-MU br. 10/00, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7. prosinca 2000., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 14/00.
  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Peking, 1999.)
    Objavljena je u NN-MU br. 12/01, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 24. srpnja 2004.

Propisi

Projekti ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj

PROJEKTI UKIDANJA TVARI KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI SLOJ

Izradom Nacionalnog programa za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj 1996. godine, izračunata je potrošnja TOOS prema gospodarskim sektorima potrošnje, prepoznati su najveći potrošači TOOS, te su utemeljeni projekti provedbom kojih će u Republici Hrvatskoj biti moguće ukidanje potrošnje ovih tvari i prije roka određenog Montrealskim protokolom.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOIE) nadležno je za provedbu Montrealskog protokola u Republici Hrvatskoj. Prihvaćanjem Montrealskog protokola te njegovih izmjena i dopuna ostvareni su preduvjeti u Republici Hrvatskoj za daljnje djelovanje glede postupnog ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj.

U suradnji s jednom od četiri provedbene agencije Montrealskog protokola, Programom zaštite okoliša Ujedinjenih naroda, Industrija i okoliš (UNEP IE), 1996. godine izrađen je Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj. Nacionalnim programom utvrđena je potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj, te su predložene mjere i projekti koji vode njihovom postupnom ukidanju u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je kako Republika Hrvatska ima preduvjete za provedbu ubrzanog ukidanja potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj, uz odgovarajuću stručnu i financijsku pomoć provedbenih agencija Montrealskog protokola.

Do danas je temeljem Nacionalnog programa odobrena provedba šesnaest projekata.

Završeni su sljedeći projekti:

  1. Institucijsko osnaživanje u svrhu provedbe Montrealskog protokola u Republici Hrvatskoj (u suradnji s UNEP DTIE), faza 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8;
  2. Postupno ukidanje freona 11 pri proizvodnji fleksibilnih poliuretanskih pjena u ORIOLIK d.d. (u suradnji s UNIDO);
  3. Postupno ukidanje freona u PLIVI d.d. (u suradnji s UNIDO);
  4. Demonstracijski projekti za korištenje alternativnih načina uzgoja presadnica duhana, bez korištenja metil bromida (u suradnji s UNIDO);
  5. Projekt ukidanja potrošnje metil bromida pri proizvodnji presada duhana (u suradnji s UNIDO);
  6. Gospodarenje rashladnim sredstvima (u suradnji s UNIDO);
  7. Potpuno ukidanje potrošnje CFC-a (klorofluorougljika) u RH (u suradnji s UNIDO);
  8. Uspostava Nacionalne banke halona (u suradnji s GTZ);
  9. Radionica i obuka u sektoru otapala (UNIDO);
  10. Regionalni pokazni projekt za zamjenu rashladnih uređaja koji koriste CFC (klorofluorougljike) - 'CHILLERI';
  11. Pripremni projekt za ukidanje potrošnje HCFC-a (klorofluorougljikovodika) u RH (u suradnji s UNIDO);
  12. Pripremni projekt za ukidanje potrošnje HCFC-141b iz proizvodnje poliuretanskih pjena u RH;
  13. Ukidanje potrošnje HCFC-141b iz proizvodnje poliuretanskih pjena u tvrtki PAVUŠIN d.o.o. (suradnja s UNIDO);
  14. Ukidanje potrošnje HCFC-141b iz proizvodnje poliuretanskih i integriranih pjena u tvrtki POLI-MIX d.o.o. (suradnja s UNIDO-om i Italijom);
  15. Ukidanje potrošnje HCFC-a u Republici Hrvatskoj (suradnja s UNIDO-om);
  16. Projekt 'Regionalna strategija za prikupljanje, prijevoz i uništavanje tvari koje oštećuju ozonski sloj' za tri zemlje s niskom potrošnjom (Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Crna Gora).


NACIONALNI PROGRAM ZA POSTUPNO UKIDANJE POTROŠNJE TVARI KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI SLOJ

Country Programme for the Phase-out of Ozone Depleting Substances; Broj projekta: IM/0902-95-43

Ovim projektom prepoznati su najveći potrošači tvari koje oštećuju ozonski sloj te utvrđeni projekti postupnog ukidanja potrošnje tih tvari.

Dana 22. siječnja 1996. godine Vlada Republike Hrvatske prihvatila je Prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora i sklapanje Sporazuma o projektu 'Izrada nacionalnog programa za postupno ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj', te ovlastila v.d. ravnatelja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša za potpisivanje Sporazuma. Za provođenje sporazuma dužna je brinuti se Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša (KLASA: 351-01/93-01/03, URBROJ: 5030114-96-1), odnosno od 2000. MZOPU.

Od potpisivanja Sporazuma o projektu 'Izrada nacionalnog programa za postupno ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj' do danas Multilateralni fond za provedbu Montrealskog protokola odobrio je sredstva za provedbu sljedećih projekata (ovi su projekti obuhvaćeni Nacionalnim programom): 'Institucijsko osnaživanje u svrhu provedbe Montrealskog protokola u Republici Hrvatskoj', 'Ukidanje potrošnje freona u Plivi d.d.', 'Ukidanje potrošnje CFC-11 u Oriolik d.d.', 'Ukidanje potrošnje metil bromida pri proizvodnji presadnica duhana' (demonstracijski i provedbeni projekt), 'Gospodarenje rashladnim sredstvima', 'Potpuno ukidanje potrošnje CFC-a u RH', 'Uspostava nacionalne banke halona', 'Radionica i obuka u sektoru otapala' te 'Pokazni projekt za zamjenu rashladnih uređaja sa CFC (chilleri)'.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za atmosferu i gospodarenje otpadom, Odjel za zaštitu klime i ozonskog sloja, zadužen je za provedbu projekata utvrđenih Nacionalnim programom. Projekt je dovršen u studenom 1996. godine, a planirana je provedba prepoznatih projekata do 2000., odnosno po potrebi i duže.


POSTUPNO UKIDANJE FREONA 11 PRI PROIZVODNJI FLEKSIBILNIH POLIURETANSKIH PJENA U TVRTKI ORIOLIK d.d.

Phasing out CFC-11 at ORIOLIK flexible polyurethane foam plant; Broj projekta: MP/CRO/97/079.

Projektom je uklonjen stari sustav i korištenje CFC-11 kao sredstvo za napuhivanje te je uveden metilen klorid, tvar koja ne oštećuje ozonski sloj.

Projekt je pokrenut kroz suradnju između UNIDO (United Nations Industrial Development Organisation), tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i tvrtke ORIOLIK d.d., a temeljem Nacionalnog programa za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj.

Tvrtka ORIOLIK d.d. ovim je projektom uspješno ukinula potrošnju 25 tona tvari CFC-11, čime je znatno smanjena ukupna potrošnja ove tvari u Republici Hrvatskoj.

Sporazum o primjeni postupaka projekta između UNIDO i Oriolika d.d. potpisali su ispred UNIDO-a voditelj projekta Milan Demko, ispred tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša načelnica Odjela za zaštitu zraka Jasenka Nećak, te ispred Oriolik d.d. voditelj proizvodnje Andrija Jagodar.

Priprema projekta započela je u travnju, a projekt je odobren u svibnju 1997. godine. Projekt je dovršen u listopadu 1998. godine.

Projekt je ostvaren u cijelosti; uklonjen je stari sustav i korištenje CFC-11, montirana je sva ugovorena i planirana oprema, probnom proizvodnjom s novom tvari dobivene su pjene koje zadovoljavaju zahtjevima, ugrađena je ventilacija za odvodnju para od proizvodnje čime su zaštićeni radnici, što je potvrđeno atestom.

Projekt je proveden u dvije faze:

  • sustav ventilacije postavljen je uz pomoć tvrtke EX COMPACTO iz Slavonskog Broda, a
  • montaža pumpnog sustava s uređajem za hlađenje isporučena je od tvrtke BEAMECH iz Velike Britanije

POSTUPNO UKIDANJE FREONA U TVRTKI PLIVA d.d.

Phasing out CFCs at PLIVA d.d.; Broj projekta: MP/CRO/97/118

Projektom je ukinuta potrošnja mješavina freona 11 i 12 pri proizvodnji kozmetičkih aerosolnih doza.

Projekt je pokrenut u suradnji između UNIDO (United Nations Industrial Development Organisation), tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i tvrtke PLIVA d.d., a temeljem Nacionalnog programa za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski sloj.

Tvrtka PLIVA d.d. ovim je projektom ukinula potrošnju 10,6 tona freona CFC-11 i CFC-12, čime se znatno smanjila ukupna potrošnja ovih tvari u Republici Hrvatskoj.

Provedbena agencija za ovaj projekt bila je UNIDO iz Beča u suradnji s tvrtkom Pliva d.d., a koordinator tadašnja Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

Priprema projekta započela je u travnju, a projekt je odobren u svibnju 1997. godine, a završen u prosincu 1999.

Pliva d.d. je jedini proizvođač aerosolnih doza u Republici Hrvatskoj koji koristi mješavinu CFC-11 i CFC-12. Godišnja proizvodnja iznosi 147 000 aerosolnih doza godišnje. Projektom je zamijenjena potrošnja CFC-a s propan/butan mješavinom, za što je bilo potrebno postaviti novi sustav proizvodnje, skladište plina, te mjere zaštite uključujući kontrolu ispuštanja.


POKAZNI PROJEKT: TRI ALTERNATIVE UPORABI METIL BROMIDA U PROIZVODNJI DUHANA, POIMENICE: SOLARIZACIJA S BIORASKUŽIVANJEM, UPORABA NISKIH DOZA KEMIKALIJA I SUSTAV HIDROPONA, U SKLADU S PROGRAMOM INTEGRALNE ZAŠTITE BILJA

Demonstration project-Three alternatives to the use of methyl bromide in tobacco production; namely: Solarization plus biofumigation, the use of low-dose chemicals, and non-soil cultivation, all in combination with an integrated pest management programme

Broj projekta: MP/CRO/98/058

Projektom je prepoznat hidroponski način uzgoja presadnica duhana kao najprimjenjivija alternativa metil-bromidu u našim agro-ekološkim uvjetima.

Projekt je pokrenula tadašnja Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša u suradnji s Multilateralnim fondom za provedbu Montrealskog protokola, odnosno njegovom provedbenom agencijom UNIDO (United Nations Industrial Development Organisation).

Duhanske tvrtke: Duhan d.d., Rovita d.o.o., Viržinija d.d. i Duhanprodukt d.d. bili su korisnici ovog projekta. Cilj projekta je bio pomoći ovim tvrtkama prepoznati najučinkovitiji način uzgoja presada duhana, bez metil bromida, čime je u potpunosti ukinuti godišnja potrošnja od 30 tona ove tvari u Republici Hrvatskoj.

Provedbena agencija za ovaj projekt je UNIDO iz Beča u suradnji s Institutom za zaštitu bilja Republike Hrvatske i Duhanskim institutom, a koordinator je bila tadašnja Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

Priprema projektnog zadatka započela je u travnju te je projektni zadatak od strane Multilateralnog fonda odobren u svibnju 1998. godine. Projekt je dovršen u ožujku 2001.

S obzirom da je proizvodnja duhana jedina grana proizvodnje u Republici Hrvatskoj koja koristi metil bromid, potpuno je ukinuta potrošnje ove tvari prije roka određenog Montrealskim protokolom.


UKIDANJE POTROŠNJE METIL BROMIDA U PROIZVODNJI PRESADNICA DUHANA

Phase out of Methyl Bromide in Tobacco Seedlings; Broj projekta: MP/CRO/01/215

Projektom je uspostavljen hidroponski način uzgoja presadnica duhana, čime je ukinuta godišnja potrošnja od 30 tona tvari metil bromid.

Projekt je pokrenulo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja u suradnji s Multilateralnim fondom za provedbu Montrealskog protokola, odnosno njegovom provedbenom agencijom UNIDO (United Nations Industrial Development Organisation).

Duhanske tvrtke: Duhan d.d., Rovita d.o.o., Viržinija d.d. i Duhanprodukt d.d. bilu su korisnici ovog projekta. Cilj projekta je bio pomoći tvrtkama pri prelasku na hidroponski način uzgoja presada duhana, čime je u potpunosti ukinuta godišnja potrošnja od 30 tona metil bromida u Republici Hrvatskoj.

Provedbena agencija za ovaj projekt je bila UNIDO iz Beča u suradnji s Institutom za zaštitu bilja Republike Hrvatske i Duhanskim institutom, a koordinator je bilo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Projekt je započet u svibnju 2002. godine, a dovršen u prosincu 2006. godine.

S obzirom da je proizvodnja duhana jedina grana proizvodnje u Republici Hrvatskoj koja koristi metil bromid, potpuno je ukinuta potrošnja ove tvari prije roka određenog Montrealskim protokolom.

GOSPODARENJE RASHLADNIM SREDSTVIMA

Refrigerant Management Plan; Broj projekta: MP/CRO/98/020

Projektom se uspostavljen sustav prikupljanja i recikliranja klorofluorovodika (CFC) u sektoru rashladnih i klimatizacijskih uređaja.

Projekt je pokrenula tadašnja Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, a nastavak projekta Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja u suradnji s Multilateralnim fondom za provedbu Montrealskog protokola, odnosno njegovom provedbenom agencijom UNIDO (United Nations Industrial Development Organisation). Priprema za nastavak projekta ("RMP Update Strategy in Croatia") radi se u bilateralnoj suradnji s Institutom za okoliš iz Stockholma (Stockholm Environment Institute - SEI).

Projekt je podijeljen na tri cjeline:

  • uspostava sustava prikupljanja i recikliranja freona,
  • obuka djelatnika carinske službe, te
  • obuka servisera rashladnih i klimatizacijskih uređaja.

Provedbena agencija za ovaj projekt je bila UNIDO iz Beča u suradnji s Centrom za transfer tehnologije pri Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Agencijom za posebni otpad d.o.o. i Carinskom upravom Ministarstva financija, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Projektom su osnovana tri centra za prikupljanje i recikliranje freona, izvršena obuka 600 servisera rashladnih i klimatizacijskih uređaja te obuka djelatnika carinske službe. Time su uspostavljeni temelji za sprječavanje nezakonitog trgovanja tvarima koje oštećuju ozonski sloj, te uspostave mreže prikupljanja i recikliranja freona.


POTPUNO UKIDANJE POTROŠNJE CFC-a U REPUBLICI HRVATSKOJ

Terminal Phase-out Management Plan; Broj projekta: MP/CRO/03/033

Projektom je pravovremeno, održivo i isplativo ukinuta potrošnja klorofluorovodika (CFC-a) u Republici Hrvatskoj do 1. siječnja 2006. godine.

Projekt je odobren u travnju 2003. godine na 39. sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda za provedbu Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča i Institut za okoliš iz Stockholma (SEI) u suradnji s Ministarstvom znanosti obrazovanja i sporta, APO d.o.o. usluge zaštite okoliša i Fakultetom strojarstva i brodogradnje, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Projekt obuhvaća provedbu slijedećih aktivnosti i međusobno povezanih mjera:

  • poboljšanje stručnosti postojeće radne snage
  • poboljšanje obuke u strukovnim školama
  • izradu Koda dobre prakse
  • uspostavu sustava oporabe klorofluorougljika (CFC-a)
  • ciljane informacije - promidžbene aktivnosti za građanstvo, servisere i centre
  • izrada nove Uredbe o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

Provedbom projekta ostvareno je slijedeće:

  • 830 servisera završilo je seminar prema programu „Gospodarenje rashladnim sredstvima“
  • 8 strukovnih škola opremljeno je demonstracijskom opremom za obuku učenika
  • izrađeni su materijali za obuku u strukovnim školama
  • 16 profesora strukovnih škola završilo je obuku
  • izrađen je i distribuiran Kod dobre prakse
  • nova uredba o Tvarima koje oštećuju ozonski sloj (NN 120/05) stupila je na snagu u listopadu 2005. godine


USPOSTAVA NACIONALNE BANKE HALONA

Sectoral phase out program: 'Establishing a halon bank for Croatia'; Broj projekta: CRO/HAL/43/TAS/24

Projektom je uspostavljen centar za prikupljanje i recikliranje halona u protupožarnim uređajima

Projekt je pokrenulo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Projekt je započeo pripremnom fazom u okviru koje je 2003. godine održana radionica „Uspostava nacionalne banke halona“ u tvrtci Pastor inženjering d.d., na kojoj su sudjelovali svi relevantni korisnici halona u RH.

U nastavku projekta raspisan je natječaj, odabrana tvrtka iz protupožarnog sektora, isporučen je opreme i tehnička pomoć u vidu radionica za obuku djelatnika.

Projekt je podijeljen na dvije cjeline:

  1. Uspostava prikupljanja i recikliranja za halon 1211 i 1301
  2. Tehnička pomoć protupožarnom sektoru

Provedbena agencija za ovaj projekt je bila GTZ Proklima (Njemačko društvo za tehničku suradnju), a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Projektom je odabrana tvrtka iz protupožarnog sektora putem javnog natječaja koja je nacionalni centar - banka za prikupljanje i recikliranje halona, dok se oporaba istih vrši u inozemstvu. Značaj ovog projekta ogleda se u činjenici da je prema odredbama Montrealskog protokola od 1. siječnja 2010. godine u Republici Hrvatskoj zabranjena potrošnja halona, osim za kritične namjene za što se u okviru aktivnosti banke čuvaju odgovarajuće količine halona. Navedeno u praksi za sve korisnike postojećih protupožarnih sustava znači obvezu prikupljanja halona iz istih, te njihovu zamjenu alternativnim tvarima koje nisu štetne za ozonski sloj. Haloni koji nije moguće reciklirati ili oporabiti u konačnici će kao opasan otpad biti upućeni na uništavanje u odgovarajuću spalionicu u inozemstvu.


OBUKA I RADIONICA U SEKTORU OTAPALA

Training and awareness workshop in solvents (CTC) sector; Broj projekta: MP/CRO/05/001

U okviru projekta, na Plitvičkim jezerima je 27. i 28. lipnja 2006. godine održana obuka i radionica za korisnike otapala (ugljik tetraklorid i metil kloroform) koja oštećuju ozonski sloj

Projekt je odobren u travnju 2005. godine na 45. sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda za provedbu Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Projekt se sastojao od dvije faze:

  1. Prikupljanje podataka i izrada studije o potrošnji otapala koja oštećuju ozonski sloj za razdoblje 2002. - 2004. godine
  2. Održavanja dvodnevne obuke i radionice

Radionica je imala slijedeće ciljeve:

  • prikazati rezultate studije o potrošnji ozonu štetnih otapala po sektorima u RH
  • istaknuti zajedničku problematiku korisnika navedenih tvari
  • pružiti korisne tehničke informacije u smislu rješavanja njihovih problema
  • prikazati sažetak značajnih pitanja vezanih uz zdravlje i sigurnost
  • povećati i osnažiti kapacitet tijela državne uprave iz nadležnosti zaštite okoliša u smislu pružanja savjeta o mogućnostima ulaganja u zamjenske tehnologije, kako bi ukidanje potrošnje ozonu štetnih otapala bilo u rokovima koje propisuje Montrealski protokol.

Zaključeno je kako Republika Hrvatska ima vrlo nisku potrošnju organskih otapala štetnih ozonskom sloju, isključivo korištenih u analitici voda (tetraklormetan), te da nisu utvrđeni značajniji potrošači u industrijskom sektoru. U analitici vode za piće još nije razvijena metoda dovoljne osjetljivosti koja bi koristila zamjenske tvari. Količine tetraklorougljika za primjenu u analitičke hrvatskom tržištu dostatne su za otprilike 10 godina.


REGIONALNI POKAZNI PROJEKT ZA ZAMJENU RASHLADNIH UREĐAJA KOJI KORISTE CFC (klorofluorougljike) - 'CHILLERI'

Broj projekta: MP/RER705/010

Projektom je napravljena zamjena uređaja za hlađenje koji kao rashladno sredstvo koriste klorofluorougljike (CFC) - (chilleri), te su umjesto istih instalirani uređaji koji koriste zamjenske tvari koje ne oštećuju ozonski sloj.

Projekt je odobren u prosincu 2005. na 47 sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Projekt je podijeljen u dvije faze:

  1. Prikupljanje podataka i izrada studije o instaliranim uređajima u RH koji kao rashladno sredstvo koriste klorofluorougljike (CFC) – centrifugalni čileri
  2. Zamjena rashladnih uređaja novim koji koriste zamjenske tvari

Cilj projekta je bio ukinuti potrošnju tvari koje oštećuju ozonski sloj (klorofluorougljici), te ujedno ostvariti veću energetsku učinkovitost.


PRIPREMNI PROJEKT ZA UKIDANJE POTROŠNJE HCFC-a (hidroklorofluorougljika) U RH

Preparation of an HCFC phase-out management plan for Croatia; Broj projekta: CRO/PHA/55/PRP/31

Projekt je odobren u srpnju 2008. na 55. sastanku Izvršnog odobora Multilateralnog fonda za provedbu Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Zadatak projekta je bio izraditi sveobuhvatnu strategiju za postizanje ciljeva za ukidanje potrošnje HCFC-a. Izrađen je prijedlog koji će poslužiti pri izradi zakonske regulative koja će regulirati promet HCFC-ima kroz uvozne kvote i kontrolu cijena, primjenu provedbenog plana, dostupnost zamjenskih tvari i tehnologija te koordinaciju s ostalim relevantnim zakonskim odrednicama. Projekt također prikazuje korake potrebne za ispunjavanje obveza Montrealskog protokola o ukidanju potrošnje HCFC-a na svim razinama: proizvodnja, servisni sektor, edukacija, legislativa.

PRIPREMNI PROJEKT ZA UKIDANJE POTROŠNJE HCFC-141b IZ PROIZVODNJE POLIURETANSKIH PJENA U RH

Preparation for the phase-out of HCFC-141b in polyurethane foam production; Broj projekta: CRO/FOA/57/PRP/33

Projekt je odobren u travnju 2009. godine na 57. sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda za provedbu Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Zadatak projekta je prikupiti potrebne podatke o količinama HCFC-a koji se koristi u proizvodnji poliuretanskih pjena, definirati specifičnosti proizvodnje i predložiti najbolje načine prilagodbe. Projekt će osigurati tvrtkama koje se bave proizvodnjom poliuretanskih pjena konzultiranje s međunarodnim stručnjacima u području proizvodnje pjena kako bi prilagodba njihovih proizvodnih linija bila optimalna.


UKIDANJE POTROŠNJE HCFC-141b IZ PROIZVODNJE POLIURETANSKIH PJENA U TVRTKI Pavušin d.o.o.

Phase-out of HCFC-141b from the manufacturing of PU rigid foam at PAVUSIN Broj projekta: CRO/FOA/59/INV/34

Projektom se ukida potrošnja HCFC-141b kao napuhavajućeg sredstva u proizvodnji poliuretanskih pjena u tvrtki Pavušin d.o.o. i zamjenjuje se n-pentanom.

Projekt je odobren u studenom 2009. godine na 59. sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda za provedbu Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Ovim projektom direktno će se smanjiti potrošnja HCFC-141b u Hrvatskoj za 17.73 MT, doprinoseći tako obvezama Montrealskog protokola o ukidanju potrošnje HCFC-a.

INSTITUCIJSKO OSNAŽIVANJE U SVRHU PROVEDBE MONTREALSKOG PROTOKOLA U REPUBLICI HRVATSKOJ (u suradnji s UNEP IE)

1997.-2015.

Institutional Strengthening for the Implementation of the Montreal Protocol in Croatia

Projekt je pokrenut kroz suradnju između UNEP IE i tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša -Projekt je ispred Vlade Republike Hrvatske u travnju 1997. godine potpisao dr. Ante Kutle, ravnatelj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, a u ime Programa zaštite okoliša Ujedinjenih naroda gospodin E. F. Ortega, šef Odjela uprave programa financiranja.

Od tada je projekt produživan na razdoblja od dvije godine. Dopunu sporazuma o navedenom projektu potpisao je, zaključkom Vlade RH od 26.10.2000., g. Božo Kovačević, ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Trenutno je u tijeku provedba VII. i  VIII. faze 

Zadaci projekta su sljedeći:

  • Provedba, praćenje i evaluacija odobrenih projekata uključujući nacionalni plan kao i planove ukidanja CFC- a i HCFC- a;
  • Prikupljanje i obrada informacija o potrošnji tvari koje oštećuju ozonski sloj (TOOS);
  • Nacionalna kampanja osvješćivanja javnosti o zaštiti ozonskog sloja;
  • Širenje informacija o novim tehnologijama i zamjenama za TOOS;
  • Pomoć pri donošenju odluka vezanih za pitanje ozona te unapređenje sustava nadzora TOOS- a;
  • Podnošenje izvješća o napretku i financijskog izvješća UNEP DTIE-u;
  • Podnošenje Tajništvu za ozon godišnjeg izvješća o potrošnji i proizvodnji TOOS-a;
  • Podnošenje Vijeću Multilateralnog fonda godišnjeg izvješća o provedbi programa za zemlju;
  • Uvođenje mjera za sprječavanje nezakonitog trgovanja TOOS- om;
  • Umrežavanje i suradnja s nacionalnim dionicima;
  • Sudjelovanje na sastancima Montrealskog protokola i ECA mreže.

UKIDANJE POTROŠNJE HCFC-141b IZ PROIZVODNJE POLIURETANSKIH I INTEGRIRANIH PJENA U TVRTKI Poli-mix d.o.o.

Phase-out of HCFC-141b from the manufacturing of PU rigid and integral skin foam at POLI-MIX company

Projektom se ukida potrošnja HCFC-141b kao napuhavajućeg sredstva u proizvodnji pjena u tvrtki Poli-mix d.o.o. i zamjenjuje se tehnologijom koja se bazira na upotrebi vode.

Projekt je odobren u svibnju 2010. godine na 60. sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda za provedbu Montrealskog protokola. Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Ovim projektom direktno će se smanjiti potrošnja HCFC-141b u Hrvatskoj za 16 MT, doprinoseći tako obvezama Montrealskog protokola o ukidanju potrošnje HCFC-a.


UKIDANJE POTROŠNJE HCFC-a U REPUBLICI HRVATSKOJ

HCFC Phase out management plan (HPMP) in Croatia

Projekt je odobren na 61. sastanku Izvršnog odbora Multilateralnog fonda Montrealskog protokola održanom u Montrealu, Kanada od 05. do 09. srpnja 2010. godine.

Provedbena agencija je Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) iz Beča, a koordinator je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. 

Ovaj projekt je  ubrzao ukidanje potrošnje HCFC-a za 26 godine prije zacrtanih rokova prema Montrealskom protokolu.

Provedene aktivnosti:

  • pomoć za izradu zakona, uredbi, pravilnika,
  • trening 8 nacionalnih predavača po standardima EU
  • nabava opreme i uređaja za centre za obuku
  • trening osoblja RRR centara
  • nabava identifikatora za carinu i centre za obuku
  • zamjena uređaja koji sadrže HCFC-e (suradnja s FZOEU)
  • uređaji su zamijenjeni u ustanovama,  institucijama, bolnicama
  • obuka carinika
  • obuka inspektora zaštite okoliša
  • nabava uređaja s novim tehnologijama za srednje strukovne škole
  • obuka nastavnika srednjih strukovnih škola
  • tisak priručnika za servisere rashladnih i klimatizacijskih uređaja

 

PROJEKT 'REGIONALNA STARTEGIJA ZA PRIKUPLJANJE, PRIJEVOZ I UNIŠTAVANJE TVARI KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI SLOJ ZA TRI ZEMLJE S NISKOM POTROŠNJOM' (BiH, Hrvatska i Crna Gora)

Izvršni Odbor Multilaterlanog fonda za provedbu Montrealskog protokola je na 69. sjednici odobrio pilot projekt 'Prikaz regionalne strategije za gospodarenje i zbrinjavanje TOOS otpada u ECA regiji'. Cilj projekta je zbrinjavanje 29,07 metričkih tona otpada koji sadrži TOOS prikupljenih u trima navedenim zemljama.

MLF je osigurao sredstva za financiranje:

  • uništavanja TOOS-a, ishođenje dozvola za izvoz, analizu plina i nabavu spremnika za skladištenje i prijevoz plina
  • na taj način ušteđena su znatna sredstva koja bi se inače za iste procese trebala financirati sredstvima FZOEU.

Upute serviserima za dobivanje dozvole i upis u registar

Tvrtkama i obrtima koji servisiraju samo klimatizacijske uređaje u motornim vozilima sukladno članku 26. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka ('Narodne novine', br. 47/14) nije potrebna dozvola Ministarstva već samo upis u Registar pravnih i fizičkih osoba - obrtnika koje se bave djelatnošću uvoza/izvoza, stavljanja na tržište kontroliranih tvari i/ili fluoriranih stakleničkih plinova, servisiranja, obnavljanja i oporabe tih tvari.

Temeljem čl. 67. Zakona o zaštiti zraka ('Narodne novine', br. 130/11) i članka 26., stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka ('Narodne novine', br. 47/14) pravna ili fizička osoba – obrtnik može, ako ishodi dozvolu Ministarstva, obavljati djelatnost prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i servisiranja sljedećih uređaja i opreme koji sadrže kontrolirane tvari ili fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise (u daljnjem tekstu: dozvola):

  • rashladni i klimatizacijski uređaji i oprema te dizalice topline, isključujući te uređaje i opremu u motornim vozilima,
  • nepokretni protupožarni sustavi i aparati za gašenje požara

Zahtjev za izdavanje dozvole i produženje dozvole za obavljanje djelatnosti prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja rashladnih i klimatizacijskih uređaja i opreme, dizalica topline koji sadrže kontrolirane tvari ili fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise možete preuzeti ovdje.

Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.


Uz Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti servisiranja i isključivanja iz uporabe rashladnih i klima uređaja potrebno je dostaviti sljedeće: 

  • upravnu pristojbu od 35 kuna državnih biljega (zalijepiti biljege na zahtjev za izdavanje dozvole)
  • izjavu o posjedovanju uređaja za prikupljanje rashladne tvari iz rashladnih i klimatizacijskih uređaja (uz priloženi račun i certifikat uređaja, a ukoliko niste u mogućnosti pribaviti račun potrebno je dostaviti presliku o upisu uređaja u knjigu osnovnih sredstava)
  • izvadak iz obrtnog registra ili izvadak iz sudskog registra, ne starije od šest mjeseci (original ili preslika) ili preslika obrtnice
  • uvjerenje o položenom stručnom ispitu za zaposlene radnike koji rukuju s kontroliranim tvarima i fluoriranim stakleničkim plinovima (preslika)
  • elektronički zapis ili potvrdu o radnom stažu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za djelatnika na kojeg je uvjerenje

Temeljem članka 67. stavka  6. Zakona o zaštiti zraka (Narodne novine 130/11, 47/14) zahtjev za produženje dozvole mora se podnijeti najranije četiri mjeseca, a najkasnije dva mjeseca prije isteka roka na koji je dozvola izdana.

Upute serviserima za upis u Registar sukladno Zakonu o zaštiti zraka

Zahtjev za upis u Registar pravnih i fizičkih osoba - obrtnika koje se bave djelatnošću uvoza/izvoza, stavljanja na tržište kontroliranih tvari i/ili fluoriranih stakleničkih plinova, servisiranja, obnavljanja i oporabe tih tvari možete preuzeti ovdje.

Za elektroničko popunjavanje dokument preuzimite ovdje.

Ako je tvrtka ili obrt već upisana u Registar i dobila je potvrdu s registarskim brojem, ne treba prilikom produženja dozvole ponovo podnositi zahtjev za upis u Registar.
 
Ukoliko pravna ili fizička osoba - obrtnik posjeduje dozvolu Ministartstva uz Zahtjev za upis u Registar potrebno je dostaviti sljedeće:

  • popunjeni OBRAZAC REG

OBRAZAC REG možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.


Ukoliko pravna ili fizička osoba - obrtnik ne posjeduje dozvolu Ministartstva uz Zahtjev za upis u Registar potrebno je dostaviti sljedeće:

  • popunjeni OBRAZAC REG
  • izvadak iz obrtnog ili izvadak iz sudskog registra, ne starije od šest mjeseci (original ili ovjerena preslika kod javnog bilježnika) ili ovjerenu presliku obrtnice

Ukoliko pravna ili fizička osoba - obrtnik ne posjeduje dozvolu Ministartstva, a obavlja djelatnost prikupljanja kontroliranih tvari i/ili fluoriranih stakleničkih plinova iz klimatizacijskih sustava u motornim vozilima uz Zahtjev za upis u Registar potrebno je dostaviti sljedeće:

  • ispunjeni obrazac REG
  • izjavu o posjedovanju uređaja za prikupljanje rashladne tvari iz rashladnih i klimatizacijskih uređaja (uz priloženi račun i certifikat uređaja, a ukoliko niste u mogućnosti pribaviti račun potrebno je dostaviti presliku o upisu uređaja u knjigu osnovnih sredstava)
  • uvjerenje o položenom stručnom ispitu za zaposlene radnike koji rukuju s kontroliranim tvarima i fluoriranim stakleničkim plinovima (preslika)
  • elektronički zapis ili potvrdu o radnom stažu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za djelatnika na kojeg je uvjerenje

Svi traženi dokumenti dostavljaju se na adresu Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Radnička cesta 80, 10000 Zagreb.

Za sve dodatne informacije posjetite web stranice Ministartsva zaštite okoliša i energetike ili se obratite radnim danom od 9 do 11 sati na sljedeće brojeve:
 
Tel:  +385 1 3717 233
Fax: +385 1 3717 135 

Popis pravnih i fizičkih osoba-obrtnika koje se bave djelatnošću uvoza/izvoza i stavljanja na tržište kontroliranih tvari i/ili fluoriranih stakleničkih plinova, servisiranja, obnavljanja i oporabe tih tvari

Popis ovlaštenih osoba koje posjeduju uvjerenje za obavljanje djelatnosti prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja opreme i uređaja koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluorirane stakleničke plinove

Centri za izobrazbu servisera

Ministarstvo zaštite okoliša prirode je izdalo suglasnost Hrvatskoj udruzi za rashladnu, klima tehniku i dizalice topline (HURKT), OIB: 64803582302, Zagreb, Ivana Lučića 5, za provođenje programa izobrazbe za područje rashladnih i klimatizacijskih uređaja, dizalica topline te klimatizacijskih sustava u motornim vozilima.

HURKT je ovlašteni nositelj programa izobrazbe za sljedeće programe:

Nepokretni rashladni i klimatizacijski uređaji te dizalice topline

  • Kategorija I – djelatnost prikupljanja, provjere propuštanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja rashladnih i klimatizacijskih uređaja te dizalica topline koji sadrže tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluorirane stakleničke plinove ili o njima ovise
  • Kategorija II – djelatnost provjere propuštanja rashladnih i klimatizacijskih uređaja i opreme te dizalica topline koji sadrže 3 kilograma ili više, ili u slučaju hermetički zatvorenih sustava 6 kilograma ili više tvari koji oštećuju ozonski sloj ili fluoriranih stakleničkih plinova, a koja ne uključuje djelatnosti prekidanja kruga kojima struji ili u kojima se nalaze radne tvari, te djelatnosti prikupljanja, ugradnje i održavanja ili servisiranja rashladnih i klimatizacijskih uređaja i opreme te dizalica topline koji sadrže manje od 3 kilograma ili u slučaju hermetički zatvorenih navedenih sustava manje od 6 kilograma tih tvari
  • Kategorija III – djelatnost prikupljanja tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluoriranih stakleničkih plinova iz rashladnih i klimatizacijskih uređaja i opreme te dizalica topline koji sadrže manje od 3 kilograma ili u slučaju hermetički zatvorenih navedenih sustava manje od 6 kilograma tih tvari
  • Kategorija IV – djelatnost provjere propuštanja rashladnih i klimatizacijskih uređaja i opreme te dizalica topline koji sadrže 3 kilograma ili više kontroliranih tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova ili o njima ovise, ili u slučaju hermetički zatvorenih sustava 6 kilograma ili više tvari koji oštećuju ozonski sloj ili fluoriranih stakleničkih plinova,a koja ne uključuje djelatnosti prekidanja kruga kojima struji ili u kojima se nalaze radne tvari

Klimatizacijski sustavi u motornim vozilima (MAC)

Prikupljanje tvari koje oštećuju ozonski sloj ili fluoriranih stakleničkih plinova iz klimatizacijskih sustava u motornim vozilima.

Obrazac za prijavu za pristupanje stručnom ispitu (docx)

Dodatne informacije o programu obuke možete pronaći na:
http://www.hurkt.hr/

 

 

Centri za prikupljanje, obnavljanje i oporabu kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova i centar za prikupljanje i obnavljanje halona

 

CENTRI ZA PRIKUPLJANJE, OBNAVLJANJE I OPORABU KONTROLIRANIH TVARI I FLUORIRANIH STAKLENIČKIH PLINOVA IZ RASHALDNIH I KLIMATIZACIJSKIH UREĐAJA

U Zagrebu je početkom 2010. godine otvoren Centar za prikupljanje, obnavljanje i oporabu tvari koje oštećuju ozonski sloj, tzv. kontroliranih tvari i zamjenskih tvari. Centar je uz sve potrebne dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na adresi Ulica Josipa Lončara 3/1 otvorila tvrtka CIAK d.o.o. Centar u Splitu se nalazi u okviru tvrtke Frigomotors d.o.o., Dugopoljska 35, 21204 Dugopolje, a centar u Rijeci u okviru tvrtke IND-EKO d.o.o., Korzo 40, 51000 Rijeka.

Republika Hrvatska izradila je 1996. Nacionalni program za postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač, na temelju kojeg je do danas odobrena provedba trinaest projekata, od kojih je njih 10 završeno. Svi oni imaju za cilj potpuno ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj najkasnije do kraja 2015. godine. Potrošnja tih tvari u Republici Hrvatskoj stalno se smanjuje, te je u 2008. godini iznosila 102,86 tona, što predstavlja značajno smanjenje u odnosu na potrošnju iz 1990. godine koja je iznosila 1256 tona. Budući da se Republika Hrvatska ubraja u države s niskom potrošnjom TOOS, njihova bi potrošnja mogla biti ukinuta i prije zadanih rokova.

Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Narodne novine 120/05), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva propisalo je da sve pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti rukuju tvarima koje oštećuju ozonski sloj, poput servisera uređaja za hlađenje, klimatizaciju, dizalica topline, sustava za zaštitu od požara i aparata za gašenje požara moraju biti registrirani i imati dozvolu Ministarstva. Do danas je za te poslove u Hrvatskoj registrirano 1500 pravnih i fizičkih osoba.

Sukladno spomenutoj Uredbi, Centar za obavljanje djelatnosti prikupljanja, obnavljanja i oporabe kontroliranih i zamjenskih tvari dužan je preuzeti prikupljene tvari od servisera rashladnih i klimatizacijskih uređaja u odgovarajućim spremnicima bez naknade. Tako prikupljene tvari Centar može privremeno skladištiti u prikladnom prostoru najduže godinu dana računajući od dana nastanka otpadne kontrolirane tvari ili od dana njezina dostavljanja u Centar. Sukladno Zakonu o otpadu, po isteku tog vremena tvari se moraju trajno zbrinuti spaljivanjem, što se obavlja u inozemstvu.

Ministarstvo kao nadležno tijelo surađuje s visokoškolskim ustanovama u programu izobrazbe servisera rashladnih i klimatizacijskih uređaja, koji se odvija u četiri centra u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Obuku je do danas uspješno završilo 2500 polaznika.

 

CENTAR ZA PRIKUPLJANJE I OBNAVLJANJE HALONA (BANKA HALONA)

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva pokrenulo je 2003. godine s tvrtkom GTZ Proklima (Njemačko društvo za tehničku suradnju) kao provedbenom agencijom projekt 'Uspostava nacionalne banke halona'. Kroz pripremni projekt prikupljeni su potrebni podaci o instaliranim količinama halona u Hrvatskoj te je temeljem javnog natječaja koje je raspisalo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odabrana tvrtka 'VATRO-SERVIS' d.o.o., Dravska 61, 42202 Trnovec (www.vatro-servis.hr) da bude Centar za prikupljanje i obnavljanje halona (banka halona) u Republici Hrvatskoj. Početkom 2009. godine Centar za prikupljanje i obnavljanje halona počeo je s djelatnošću prikupljanja, recikliranja i oporabe halona.

Značaj ovog projekta ogleda se u činjenici da je prema odredbama Montrealskog protokola i Uredbe o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (Narodne novine 120/05) od 1. siječnja 2010. godine u Republici Hrvatskoj zabranjena potrošnja halona, osim za kritične namjene za što se u okviru aktivnosti banke čuvaju odgovarajuće količine halona. Navedeno u praksi za sve korisnike postojećih protupožarnih sustava znači obvezu prikupljanja halona iz istih, te njihovu zamjenu alternativnim tvarima koje nisu štetne za ozonski sloj. Haloni koje neće biti moguće reciklirati ili oporabiti u konačnici će, kao opasan otpad, biti upućeni na uništavanje u odgovarajuću spalionicu u inozemstvu.

Službeni obrasci

Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima (NN 90/14) propisuje se postupanje s tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima, postupanje s uređajima i opremom koji sadrže te tvari ili o njima ovise, postupanje s tim tvarima nakon prestanka uporabe uređaja i opreme koji ih sadrže, provjera propuštanja tih tvari, način prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari, visina naknade za pokriće troškova prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari i način obračuna troškova prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari, način označavanja uređaja i opreme koji sadrže te tvari ili o njima ovise te način izvješćivanja o tim tvarima.

 

OBRASCI KT1, KT3, KT4, KT5 I PNOS

Obrasci KT1, KT3, KT4, KT5 i PNOS dostavljaju se Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu

Ovlašteni serviser vodi očevidnik o prikupljenim i/ili preuzetim uporabljenim količinama kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova, postupanju s tim tvarima i o količinama unesenih nerabljenih, obnovljenih ili oporabljenih tih tvari. Podaci iz očevidnika se dostavljaju Agenciji do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu na obrascu KT 1.

Centar za prikupljanje, obnavljanje i oporabu kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova o prikupljenim, obnovljenim, oporabljenim i uništenim kontroliranim tvarima i/ili fluoriranim stakleničkim plinovima vodi očevidnik. Podaci iz očevidnika se dostavljaju Agenciji do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu na obrascu KT 3.

Poduzetnik koji uvozi/unosi, izvozi/iznosi, uništava i/ili proizvodi tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirane stakleničke plinove dostavlja Agenciji podatke za svaku kontroliranu tvar i novu tvar te za fluorirane stakleničke plinove za prethodnu kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine. Podaci se dostavljaju Agenciji na obrascima KT 4 i KT 5.

Operater nepokretnih uređaja ili opreme koja sadrži 3 kg ili više kontrolirane tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova dužan je u roku 15 dana od uključivanja uređaja ili opreme u uporabu prijaviti uključivanje Agenciji za zaštitu okoliša. Prijava nepokretnih uređaja i opreme podnosi se na obrascu PNOS.

Ispunjene Očevidnike i/ili obrasce dostavite na sljedeću adresu s napomenom 'za Odjel za klimatske aktivnosti i zaštitu ozonskog sloja:
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu
Radnička cesta 80/7
10 000 Zagreb

Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati na:
Telefon: 01/5581-660
E-mail: KLIMA@azo.hr

Obrasce KT 1, KT 3, KT 4, KT 5 i PNOS možete preuzeti na:
http://www.azo.hr/KlimatskePromjene01


OBRASCI KT2, SK1, SK2 I KTZ1

Budući da je uvoz i stavljanje u promet na domaće tržište uređaja i opreme koji sadrže kontrolirane tvari zabranjen, proizvodi poput rashladnih i klimatizacijskih uređaja, proizvoda u obliku aerosola (spreja), osim onih koji se primjenjuju u medicini, otapala, sustava i aparata za gašenje požara, te polimernih materijala moraju biti popraćen Izjavom da proizvod ne sadrži kontrolirane tvari na obrascu KT 2.

Obrazac KT 2 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.

 


Za uređaje ili opremu koja sadrži 3 kilograma ili više kontrolirane tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova operater uređaja ili opreme vodi servisnu karticu na obrascu SK 1 (servisna kartica rashladne i klimatizacijske opreme i uređaja i dizalica topline), odnosno evidenciju o početnoj količini i vrsti kontroliranih tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova, naknadno dodanim količinama te količinama koje su prikupljene tijekom servisiranja, održavanja i konačnog zbrinjavanja te o drugim bitnim podacima, uzrocima propuštanja, eventualnim problemima koji se pojavljuju i mjestima gdje se javljaju, uključujući podatke o ovlaštenom serviseru koji je obavio servis ili održavanje te datume i rezultate kontrola.

Obrazac SK 1 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.


Za opremu i sustave koji sadrže 3 kilograma ili više kontrolirane tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova operater opreme ili sustava vodi servisnu karticu na obrascu SK 2 (servisna kartica protupožarnog sustava), odnosno evidenciju o početnoj količini i vrsti kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova, naknadno dodanim količinama te količinama koje su prikupljene tijekom servisiranja, održavanja i konačnog zbrinjavanja te o drugim bitnim podacima, uzrocima propuštanja, eventualnim problemima koji se pojavljuju i mjestima gdje se javljaju, uključujući podatke o ovlaštenom serviseru koji je obavio servis ili održavanje te datume i rezultate kontrola.

Obrazac SK 2 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.

 

Ovlašteni serviser sastavlja zapisnik za sve rashladne i klimatizacijske uređaje ili opremu koje je zatekao prazne, odnosno bez kontrolirane ili fluoriranog stakleničkog plina na obrascu KTZ 1.

Obrazac KTZ 1 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje

Publikacije

Korisni linkovi

Obnovljivi izvori

U širem smislu, pod obnovljivim izvorima energije podrazumijevamo energiju vodnih snaga, energiju biomase, sunčevu energiju, energiju vjetra, geotermalnu energiju te energiju mora i oceana, dok pod pojmom 'novi' obnovljivi izvori energije podrazumijevamo suvremene i održive oblike obnovljive energije, posebice suvremenu uporabu biomase, geotermalnu, toplinsku i električnu energiju, male hidroelektrane, niskotemperaturnu sunčevu energiju, električnu energiju iz vjetra, fotonaponsku električnu energiju i energiju mora. Navedeni 'novi' obnovljivi izvori energije sudjeluju sa svega 2% u ukupnoj svjetskoj potrošnji primarne energije, ali njihova su prednost ogromni prirodni potencijali te činjenica da omogućavaju proizvodnju energije uz nikakve ili vrlo niske emisije stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari.

Razvoj i korištenje obnovljivih izvora dugoročno doprinosi: diversifikaciji proizvodnje energije i sigurnosti opskrbe, smanjenju ovisnosti o uvozu energenata, smanjenju utjecaja uporabe fosilnih goriva na okoliš, povećanju konkurentnosti, otvaranju novih radnih mjesta i razvitku poduzetništva, poticanju razvitka novih tehnologija i domaćeg gospodarstva u cjelini i ulaganju u ruralna područja, područja od posebne državne skrbi, obalna područja i otoke.

Obnovljivi izvori energije igraju značajnu ulogu u smanjenju emisija ugljičnog dioksida (CO2) i predstavljaju značajan aspekt klimatske i energetske politike. Kako na lokalnoj tako i na državnoj razini upotreba obnovljivih izvora energije može doprinijeti poboljšavanju raznih socijalno-ekonomskih aspekata, društvenoj i gospodarskoj koheziji, ispunjavanje ciljeva klimatske politike. Međutim, unatoč njihovu značaju, obnovljivi izvori energije se i dalje suočavaju s brojnim ekonomskim, financijskim, institucionalnim, tehničkim i društvenim preprekama.

Europska komisija, kroz Direktive vezane uz obnovljive izvore energije i smanjenje emisije stakleničkih plinova, kao i države članice Europske unije najveći su zamašnjak razvoju i realizaciji projekata obnovljivih izvora energije.

Sve europske države, bez izuzetka, opredijelile su se da u svoje strategije energetskog razvitka ugrade planove značajnog povećanja korištenja obnovljivih izvora energije te da implementiraju zakonodavni okvir u kojemu će ti planovi biti ostvareni. U europskim okvirima, od dokumenata važnih za obnovljive izvore energije, glavni mehanizmi za provedbu Strategije i Akcijskog plana uvođenja obnovljivih izvora su uspostava zakonodavstva koje će stvoriti pozitivno okruženje za obnovljive izvore i povećano financiranje za obnovljive izvore.

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska je zajedno s drugim državama članicama, a temeljem Direktive 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora pri čemu bi u 2020. godini udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20 posto, promatrano na razini Europske unije.

Vlada Republike Hrvatske je u listopadu 2013. godine donijela Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije do 2020. godine u kojem se određuje ukupni nacionalni cilj za obnovljive izvore energije prema propisanoj metodologiji te sektorski ciljevi i trajektorije u proizvodnji električne energije, energije za grijanje i hlađenje te energije u prijevozu iz obnovljivih izvora energije.

U Strategiji energetskog razvoja i energetskom zakonodavnom okviru korištenje obnovljivih izvora energije što uključuje energiju vjetra, sunca, vodotokova, biomase i geotermalnu energiju, utvrđeni su kao poseban interes Republike Hrvatske.

Otvaranje energetskog tržišta obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji usko je povezano s otvaranjem energetskog tržišta i uvođenja sustava odobrenja za izgradnju novih proizvođača u cjelini. Identifikacija projekata, priprema gradnje i realizacija postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneraciju stoga treba biti slobodan izbor energetskog subjekta koji zadovoljava propisane uvjete, kako to određuju propisi u području energetike.

Dugoročni razvoj ekonomski i ekološki održivog tržišta obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti učinit će hrvatsko gospodarstvo manje ovisnim o uvozu električne energije i fosilnih goriva, te doprinijeti smanjenju sveukupne emisije stakleničkih plinova.

Sve relevantne informacije, statistički podaci, izvješća, studije, strateške i zakonodavne (acqis) odrednice te sastavnice politike obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji dostupne su na službenim mrežnim stranicama Uprave za energetiku Europske komisije: http://ec.europa.eu/energy/renewables/index_en.htm.

Održiva proizvodnja i potrošnja

Politika održive potrošnje i proizvodnje (OPP) pod sloganom 'S manje napraviti više i bolje' (Doing more and better with less) nastoji potaknuti održive obrasce ponašanja i poslovanja u svim gospodarskim sektorima. Uvodi koncept 'životni ciklus proizvoda i usluga' (Life Cycle Approach, LCA) koji prati okolišni otisak proizvoda i usluga, a utemeljen je na znanstvenim pokazateljima.

Cilj je smanjiti potrošnju prirodnih dobara, smanjiti nastanak opasnih i toksičnih tvari, smanjiti emisije u zrak, vodu i tlo te smanjiti ili spriječiti nastajanje otpada na mjestu nastanka. Također kroz politiku OPP podržava se održivi i uključivi razvoj, ublažava se siromaštvo i uspostavlja bolja kvaliteta života.

Održiva proizvodnja odnosi se isključivo na proizvodni proces te vodi računa o gospodarskim, socijalnim i okolišnim utjecajima procesa proizvodnje. Održiva potrošnja se jednako odnosi i na proizvodni i na potrošački dio procesa, odnosno odgovornost za održivu potrošnju jednako leži i na proizvođačima i na potrošačima. Prema tome, proizvođači bi trebali težiti proizvodnom procesu kojim bi se, ne samo stvarali kvalitetni i dugotrajni proizvodi, već bi i metodologija tog procesa trebala biti takva da se koristi optimalna količina resursa te da se isti maksimalno iskorištavaju. S druge strane, potrošači bi svojim pravilnim odabirom proizvoda te umjerenošću pri njihovoj potrošnji (i pravilnim zbrinjavanjem otpada koji od proizvoda ostaje), ali i racionalnom i umjerenom potrošnjom osnovnih resursa (voda, plin, el. energija) morali pridonijeti promjeni postojećih obrazaca neodržive potrošnje.

Održiva potrošnja i proizvodnja u međunarodnom kontekstu

Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20 dan je novi zamah politici održive potrošnje i proizvodnje te je u sklopu dokumenta Budućnost kakvu želimo usvojen dokument 10-godišnji okvir za programe održive potrošnje i proizvodnje (10YFP-SCP). Predviđeno je da se u okviru 10YFP-SCP razvijaju dobrovoljni programi, projekti i inicijative koji će biti u skladu s određenim kriterijima: da su u skladu s ciljevima i načelima 10YFP-SCP, temeljeni na procjeni životnog ciklusa proizvoda i usluga, na znanosti, da su transparentni, da daju odgovor na regionalne i nacionalne prioritete i dr. Za sada je  identificirano 5 područja za razvoj programa:

  1. Informacije za potrošače
  2. Održivi životni stilovi i obrazovanje
  3. Održiva javna nabava
  4. Održive zgrade i izgradnja
  5. Održivi turizam, uključujući ekoturizam 

Dogovoreno je da UNEP bude tajništvo za 10YFP-SCP koje će održavati popis svih programa. Osnovano je Malo vijeće od 10 članova (po dva predstavnika iz 5 regionalnih skupina UN-a) koje će biti nadležno voditi  ovaj program u suradnji s nacionalnim focal point osobama. Hrvatska je imenovala svoje focal point osobe za 10YFP-SCP iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

Korisni linkovi:

Inicijativa EU - Zajedničko tržište za zelene proizvode

Vijeće ministara okoliša Europske unije je u travnju 2013. godine usvojilo Priopćenje Europske komisije 'Izgradnja jedinstvenog tržišta za zelene proizvode'. Uz Priopćenje izdana je i Preporuka o korištenju zajedničkih metoda za mjerenje i informiranje o okolišnim svojstvima proizvoda i organizacija. Metode za izračun Okolišnog otiska organizacija (Organisation Environmental Footprint, OEF) i Okolišnog otiska proizvoda (Product Environmental Footprint, PEF) se temelje na procjeni životnog ciklusa (Life Cycle Assessment, LCA).

U lipnju 2013., Europska komisija je pokrenula trogodišnji pilot projekt u okviru kojeg će se uz pomoć Smjernica za provedbu PEF  i OEF razraditi metoda za pojedine skupine proizvoda i organizacija.

Više informacija na stranicama Europske komisije: http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/index.htm

Održiva potrošnja i proizvodnja u Hrvatskoj

Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN 30/09) navodi da je usmjeravanje na održivu proizvodnju i potrošnju jedan od ključnih izazova u postizanju održivog razvoja. Brojni su sektori u kojima se mogu primijeniti obrasci održive proizvodnje i potrošnje kako bi se smanjila potrošnja prirodnih dobara, smanjio nastanak opasnih i toksičnih tvari, smanjile emisije u zrak, vodu i tlo te smanjilo nastajanje otpada. Pokreću se razne mjere i aktivnosti kojima se promiče koncept održive potrošnje i proizvodnje primjerice kroz učinkovito korištenje resursa. Naročito se razvijaju eko-oznake pomoću kojih proizvođači i davatelji usluga pokazuju da poštuju visoke standarde zaštite okoliša tijekom životnog ciklusa proizvoda i pružene usluge.

Eko-oznake koje uključuju životni ciklus proizvoda i usluga su Prijatelj okoliša i EU Ecolabel. Više o tome na eko-oznake. EMAS je dobrovoljna oznaka namijenjena organizacijama (poduzećima, malim i srednjim poduzetnicima, korporacijama, tijelima javne uprave) koje upravljaju svojim djelatnostima sukladno visokim standardima zaštite okoliša. Više...

Ozelenjavanje javne nabave je dio procesa uvođenja mjerila zaštite okoliša, učinkovitosti resursa, energetske učinkovitosti i dr. u natječajnu dokumentaciju u okviru javne nabave.

U području poljoprivrede uspostavljen je sustav označavanja ekoloških proizvoda i kontrole.
Kao jedan od instrumenata za promicanje održivog zgradarstva uspostavljen je sustav energetskog certificiranja zgrada.  
Promiče se biciklizam kao održivi životni stil ljudi u gradovima jednako važan za okoliš i zdravlje (http://www.mobile2020.eu/country-pages/hrvatska/home-hrvatska.html).
Osnovan je nacionalni portal za održivi turizam http://www.odrzivi.turizam.hr/ koji sadrži primjere dobre prakse iz Hrvatske.
Kroz Indeks DOP-a (društveno odgovorno poslovanje) potiču se poduzeća u Hrvatskoj da integriraju brigu za okoliš i društvo u sustav donošenja odluka.

Zelena javna nabava

Zelena javna nabava je dobrovoljni instrument održive proizvodnje i potrošnje, a označava postupak u kojem tijela javne vlasti nastoje nabavljati robu, usluge i radove koji imaju manji utjecaj na okoliš tijekom životnog ciklusa, u usporedbi s robom, uslugama i radovima iste namjene koji bi inače biti nabavljeni. Na taj način, tijela javne vlasti mogu znatno utjecati na tržište i doprinijeti smanjenju potrošnje prirodnih dobara, smanjenju nastanka opasnih i toksičnih tvari, smanjenju emisija u zrak, vodu i tlo te mogu smanjiti ili spriječiti nastajanje otpada na mjestu nastanka. Promicanjem i provođenjem zelene javne nabave daje se poticaj za razvoj eko-inovacija.

Kako postupak javne nabave učiniti 'zelenim'?
Mjerila Europske komisije za zelenu javnu nabavu  tehnički su pokazatelji utjecaja na okoliš nabave određenih roba, radova i usluga. Njihova primjena u postupcima javne nabave predstavlja znanstveno dokazani kriterij prema kojem se neki postupak nabave smatra 'zelenim'. Proces razvoja i revizije mjerila vodi Europska komisija, a države članice EU same odlučuju u kojem će ih opsegu koristiti u postupcima javne nabave.

Priručnik Europske komisije Kupujmo zeleno (hrv)  opisuje kako se različite vrste eko-oznaka mogu koristiti u pojedinoj fazi postupka nabave. Služi kao vodič tijelima javne vlasti za nabavu roba i usluga te se smatra korisnim i za kreatore politika, kao i za gospodarske subjekte koji odgovaraju na 'zelene' natječaje.

Više informacija na stanicama Europske komisije: http://ec.europa.eu/environment/gpp/index_en.htm

Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom do 2020. godine usvojila je Vlada Republike Hrvatske 26. kolovoza 2015. godine.

Povjerenstvo za zelenu javnu nabavu za izradu i za praćenje i ocjenjivanje provedbe Nacionalnog akcijskog plana za zelenu javnu nabavu ima za cilj predlagati mjere i aktivnosti za promicanje zelene javne nabave.

 

 

Održivi razvoj

Obrazovanje za održivi razvoj

Koncept obrazovanja za održivi razvoj (OOR) promoviran je kroz Agendu 21 (1992.) i kroz UN-ovu rezoluciju o Desetljeću obrazovanja za održivi razvoj 2005. – 2014. (http://www.unesco.org/education-for-sustainable-development/ ) kako bi se potakli procesi za  integriranje načela, vrijednosti i prakse održivog razvoja u sve vidove odgoja i obrazovanja u cilju rješavanja socijalnih, gospodarskih, kulturnih i ekoloških problema u 21. stoljeću te kako bi se potaknule promjene u ponašanju. Slijedom toga je Gospodarska komisija za Europu UN-a (UNECE) 2005. godine usvojila Strategiju za obrazovanje za održivi razvoj koja potiče uvođenje i promicanje obrazovanja za održivi razvoj u zemljama regije UNECE-a u cilju ostvarenja zajedničke vizije (http://www.unece.org/env/esd.html). Ciljevi su joj:

  1. osigurati da politički, regulatorni i operativni okviri podržavaju OOR,
  2. promicati održivi razvoj kroz formalno, neformalno i informalno učenje,
  3. pružiti nastavnicima stručnost za obuhvaćanje održivog razvoja u njihovo podučavanje,
  4. osigurati pristup primjerenim alatima i materijalima za OOR,
  5. promicati istraživanje o OOR-u i razvoj istog,
  6. jačati suradnju za OOR na svim razinama unutar regije UNECE.

Strategija UNECE-a za obrazovanje za održivi razvoj na hr:
http://www.mzoip.hr/doc/strategija_unece_za_obrazovanje_za_odrzivi_razvoj.pdf

Kompetencije u obrazovanju za održivi razvoj
U obrazovanju za održivi razvoj vrlo važnu ulogu imaju edukatori koji i sami moraju imati određene kompetencije kako bi se poboljšala kvaliteta obrazovanja. Stoga je Stručna skupina UNECE-a izradila Kompetencije u obrazovanju za održivi razvitak koje su usvojene u siječnju 2011.:
http://www.mzoip.hr/doc/kompetencije_u_oor.pdf
Kompetencije u obrazovanju za održivi razvitak nisu "minimalni standard", već cilj kojem svi edukatori trebaju težiti. Kompetencije su okupljene oko tri osnovne karakteristike obrazovanja za održivi razvoj: holistički pristup, osmišljavanje promjene i ostvarivanje preobrazbe. 

Izvješće o provedbi Strategije za obrazovanje za održivi razvoj UNECE-a
U svrhu sveobuhvatnog pregleda provedbe Strategije za održivi razvoj UNECE-a, uspostavljen je mehanizam izvješćivanja za cijelu regiju UNECE-a. Prvo obvezno izvješćivanje obavljeno je u listopadu 2010., a drugo će biti provedeno u 2014. godini.

Nacionalno izvješće o provedbi Strategije:
http://www.mzoip.hr/doc/nacionalno_izvjesce_o_oor.pdf

Savjet za održivi razvoj i zaštitu okoliša

Savjet za održivi razvoj i zaštitu okoliša osnovan je s ciljem postizanja koordiniranog i usuglašenog gospodarskog razvitka vezano za područje zaštite okoliša i osiguranja uvjeta za održivi razvitak te radi kontinuiteta osiguranja stručne i znanstvene osnove za uređenje pojedinih pitanja u području zaštite okoliša i održivog razvitka (Zakon o zaštiti okoliša 80/13, 153/1378/15).

Iz reda znanstvenih, stručnih, javnih i drugih djelatnika te predstavnika središnjih tijela državne uprave nadležnih za zaštitu okoliša i predstavnika udruga civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša Vlada Republike Hrvatske je 2012. godine imenovala devet članova Savjeta za održivi razvitak i zaštitu okoliša (NN 57/2012).

Zadaća Savjeta je da daje mišljenja na:

  • prijedloge dokumenata iz područja zaštite okoliša i održivog razvitka koje donosi Vlada RH odnosno Hrvatski sabor,
  • prijedloge i ocjene o usklađenosti rješavanja pitanja zaštite okoliša i gospodarskog razvitka,
  • prijedloge i ocjene o usklađenosti rješavanja pitanja vezanih za zaštitu klime i ozonskog sloja te obavlja i druge zadaće koje mu povjeri Vlada i ministar.

Savjet za održivi razvoj i zaštitu okoliša dio je međunarodne mreže Savjeta koji surađuju radi promicanja koncepta održivog razvoja u regionalnim i međunarodnim forumima. Na području Europske unije Savjeti se udružuju u mrežu Savjeta za okoliš i održivi razvoj (European Environment and Sustainable Advisory Councils, EEAC).

Aktivnosti slijedom konferencije Rio+20

Na Konferenciji Ujedinjenih naroda (UN) o održivom razvoju Rio+20 (20.–22. lipnja 2012., Rio de Janeiro, Brazil) usvojen je dokument pod nazivom Budućnost kakvu želimo (The future we want). Konferencija Rio+20 se održala dvadeset godina nakon Svjetskog samita o okolišu i razvoju (Rio de Janeiro 1992.g.) kada je usvojena Deklaracija o okolišu i razvoju (Rio Deklaracija) i Agenda 21 i u svijet lansiran koncept održivog razvoja.

Usvojeni dokumenti:

Temeljem Rio+20 dokumenta Budućnost kakvu želimo do danas je pokrenut čitav niz međunarodnih procesa u kojima Hrvatska na različite načine sudjeluje. Izdvajamo:

♦ Pozivaju se države da izrade/ažuriraju svoje nacionalne i regionalne strategije održivog razvoja;

  • EU je usvojila Zaključke o Rio+20 kojima najavljuje reviziju Strategije održivog razvoja EU do kraja 2014. godine,
  • pokrenuta je revizija Strategije održivog razvoja za Sredozemlje,

♦ Traži se nova institucionalna struktura UN-a kako bi se koncept održivog razvoja jače integrirao u sve politike UN-a u smislu da se jače poveže okolišna, gospodarska i socijalna komponenta održivog razvoja. Vodeću ulogu u ovome će imati Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a (ECOSOC) kojeg je Hrvatska članica od 2013.- 2015.

♦ Osnovan je politički forum o održivom razvoju na visokoj razini UN-a (High level political forum, HLPF) koji je zamijenio Komisiju za održivi razvoj. 

♦ Traži se jačanje okolišne komponente održivog razvoja i nadgradnja UN-ovog Programa za okoliš (UNEP) u globalnu agenciju za okoliš;

♦ Traži se razvijanje inovativnih financijskih instrumenata za održivi razvoj, mobilizacija resursa i razvoj strategije za financiranje održivog razvoja;

♦ Usvojen je 10-godišnji okvir za programe održive potrošnje i proizvodnje (10-YFP on SCP)

♦ Osnovana je Otvorena radna skupina za definiranje Ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals, SDGs)

♦ Rio+20 dokument navodi i druge prioritetne aktivnosti; poticanje zelenog gospodarstva kao alata za postizanje održivog razvoja i iskorjenjivanje siromaštva; nadopuna BDP-a kao indikatora za procjenu dobrobiti i napretka; jače uključivanje znanosti u proces donošenja politika; promicanje mjera vezanih za društveno odgovorno poslovanje; unapređenje rodne jednakosti te uključivanje civilnog društva.

Rio+20 i post-2015 Razvojna agenda UN-a
Slijedom konferencije Rio+20 pokrenut je postupak definiranja novih SDGs koji će zamijeniti  Milenijske ciljeve razvoja (MDGs) i putem kojih će se pratiti održivi razvoj nakon 2015. u okviru Razvojne agende UN-a.
Priopćenje Europske komisije Dostojan život za sve: iskorjenjivanje siromaštva i osiguranje budućnosti za svijet sadrži prijedlog zajedničkog pristupa EU u procesu nakon Rio+20 i predlaže načela kojima se treba voditi kod izrade sveobuhvatnog okvira za post-2015 Razvojnu agendu UN-a.

Korisni linkovi:

Strategije, planovi i programi

Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske

Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske usvojena je u Hrvatskom saboru 20. veljače 2009. (NN 30/2009) za desetogodišnje razdoblje i sadrži analizu postojećeg gospodarskog, socijalnog i okolišnog stanja te utvrđuje smjernice dugoročnog djelovanja. Strategija sadrži temeljna načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta u promišljanju dugoročne preobrazbe prema održivom razvitku Republike Hrvatske. U Strategiji je identificirano osam ključnih izazova na kojima Hrvatska mora raditi radi postizanja održivog razvitka:

  1. poticaj rasta broja stanovnika RH;
  2. okoliš i prirodna dobra;
  3. usmjeravanje na održivu proizvodnju i potrošnju;
  4. ostvarivanje socijalne kohezije i pravde;
  5. postizanje energetske neovisnosti i rasta učinkovitosti korištenja energije;
  6. jačanje javnog zdravstva;
  7. povezivanje RH;
  8. zaštita Jadranskog mora, priobalja i otoka.

Ističe se da je pretpostavka za održivi razvoj uspostava učinkovite uprave, ulaganje u znanje i istraživanje te da je ulaganje u obrazovanje za održivi razvitak preduvjet za nužne promjene i postizanje ciljeva održivog razvitka.

Okvir za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske (LEDS)

Opis projekta

Republika Hrvatska ima priliku pridružiti se državama u svijetu koje su izradile dugoročnu Strategiju nisko-ugljičnog razvoja (LEDS) te time odlučno krenuti putem održivog razvoja.

Projekt 'Potpora Republici Hrvatskoj u izradi Strategije nisko-ugljičnog razvoja (LEDS)' ima za cilj pridonijeti regionalnim i globalnim koristima postignutim kroz aktivnu akciju za zaštitu okoliša, omogućujući dugoročno planiranje kroz načela održivog razvoja i održivo korištenje prirodnih resursa Republike Hrvatske.

Projekt će pomoći Hrvatskoj razviti kapacitete za izradu i implementaciju Nisko-ugljične strategije razvoja, i time ispuniti svoje obveze prema UNFCCC-u. Kao rezultat, RH će dobiti dodatnu potporu za strateški razvoj i poticaj investicijama koje smanjuju emisije stakleničkih plinova, stvaraju nove mogućnosti za zapošljavanje i vuku društvo u dugoročni održivi razvoj. U dugom roku, postignut će se provlačenje teme klimatskih promjena kroz razvojne procese.

Primarni zadatak projekta bit će pružanje alata, metoda i stručnosti za: (i) analizu potencijala smanjenja emisija u svim sektorima; (ii) razvoj dugoročnih scenarija razvoja emisija stakleničkih plinova do 2050 godine; (iii) identifikacija mjera i aktivnosti  za smanjenje emisija; (iv) ekonomska analiza predloženih mjera i aktivnosti za smanjenje emisija.

Nacrt Okvira za izradu Strategiju nisko-ugljičnog razvoja pruža perspektivu nisko-ugljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2050. godine s posebnim naglaskom na mogućnosti prilagodbe gospodarstva te će pojedini njegovi dijelovi biti uvršteni u Akcijski plan zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanje posljedica klimatskih promjena, sukladno Čl. 10 Zakona o zaštiti zraka, koji Ministarstvo zaštite okoliša i prirode podnosi Vladi RH na razmatranje i usvajanje.

Materijali:

Tko sudjeluje u izradi

Razvoj izrade Strategije vodi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP) i Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, nacionalnog koordinacijskog tijela koje uključuje sve relevantne dionike. Odabrani su i vanjski stručnjaci koji će u suradnji s navedenim timom raditi na Okviru za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja Hrvatske, a to su dr. Vladimir Jelavić i mr. Davor Vešligaj iz Instituta za energetiku, Ekonerg. UNDP će dijeliti svoja regionalna znanja i iskustva, mjere te znanja stručnjaka tijekom izrade strategije.

Radna verzija dokumenta

Cilj strategije nisko-ugljičnog razvoja je smanjenje emisija stakleničkih plinova, zaštita okoliša, poticanje ekonomskog razvoja na principima održivosti, stvaranje prilika za nove poslove te usmjeravanje društva prema dugoročno održivom razvoju. Pri izradi dokumenta, analizirane su postojeće strategije te su preuzete njihove prednosti, ali i detektirale slabe strane zbog kojih iste nisu zaživjele u punoj snazi. Osnovne razlike u izradu nisko-ugljične strategije razvoja Hrvatske su:

  • (i) Kroz osnivanje međusektorskog Povjerenstva u kojem su uključena relevantna ministarstva, institucije i nevladine organizacije, osigurano je da 'voditeljska palica' nije samo na jednom ministarstvu (u ovom slučaju MZOIP)
  • (ii) Pri izradi se koristi BOTTOM UP pristup (za razliku od 'nametnutog' pristupa, relevantna saznanja, prioritiziranje mjera i izrada dokumenata po sektorima se temelje na aktivnom sudjelovanju stručnjaka iz pojedinih sektora)
  •  (iii) Implementacija i provedba mjera će se osigurati kroz redovito praćenje (Izvješće o provedbi Plana zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena) te kroz dvogodišnji regionalni projekt za jugoistočnu Europu (LOCSEE - Low Carbon South East Europe) u kojem je MZOIP jedan od partnera
  • (iv) Politička podrška se traži kroz direktnu komunikaciju s članovima povjerenstva, s pomoćnicima ministara resornih ministarstava (uvodni govori na sektorskim radionicama) te kroz usvajanje dokumenta na Vladi
  • (v) Aktivno uključenje javnosti kroz imenovanje članova nevladinih udruga u povjerenstvo, kroz dropbox platformu i web stranicu MZOIP-a i UNDP-a
  • (vi) Posebana procjena istražuje kako predložene sektorske mjere utječu na socijalno ugrožene skupine stanovništva preko odabranih socio-ekonomskih indikatora

  • Radna verzija dokumenta - sažetak (pdf)

 

Sektorske radionice

Na radionicama je bio prezentiran projekt i izložene potencijalne mjere u sektorima energetike, industrije, prometa, poljoprivrede, šumarstva, gospodarenja otpadom, zgradarstva i turizma, s više ili manje istraženim implikacijama na ekonomiju, društvo i okoliš. Za preliminarno vrednovanje i prioritizaciju mjera prilagodili su se postojeći modeli i definirali kriteriji (prvenstveno izradom sektorske analize snaga, slabosti, mogućnosti i prijetnji – SWOT). Na radionici se je detaljnije raspravila lista predloženih mjera, a od stručnjaci iz relevantnih područja su aktivno sudjelovali u vrednovanju i konačnoj priroritizaciji predloženih mjera na osnovu njihovog znanja i iskustva.

Sažeci sektorskih radionica se nalaze u podizborniku.

 

Pozadina projekta

Okvirna konvencija Ujedinjenih Naroda o promjeni klime (UNFCCC), Kyotski protokol i regionalna politika Europske unije podupiru nastojanje država u razvoju kao i razvijenih država u nastavku gospodarskog rasta uz smanjenje emisija stakleničkih plinova i uz istodobnu prilagodbu klimatskim promjenama s minimalnim utjecajem na tržišno natjecanje. U prosincu 2010. godine, 16. Konferencija stranaka je bila održana u Cancunu gdje je postignut sporazum o borbi protiv klimatskih promjena za razdoblje nakon 2012. godine. Sporazum potiče države da pripreme nisko-ugljične strategije razvoja te ukazuje da klimatske promjene zahtijevaju izradu dugoročnih strategija razvoja u duhu održivog razvoja i s ciljem ograničavanja porasta temperature do maksimalno 2 stupnja C do kraja stoljeća.


EU politika o klimatskim promjenama cilja na jačanje propisa o smanjenju emisija stakleničkih plinova. EU je objavila prijedlog okvira za zakonski klimatsko-energetski paket za razdoblje između 2020. i 2030. godine. EU se obvezala na izradu dugoročne strategije za energetski razvoj i smanjenje emisija, čemu se neke članice Europske unije već približavaju i postavljaju ciljeve smanjenja emisije do 2050. godine. Europska komisija usvojila je Plan za preobrazbu Unije u konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika do 2050. godine. Plan opisuje učinkovit put prema dostizanju cilja Europske unije za smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 80-95% do 2050. godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Uzimajući u obzir učinkovitost troškova, Plan daje upute za sektorske politike, nacionalne i regionalne strategije razvoja s niskom razinom stakleničkih plinova kao i dugoročne modele ulaganja.

Republika Hrvatska je član Okvirne konvencije Ujedinjenih Naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskog protokola te je potpisala Annex I i Annex B Kyotskog protokola, čime se je obvezala na smanjenje stakleničkih plinova za 5% u razdoblju od 2008. godine do 2012. godine. Tajj cilj Hrvatska je i ispunila. 

Postizanje cilja nisko-ugljičnog razvoja u svijetu zahtjeva promjene u sektoru gospodarstva i intenziviranje partnerstava za razvoj raznih rješenja, vještina i znanja u određenim područjima. UNDP, kao provedbena partnerska institucija posvećena temama razvoja i klimatskih promjena, daje visok prioritet jačanju sposobnosti Republike Hrvatske za planiranje, financiranje i realizaciju strategije smanjenja emisije stakleničkih plinova.

UNDP podržava izradu nisko-ugljičnih strategija razvoja (LEDS) pojedinih zemalja. Strategije sadrže procjenu stanja te prijedloge mjera i aktivnosti za smanjenje emisija, velikim djelom na temelju već objavljenih dokumenata Za predložene mjere i aktivnosti strategija procjenjuje troškove te potencijalne izvore financiranja. Uloga UNDP-a u tom procesu je pomoć pri financiranju aktivnosti, savjetovanje, prikaz korisnih primjera iz prakse te stručna potpora.

 

Drugi relevantni projekti niskougljičnog razvoja u Hrvatskoj

Dvogodišnji regionalni projekt LOCSEE (Low carbon south east Europe), u kojem je jedan od partnera i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, odobren je za financiranje od strane regionalnog IPA projekta, što garantira da će ova započeta priča imati osiguran nastavak još 24 mjeseca nakon definiranja prioriteta za smanjenje ugljičnih emisija u Hrvatskoj. To ima posebnu važnost jer doprinosi tome da se osigura implementacija predloženih mjera, daljnji rad Povjerenstva, te evaluacija i izvještavanje o postignutim mjerama!

Radi uspostave sustavne i kontinuirane izobrazbe građevinskih radnika, obrtnika i poduzetnika za energetski efikasnu gradnju, na Građevinskom fakultetu u Zagrebu je, na poticaj Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, pokrenut projekt CROskills (Build Up Skills Croatia) u okviru programa CIP Inteligent Energy Europe. Projekt je zamišljen u dvije faze: u prvoj fazi napravit će se status quo analiza, definirati trenutna nacionalna kvalifikacijska platforma i nacionalna strategija, dok će se u drugoj fazi definirati plan i program izobrazbe i uspostaviti sustavna i kontinuirana izobrazba za građevinske radnike.

Fondacija Heinrich Böll provodi projekt Green New Deal, dizajniranje održive budućnosti Balkana. Krajnji cilj je održivo oživljavanje ekonomije i prijelaz na gospodarski model koji se ne bazira na energetskim resursima kod kojih dolazi do sagorijevanja ugljičnog dioksida i koji će u što manjoj mjeri ugrožavati životnu sredinu.

Strategija niskougljičnog razvoja Hrvatske

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izrađuje Niskougljičnu strategiju razvoja Republike Hrvatske, temeljni dokument koji će se obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova prenijeti u određene sektorske politike. Cilj Strategije je postizanje konkurentnog niskougljičnog gospodarstva do 2050., u skladu s Europskim strateškim smjernicama i sukladno obvezama iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

U ožujku 2015. je održana prva uvodna konferencija na kojoj su Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i konzultantska tvrtka EKONERG predstavili pristup izradi Strategije. Strategija će biti temeljni dokument u području ublaženja klimatskih promjena ali i krovna gospodarska, razvojna i okolišna strategija. Ta strategija otvorit će prilike da se inovacijama, prijenosom naprednih tehnologija i strukturnim promjenama potakne rast gospodarstva.

Europska unija postavila je klimatske i energetske ciljeve za 2030. u pogledu konkurentnog, sigurnog i niskougljičnog gospodarstva. Obvezujući ciljevi uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. i udio obnovljivih izvora energije od najmanje 27% u ukupnoj potrošnji energije. Kao poželjan premda ne i obvezujući cilj ističe se povećanje energetske učinkovitosti za 27%. Gledajući iz tog konteksta izrada Strategije niskougljičnog razvoja RH predstavlja ključni dokument društveno-gospodarskog razvoja Hrvatske.

Provedba te Strategije proteže se kroz mnogobrojne sektore gospodarstva i djelatnosti – prvenstveno energetiku, industriju, promet, poljoprivredu, šumarstvo i gospodarenje otpadom – te je u njenu izradu potrebno uključiti brojne dionike. Posebice je važno uključivanje poslovnog sektora obzirom na činjenicu da promjene često znače i dodatne troškove. No, koristi koje se njenom primjenom može ostvariti su dalekosežniji. UNDP je, naime, u svojoj studiji izračunao da se do 2050. u Hrvatskoj može otvoriti 80.000 zelenih radnih mjesta.

Niskougljična strategija daje osnovu za političke odluke i smjernice koje će morati provoditi svi sektori kako bi se značajno smanjile emisije stakleničkih plinova. Ova Strategija trebala bi omogućiti tranziciju prema niskougljičnom i konkurentnijem gospodarstvo čiji se rast temelji na održivom razvoju.

Dokumenti:

09.06.2017. - INFORMACIJA o upućivanju Niskougljične strategije u javnu raspravu (pdf)

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. s pogledom do 2050.

Izrada Strategije prilagodbe klimatskim promjenama na razini EU

Izrada Strategije prilagodbe klimatskim promjenama na razini EU 

poveznica na Web stranicu EU posvećenu prilagodbi klimatskim promjenama

Financiranje istraživanja u području klimatskih promjena – ZATVOREN NATJEČAJ

Natječaj za prijavu istraživačkih projekata
na Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena

Rezultati natječaja 'Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena'

Temeljem preporuka panela za vrednovanje Upravni odbor Hrvatske zaklade za znanost donio je odluku o rezultatima vrednovanja za projektne prijedloge prijavljene na natječaj 'Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena' objavljen 1. travnja 2016. s rokom prijave do 4. lipnja 2016. godine.

Popis projektnih prijedloga za koje su otvoreni financijski pregovori možete pronaći ovdje.

Početak financiranja projekata predviđen je za početak 2017. godine. Svrha Programa je doprinos donošenju politika temeljem znanstvenih spoznaja. Ovime se potiče hrvatska akademska zajednica na aktivnije sudjelovanje u rješavanju nacionalno važnih problema vezanih uz klimatske promjene i povezanih mjera, a osobito energetske održivosti uz međusobnu suradnju različitih struka radi održivog razvoja društva

Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena za razdoblje od 2015. do 2016. godine (pdf) je usvojila Vlada Republike Hrvatske (studeni 2015. godine). Radi se o prvom u nizu planiranih programa financiranja istraživanja i razvoja u području klimatskih promjena iz prihoda od prodaje emisijskih jedinica (Plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine). Njime se želi uvesti dobra praksa povezivanja politike smanjivanja emisija CO2 s razvojem 'zelenih' tehnologija.

Ministarstvo je izradilo Plan te koordinira izradu i provedbu Programa u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Hrvatskom zakladom za znanost i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

 

Obrasci i očevidnici

Zaštita ozonskog sloja

Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima (NN 90/14) propisuje se postupanje s tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima, postupanje s uređajima i opremom koji sadrže te tvari ili o njima ovise, postupanje s tim tvarima nakon prestanka uporabe uređaja i opreme koji ih sadrže, provjera propuštanja tih tvari, način prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari, visina naknade za pokriće troškova prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari i način obračuna troškova prikupljanja, obnavljanja, oporabe i uništavanja tih tvari, način označavanja uređaja i opreme koji sadrže te tvari ili o njima ovise te način izvješćivanja o tim tvarima.

 

OBRASCI KT1, KT3, KT4, KT5 I PNOS

Obrasci KT1, KT3, KT4, KT5 i PNOS dostavljaju se Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu

Ovlašteni serviser vodi očevidnik o prikupljenim i/ili preuzetim uporabljenim količinama kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova, postupanju s tim tvarima i o količinama unesenih nerabljenih, obnovljenih ili oporabljenih tih tvari. Podaci iz očevidnika se dostavljaju Agenciji do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu na obrascu KT 1.

Centar za prikupljanje, obnavljanje i oporabu kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova o prikupljenim, obnovljenim, oporabljenim i uništenim kontroliranim tvarima i/ili fluoriranim stakleničkim plinovima vodi očevidnik. Podaci iz očevidnika se dostavljaju Agenciji do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu na obrascu KT 3.

Poduzetnik koji uvozi/unosi, izvozi/iznosi, uništava i/ili proizvodi tvari koje oštećuju ozonski sloj i fluorirane stakleničke plinove dostavlja Agenciji podatke za svaku kontroliranu tvar i novu tvar te za fluorirane stakleničke plinove za prethodnu kalendarsku godinu do 31. ožujka tekuće godine. Podaci se dostavljaju Agenciji na obrascima KT 4 i KT 5.

Operater nepokretnih uređaja ili opreme koja sadrži 3 kg ili više kontrolirane tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova dužan je u roku 15 dana od uključivanja uređaja ili opreme u uporabu prijaviti uključivanje Agenciji za zaštitu okoliša. Prijava nepokretnih uređaja i opreme podnosi se na obrascu PNOS.

Ispunjene Očevidnike i/ili obrasce dostavite na sljedeću adresu s napomenom 'za Odjel za klimatske aktivnosti i zaštitu ozonskog sloja:
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu
Radnička cesta 80/7
10 000 Zagreb

Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati na:
Telefon: 01/5581-660
E-mail: KLIMA@azo.hr

Obrasce KT 1, KT 3, KT 4, KT 5 i PNOS možete preuzeti na:
http://www.azo.hr/KlimatskePromjene01


OBRASCI KT2, SK1, SK2 I KTZ1

Budući da je uvoz i stavljanje u promet na domaće tržište uređaja i opreme koji sadrže kontrolirane tvari zabranjen, proizvodi poput rashladnih i klimatizacijskih uređaja, proizvoda u obliku aerosola (spreja), osim onih koji se primjenjuju u medicini, otapala, sustava i aparata za gašenje požara, te polimernih materijala moraju biti popraćen Izjavom da proizvod ne sadrži kontrolirane tvari na obrascu KT 2.

Obrazac KT2 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje. 


Za uređaje ili opremu koja sadrži 3 kilograma ili više kontrolirane tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova operater uređaja ili opreme vodi servisnu karticu na obrascu SK 1 (servisna kartica rashladne i klimatizacijske opreme i uređaja i dizalica topline), odnosno evidenciju o početnoj količini i vrsti kontroliranih tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova, naknadno dodanim količinama te količinama koje su prikupljene tijekom servisiranja, održavanja i konačnog zbrinjavanja te o drugim bitnim podacima, uzrocima propuštanja, eventualnim problemima koji se pojavljuju i mjestima gdje se javljaju, uključujući podatke o ovlaštenom serviseru koji je obavio servis ili održavanje te datume i rezultate kontrola.

Obrazac SK 1 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.


Za opremu i sustave koji sadrže 3 kilograma ili više kontrolirane tvari ili fluoriranih stakleničkih plinova operater opreme ili sustava vodi servisnu karticu na obrascu SK 2 (servisna kartica protupožarnog sustava), odnosno evidenciju o početnoj količini i vrsti kontroliranih tvari i fluoriranih stakleničkih plinova, naknadno dodanim količinama te količinama koje su prikupljene tijekom servisiranja, održavanja i konačnog zbrinjavanja te o drugim bitnim podacima, uzrocima propuštanja, eventualnim problemima koji se pojavljuju i mjestima gdje se javljaju, uključujući podatke o ovlaštenom serviseru koji je obavio servis ili održavanje te datume i rezultate kontrola.

Obrazac SK 2 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje.

 

Ovlašteni serviser sastavlja zapisnik za sve rashladne i klimatizacijske uređaje ili opremu koje je zatekao prazne, odnosno bez kontrolirane ili fluoriranog stakleničkog plina na obrascu KTZ 1.

Obrazac KTZ 1 možete preuzeti ovdje.
Za elektroničko popunjavanje dokument preuzmite ovdje

Zaštita klime

 

Zrakoplovstvo

 

 Verifikacija

 

Propisi i međunarodni ugovori

Klima

Propisi

  • Zakon o zaštiti zraka
    Narodne novine 130/11, 47/14, 61/17

  • Uredba o kakvoći biogoriva
    Narodne novine 141/05, 33/11

  • Uredba o provedbi fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola
    Narodne novine 142/08

  • Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
    Narodne novine 145/08

  • Odluka o prihvaćanju Plana smanjivanja emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i krutih čestica kod velikih uređaja za loženje i plinskih turbina na području Republike Hrvatske
    Narodne novine 151/08

  • Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 76/09

  • Program postupnog smanjivanja emisija za određene onečišćene tvari u Republici Hrvatskoj za razdoblje do kraja 2010. godine, s projekcijama emisija za razdoblje od 2010. do 2020. godine
    Narodne novine 152/09

    Prilog Programu (pdf)

  • Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Narodne novine 24/10

  • Uredba o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
    Narodne novine 69/12, 154/14

  • Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova, politike i mjera za njihovo smanjenje u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 87/12

  • Pravilnik o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 134/12

  • Uredba o dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova
    Narodne novine 19/13

  • Uredba o emisijskim kvotama za određene onečišćujuće tvari u zraku u Republici Hrvatskoj
    Narodne novine 108/13

  • Uredba o kvaliteti tekućih naftnih goriva
    Narodne novine 113/13, 76/14

  • Odluka o donošenju Plana zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine
    Narodne novine 139/13

  • Odluka o osnivanju Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova
    Narodne novine 06/14

  • Odluka o donošenju Šestog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Narodne novine 18/14

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2013. godinu
    Narodne novine 105/14

  • Odluka o donošenju Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine
    Narodne novine 140/14

  • Pravilnik o načinu korištenja Registra Europske unije
    Narodne novine 26/15

  • Pravilnik o načinu besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima i o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz postrojenja i zrakoplova u razdoblju koje započinje 1. siječnja 2013. godine
    Narodne novine 70/15

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2014. godinu
    Narodne novine 96/15

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2015. godinu

  • Odluka o donošenju Izmjena i dopuna Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine
    Narodne novine 12/17

  • Odluka o visini jedinične naknade na emisije stakleničkih plinova za operatere postrojenja isključenih iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama za 2016. godinu

  • Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ
    Narodne novine 61/17

  • Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora
    Narodne novine 87/17

 

Akti Europske unije

 

Korisni linkovi prema stranicama Europske komisije s propisima vezanim za klimu

  1. Sustav trgovanja emisijama Europske unije (EU ETS) (The EU Emissions Trading System (EU ETS) (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/documentation_en.htm

  2. Strukturna reforma europskog tržišta ugljika (Structural Reform of the European Carbon Market (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/reform/documentation_en.htm

  3. Jedinice i ukupne količine (Allowances and caps (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/cap/documentation_en.htm

  4. Dražbe (Auctioning (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/cap/auctioning/documentation_en.htm

  5. Besplatna dodjela emisijskih jedinica stakleničkih plinova na temelju referentnih vrijednosti (Free allocation based on benchmarks (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/cap/allocation/documentation_en.htm

  6. Ispuštanje ugljika (Carbon leakage (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/cap/leakage/documentation_en.htm

  7. Praćenje, izvješćivanje i verifikacija emisija u Sustavu trgovanja emisijama Europske unije (Monitoring, reporting and verification of EU ETS emissions (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/monitoring/documentation_en.htm

  8. Registar Europske unije (Union Registry (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/registry/documentation_en.htm

  9. Osiguranje cjelovitosti Europskog tržišta ugljika (Ensuring the integrity of the European carbon market (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/oversight/documentation_en.htm

  10. Međunarodno tržište ugljika (International carbon market (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/linking/documentation_en.htm

  11. Praćenje, izvješćivanje i verifikacija u zrakoplovstvu (Monitoring, Reporting and Verification for Aviation (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/aviation/monitoring/documentation_en.htm

  12. Operatori zrakoplova i države članice koje ih administriraju (Aircraft operators and their administering Member States (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/aviation/operators/documentation_en.htm

  13. Proširenje zrakoplovstva iz EU ETS sustava na države Europske slobodne trgovinske zone Europskog gospodarskog prostora (Extension of aviation in the EU ETS to the EEA EFTA States (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/aviation/eea/documentation_en.htm

  14. Dodjela zrakoplovnih jedinica u Sustavu trgovanja emisijama unutar Europskog gospodarskog prostora (Allocation of aviation allowances in an EEA-wide Emissions Trading System (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/aviation/allowances/documentation_en.htm

  15. Proširenje zrakoplovstva Republike Hrvatske u EU ETS sustav (Extension of aviation in the EU ETS to Croatia (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/aviation/croatia/documentation_en.htm

  16. Smanjenje emisija iz sektora pomorstva (Reducing emissions from the shipping sector (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/shipping/documentation_en.htm

  17. Cestovni promet: Smanjenje emisija CO2 iz vozila (Road transport: Reducing CO2 emisssions from vehicles (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/vehicles/documentation_en.htm

  18. Smanjenje emisija CO2 iz putničkih vozila (Reducing CO2 emissions from passenger cars (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/vehicles/cars/documentation_en.htm

  19. Smanjenje emisija CO2 iz kombi vozila (Reducing CO2 emisssions from vans (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/vehicles/vans/documentation_en.htm

  20. Smanjenje emisija CO2 iz teških teretnih vozila (Reducing CO2 emissions from Heavy-Duty Vehicles (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/vehicles/heavy/documentation_en.htm

  21. Označavanje vozila s obzirom na njihovu emisiju CO2 (CO2 labelling of cars (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/vehicles/labelling/documentation_en.htm

  22. Kakvoća goriva (Fuel Quality (Documentation)):
    http://ec.europa.eu/clima/policies/transport/fuel/documentation_en.htm


Popis međunarodnih ugovora

  • Okvirna Konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    (Rio de Janeiro, 1992.)
    Objavljena u NN-MU br. 2/96, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7. srpnja 1996.

  • Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    (Kyoto, 1999.)
    Republika Hrvatska potpisala je Protokol 1999. godine.
    Zakon o potvrđivanju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime objavljen je u NN-MU br. 5/07

  • Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islanda, s druge strane, o sudjelovanju Islanda u zajedničkom ispunjavanju obveza Europske unije, njezinih država članica i Islanda u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Zakon je objavljen u NN-MU 5/15

  • Izmjene iz Dohe Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Engleska verzija
    (Doha, 2012.)
    Zakon o potvrđivanju Izmjene iz Dohe Kyotskog protokola objavljen je u NN-MU br. 6/15

  • Odluka Vijeća (EU) 2015/146 od 26. siječnja 2015. o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islanda, s druge strane, o sudjelovanju Islanda u zajedničkom ispunjavanju obveza Europske unije, njezinih država članica i Islanda u drugom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime
    Engleska verzija

  • Zakon o potvrđivanju Pariškog sporazuma
    Zakon je objavljen u NN-MU br. 3/17


Zaštita ozonskog sloja i fluorirani staklenički plinovi

Propisi

 

Akti Europske unije

  1.)  Propisi vezani uz zaštitu ozonskog sloja 

  2.) Propisi vezani za fluorirane stakleničke plinove

 

Popis međunarodnih ugovora

  • Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača
    (Beč, 1985.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1987.)
    Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od 8. listopada 1991. NN-MU br. 12/93.

  • Dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (London, 1990.)
    Objavljena je u NN-MU br. 11/93, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 13. siječnja 1994.

  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Copenhagen, 1992.)
    Objavljena je u NN-MU br. 8/96, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 12. svibnja 1996.

  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Montreal, 1997.)
    Objavljena je u NN-MU br. 10/00, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 7. prosinca 2000., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 14/00.

  • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač
    (Peking, 1999.)
    Objavljena je u NN-MU br. 12/01, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 24. srpnja 2004.

Dozvole i odobrenja

Akreditacija verifikatora

Sukladno članku 34. Uredbe Komisije (EZ) br. 600/2012 od 21. lipnja 2012. o verifikaciji izvješća o stakleničkim plinovima i izvješća o tonskim kilometrima te o akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ, verifikator izdaje verifikacijsko izvješće samo operatoru ili operatoru zrakoplova koji provodi aktivnosti obuhvaćene opsegom aktivnosti iz Priloga I. Uredbe o načinu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova ('Narodne novine' br. 69/12) za koje je verifikator dobio akreditaciju u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 765/2008.

Verifikatori akreditirani za poslove verifikacije izvješća o emisijama stakleničkih plinova u RH:

  1. Ecoina d.o.o., SR Njemačke 10, Zagreb 10000 – potvrda o akreditaciji
  2. Metroalfa d.o.o.,Karlovačka cesta 4L, Zagreb 10000 – potvrda o akreditaciji

Ostale informacije mogu se naći na stranicama Hrvatske akreditacijske agencije (HAA): http://www.akreditacija.hr/

 

Kontakti

UPRAVA ZA KLIMATSKE AKTIVNOSTI, ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU ZRAKA, TLA I MORA
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135
Tena Ćukli, administrativna tajnica
E-pošta: tena.cukli@mzoe.hr   


Sektor za klimatske aktivnosti i održivi razvoj
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135

Služba za klimatske aktivnosti i zaštitu ozonskog sloja
Tel: 01/3717-131
Faks: 01/3717-135